Razvod u srdžbi i povrat puštene žene
Pitanje: Sklopio sam bračni ugovor sa djevojkom ali nisam imao polni odnos sa njom. Međutim mi smo se osamljivali i uživali smo jedno u drugom do određene granice s tim da nismo imali polni odnos. Nakon toga došlo je do prepirke između mene i nje tako da sam izgovorio riječi razvoda u trenutku srdžbe iako sam moga da to ne kažem jer sam dobro znao šta govorim. Ubrzo nakon toga smo se pokajali i odlučili da se vratimo u brači život. Da li se ovo ubraja u razvod uprkos tome što sam bio ljutit?
I koji je to period u kojem muž ima pravo vrati svoju ženu nakon prva dva razvoda bez razlike da li on ima sa njom odnos prije toga ili ne?
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Prvo: Onako kao što je navedeno u pitanju da je došlo do razvoda u stanju srdžbe neće spriječiti da se ne desi razvod. Jer razvod neće dati razuman čovjek osim u stanju srdžbe u većini slučajeva. Jer kada bi srdžba bila prepreka ubrajanja razvoda onda se možda nikada razvod ne bi ni desio.
Međutim što se tiče srdžbe koja spriječava dešavanje razvoda makar ga izgovorio je srdžba zatvorenog tipa koja zatvra čovjeku razumi moć razmišljanja u odnosu na njegove postupke i ostavlja traga na razum čovjeka. On tada ne shvata šta izgovara niti kakve mogu biti posjedice njegove srdžbe.
Ibnul Kajjim u djelu Ialamul muvekiin ( 4 / 50 ) kaže: Ako dadne razvod ili se zakune u stanju žestoke srdžbe koja će napraviti jaz između njega i njegove namjere ili predstave o stanju, razvod ovakve osobe se ne ubraja. Šejhul Islam Ibn Tejmijje rahimehullah je srdžbu podijelio na tri vrste:
Vrsta koja uklanja razum poput pijanstva. Pored ovakve vrste se razvod neće ubrojati.
Vrsta pored koje čovjek može da kontroliše svoje postupke. Sa njom se razvod smatra validnim.
Vrsta srdžbe u kojoj čovjek osjeti njenu žestinu ali i pored toga njegov razum je stabilan međutim ponekada ga podređuje nerealnosti u postupcima. Ova vrsta je podređena idžtihadu.
Dakle, kada se čovjek osjeti zatečenim i zatvorenim u pogledu svakog izlaza tako da ne osjeća ništa niti može da rasuđuje poput pijanice, luđaka ili drogiranog, poput prisiljenog ili ljutog, onda je stanje svih ovih ljuti stanje onoga čiji je razum zatvoren. Razvod biva radi cilja a onda radi same namjere. Pa ako se jedno od ovog dvoga ne nađe razvod se neće ni desiti.
Međutim, neozbiljnost čovjeka da dadne razvod se neće uzimati u obzir, nego će u tom slučaju razvod biti ubrojan. Kao što Tirmizi prenosi predaju i smatra je vjerodostojnom, od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Tri stvari su u ozbiljnosti istina i u šali su istina: brak, razvod i povrat žene nakon razvoda.
Ebu Isa Tirmizi rahimehullah kaže: Po ovome su postupali učeni od ashaba Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem i drugi mimo njih. Tj. u nerazlikovanju između ozbiljnosti i šale pogledu ova tri postupka.
Kažem da ono što mi se čini iz riječi pitaoca kako je postupio u slučaju izazova kojeg je mogao ograničiti i da nije morao požurivati sa razvodom, onda na osnovu toga razvod se desio. Ubraja se jednim razvodom tako da su mu ostala još dva. Zato neka se boji Allaha i neka se pripazi i ne požuruje u onome što će se desiti kasnije.
Što se tiče perioda u kojem je mužu dopušteno da vrati svoju ženu u razvodu koji nije konačni, dakle nakon prvog i drugog, je period ideta ili čekanja. Ako je vrati u ideti onda je to vraćanje ispravno i bračni ugovor se nastavlja. Ali ako izađe iz ideta, mimo trećeg razvoda, onda nema pravo da je vrati osim sa novim ugovorom i mehrom.
Toliko, samo je Allah pomagač, na Njega je oslonac i hvala Allahu Gospodaru svjetova.
