Pitanje: Volim pratiti na televiziji vjerske, kluturne i zabavne programe. Međutim u toku ovih programa se pojave odlomci muzičkih video spotova, kakav je propis ako se to čuje?
Također, ako nužno čujem muziku, ne pjesme, kao što se mogu čuti u himnoj u školi ili dok mijenjam kanale na televiziji, ili kod melodije mobilnog telefona. Kakvi su propisi vezani za ove situacije?
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Ono što je pitalac spomenuo nije istog propisa. Ako pretpostavimo da se radi o vjerskom, političkom ili naučnom programu u čijem toku uopće nema harama, kao što su muzika, razotkrivene žene i slično, onda nema smetnje da se takvi programi gledaju.
Ovo je izvodivo sa velikom poteškoćom. Ili čak su rijetki programi u kojima nema harama. Iako se u pojedinim programima može primijetiti manje zlo nego u nekim drugima.
Ali što se tiče zabavnih programa i kvizova nisam još čuo da u njima nema harama. Jer mislim da se neće emitovati osim sa muzikom i sličnim stvarima.
Muzika je haram po stavu većine učenjaka, od kojih su četverica imama onako kako je to potvrđeno u njihovim djelima. Dokazi o zabrani muzike su poznatiji nego što postoji potreba da se spomenu na brzinu.
Što se tiče onoga što je pitalac spomenuo od popratnog slušanja muzičkih melodija bez namjere i volje, ne snosi nikakav grijeh za to. Jer se stvari ocjenjuju shodno namjerama kako već stoji u fikhskim pravilima. Učenjaci su napravili razliku između:
• Ako neko čuje dakle bez namjere da se prepusti muzičkim instrumentima, nego ove melodije dospijevaju do njegovih ušiju bez njegove volje. Kao da čuje nešto od toga tokom prolaska na određenom mjestu ili ako putuje sredstvima javnom prijevoza i slično tome.
• Slušanja koje predstavlja namjerno posvećivanje muzičkim instrumentima u njihovom izvođenju, poticaju emocija uz cimanje glave ili tijela i tome slično sa ciljem i namjerom da sluša. Ovaj vid je haram i o njemu postoji mnoštvo dokaza.
Šejhul Islam Ibn Tejmijje kaže: Kada bi čovjek prošao pored ljudi koji pričaju o haramu njegova obaveza ne bi bila da začepi uši. Ali isto tako nema pravo ni da sluša ako za to ne postoji potreba. Zbog toga Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem nije zabranio Ibn Omeru da zatvori uši kada je čuo čobanovu frulu jer on nije slušao nego je čuo. Medžmual fetava ( 11 / 630).
Toliko a uspjeh je samo kod Allaha.
Također, ako nužno čujem muziku, ne pjesme, kao što se mogu čuti u himnoj u školi ili dok mijenjam kanale na televiziji, ili kod melodije mobilnog telefona. Kakvi su propisi vezani za ove situacije?
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Ono što je pitalac spomenuo nije istog propisa. Ako pretpostavimo da se radi o vjerskom, političkom ili naučnom programu u čijem toku uopće nema harama, kao što su muzika, razotkrivene žene i slično, onda nema smetnje da se takvi programi gledaju.
Ovo je izvodivo sa velikom poteškoćom. Ili čak su rijetki programi u kojima nema harama. Iako se u pojedinim programima može primijetiti manje zlo nego u nekim drugima.
Ali što se tiče zabavnih programa i kvizova nisam još čuo da u njima nema harama. Jer mislim da se neće emitovati osim sa muzikom i sličnim stvarima.
Muzika je haram po stavu većine učenjaka, od kojih su četverica imama onako kako je to potvrđeno u njihovim djelima. Dokazi o zabrani muzike su poznatiji nego što postoji potreba da se spomenu na brzinu.
Što se tiče onoga što je pitalac spomenuo od popratnog slušanja muzičkih melodija bez namjere i volje, ne snosi nikakav grijeh za to. Jer se stvari ocjenjuju shodno namjerama kako već stoji u fikhskim pravilima. Učenjaci su napravili razliku između:
• Ako neko čuje dakle bez namjere da se prepusti muzičkim instrumentima, nego ove melodije dospijevaju do njegovih ušiju bez njegove volje. Kao da čuje nešto od toga tokom prolaska na određenom mjestu ili ako putuje sredstvima javnom prijevoza i slično tome.
• Slušanja koje predstavlja namjerno posvećivanje muzičkim instrumentima u njihovom izvođenju, poticaju emocija uz cimanje glave ili tijela i tome slično sa ciljem i namjerom da sluša. Ovaj vid je haram i o njemu postoji mnoštvo dokaza.
Šejhul Islam Ibn Tejmijje kaže: Kada bi čovjek prošao pored ljudi koji pričaju o haramu njegova obaveza ne bi bila da začepi uši. Ali isto tako nema pravo ni da sluša ako za to ne postoji potreba. Zbog toga Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem nije zabranio Ibn Omeru da zatvori uši kada je čuo čobanovu frulu jer on nije slušao nego je čuo. Medžmual fetava ( 11 / 630).
Toliko a uspjeh je samo kod Allaha.