Pitanje: Sklopio sam bračni ugovor sa djevojkom ali nisam imao polni odnos sa njom. Međutim mi smo se osamljivali i uživali smo jedno u drugom do određene granice s tim da nismo imali polni odnos. Nakon toga došlo je do prepirke između mene i nje tako da sam izgovorio riječi razvoda u trenutku srdžbe iako sam moga da to ne kažem jer sam dobro znao šta govorim. Ubrzo nakon toga smo se pokajali i odlučili da se vratimo u brači život. Da li se ovo ubraja u razvod uprkos tome što sam bio ljutit?
I koji je to period u kojem muž ima pravo vrati svoju ženu nakon prva dva razvoda bez razlike da li on ima sa njom odnos prije toga ili ne?
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Prvo: Onako kao što je navedeno u pitanju da je došlo do razvoda u stanju srdžbe neće spriječiti da se ne desi razvod. Jer razvod neće dati razuman čovjek osim u stanju srdžbe u većini slučajeva. Jer kada bi srdžba bila prepreka ubrajanja razvoda onda se možda nikada razvod ne bi ni desio.
Međutim što se tiče srdžbe koja spriječava dešavanje razvoda makar ga izgovorio je srdžba zatvorenog tipa koja zatvra čovjeku razumi moć razmišljanja u odnosu na njegove postupke i ostavlja traga na razum čovjeka. On tada ne shvata šta izgovara niti kakve mogu biti posjedice njegove srdžbe.
Ibnul Kajjim u djelu Ialamul muvekiin ( 4 / 50 ) kaže: Ako dadne razvod ili se zakune u stanju žestoke srdžbe koja će napraviti jaz između njega i njegove namjere ili predstave o stanju, razvod ovakve osobe se ne ubraja. Šejhul Islam Ibn Tejmijje rahimehullah je srdžbu podijelio na tri vrste:
Vrsta koja uklanja razum poput pijanstva. Pored ovakve vrste se razvod neće ubrojati.
Vrsta pored koje čovjek može da kontroliše svoje postupke. Sa njom se razvod smatra validnim.
Vrsta srdžbe u kojoj čovjek osjeti njenu žestinu ali i pored toga njegov razum je stabilan međutim ponekada ga podređuje nerealnosti u postupcima. Ova vrsta je podređena idžtihadu.
Dakle, kada se čovjek osjeti zatečenim i zatvorenim u pogledu svakog izlaza tako da ne osjeća ništa niti može da rasuđuje poput pijanice, luđaka ili drogiranog, poput prisiljenog ili ljutog, onda je stanje svih ovih ljuti stanje onoga čiji je razum zatvoren. Razvod biva radi cilja a onda radi same namjere. Pa ako se jedno od ovog dvoga ne nađe razvod se neće ni desiti.
Međutim, neozbiljnost čovjeka da dadne razvod se neće uzimati u obzir, nego će u tom slučaju razvod biti ubrojan. Kao što Tirmizi prenosi predaju i smatra je vjerodostojnom, od Ebu Hurejre radijjallahu anhu da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Tri stvari su u ozbiljnosti istina i u šali su istina: brak, razvod i povrat žene nakon razvoda.
Ebu Isa Tirmizi rahimehullah kaže: Po ovome su postupali učeni od ashaba Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem i drugi mimo njih. Tj. u nerazlikovanju između ozbiljnosti i šale pogledu ova tri postupka.
Kažem da ono što mi se čini iz riječi pitaoca kako je postupio u slučaju izazova kojeg je mogao ograničiti i da nije morao požurivati sa razvodom, onda na osnovu toga razvod se desio. Ubraja se jednim razvodom tako da su mu ostala još dva. Zato neka se boji Allaha i neka se pripazi i ne požuruje u onome što će se desiti kasnije.
Što se tiče perioda u kojem je mužu dopušteno da vrati svoju ženu u razvodu koji nije konačni, dakle nakon prvog i drugog, je period ideta ili čekanja. Ako je vrati u ideti onda je to vraćanje ispravno i bračni ugovor se nastavlja. Ali ako izađe iz ideta, mimo trećeg razvoda, onda nema pravo da je vrati osim sa novim ugovorom i mehrom.
Toliko, samo je Allah pomagač, na Njega je oslonac i hvala Allahu Gospodaru svjetova.
