Hvala Uzvišenom Allahu, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku i miljeniku Muhammedu, s.a.v.s.
Poštovana braćo i sestre,
Nedavno smo ušli u 1444. hidžretsku godinu, u ovoj sedmici obilježili Dan ašure. Vrijeme neumitno prolazi i zato danas govorimo o blagodati vremena.
U tom smislu, trebamo razmišljati o nekoliko činjenica.
Prije svega, vrijeme koje nam je Uzvišeni Allah dao na raspolaganje govori o povjerenju koje On, kao Sveznajući Gospodar svega znanog i neznanog, ima u čovjeka. O tom povjerenju i amanetu uvijek moramo razmišljati i voditi računa da svome Gospodaru svojim životnim postupcima dokažemo svoju istinsku predanost.
U suri „El-Asr“ Gospodar svjetova nam nudi formulu za to, navodeći da je to moguće postići ispravnim vjerovanjem u Allaha, dž. š., popraćenim činjenjem dobra, ustrajavanjem na istini i spremnosti podnošenja životnih poteškoća.“
Pored navedenog, vjernik uvijek treba da ima na umu i činjenicu da se ovodunjalučki život završava u nama neznanom trenutku, koji je svakome od nas toliko blizu da Allah, dž.š., kaže: “Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16)
Uzimajući u obzir tu nepredvidivu tanku nit koja nas dijeli od odlaska sa ovog svijeta, mi se u potpunosti moramo uozbiljiti i što bolje i kvalitetnije upotrijebiti svaki trenutak našeg života. U tom pogledu veoma je bitno da imamo na umu da se naša svakodnevica uglavnom sastoji od tri vrste vremena: radnog, slobodnog i vremena za ljudske potrebe. Prema našem, islamskom učenju ispravno iskorišteno vrijeme nije samo ono koje provedemo izvršavajući klasične ibadete, poput namaza, raznih zikrova i sličnoga, već i vrijeme koje provedemo radeći svakodnevne halal poslove kojima osiguravamo egzistenciju sebi i svojoj porodici. O navedenom nam posebno lijepo govori predaja u kojoj Muhammed, a. s., za čovjeka koji privređuje za svoju porodicu kaže: “Ako je izišao da bi zaradio za svoju malehnu djecu – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog – on je na Allahovu putu”
Također, vrijeme koje provedemo izvršavajući ljudske potrebe, to jest odmarajući se, spavajući, jedući i pijući, isto tako se ubraja u ispravno iskorišteno vrijeme, jer se njime udovoljava pravima našeg tijela. Svakako, pod uvjetom da u bilo čemu od navedenog ne pretjerujemo, te da nas to ne udaljava od pokornosti Uzvišenom Allahu.
Na kraju, ostaje nam slobodno vrijeme. O njemu vjernik treba najviše povesti računa. U njemu se kriju najopasnije zamke u koje se može veoma lahko upasti. Rekli bismo da nam upravo ono predstavlja najznačajniji izazov i da ćemo za njega najteže položiti račun na Sudnjem danu, jer u njemu ponajbolje dokazujemo koliko nam je stalo do kojih djela. Ono nam omogućuje da ga s lahkoćom, neopterećeni bilo čime drugim, iskoristimo čineći dobro ili loše. Samim time, ko slobodno vrijeme koristi čineći dobro, takav sebe u dobre ubraja, a ko ga u grijehu provodi, takav sam sebe svrsta u griješnike.
Kur'an, a. š., govori o posljedicama tih naših djela kad veli: “Ko čini dobro, u svoju ga korist čini, a ko zlo čini, na svoju ga je štetu učinio, jer tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima.” (Fussilet, 46); te konkretizira posljedice neprimjerene upotrebe vremena opisujući stanovnike najdubljih džehenemskih provalija kao one koji će na budućem svijetu priznati da ih je u navedeno stanje dovelo i to što su “besposličili s onima koji su besposličili”. (El-Muddessir, 45)
Sjetimo se u ovom kontekstu i riječi čuvenog Hasana el-Basrija: “Zbilja, vrijeme svako jutro poziva čovjeka: ‘O čovječe, iskoristi me, jer ja ti se, tako mi Allaha, nikad neću vratiti!'”
Ovo razmišljanje pomoći će nam da ne dođemo u situaciju o kojoj se govori u suri
El-Mu`minun:
“Tek kad nekom od njih dođe smrt, on rekne: Gospodaru moj, povratite me, kako bih radio dobro u onom svijetu što sam ga napustio! Ma kakvi, to on samo priča! Iza njih nalazit će se berzah sve do dana kada će biti oživljeni.” (El-Mu’minun, 99-100)
Molimo Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji će blagodati vremena znati iskoristiti na najbolji način.
Gospodaru naš, pomozi nam da ne budemo gubitnici, vće oni koji su uspjeli!
Amin ja Rabbe-l-alemin!
Poštovana braćo i sestre,
Nedavno smo ušli u 1444. hidžretsku godinu, u ovoj sedmici obilježili Dan ašure. Vrijeme neumitno prolazi i zato danas govorimo o blagodati vremena.
U tom smislu, trebamo razmišljati o nekoliko činjenica.
Prije svega, vrijeme koje nam je Uzvišeni Allah dao na raspolaganje govori o povjerenju koje On, kao Sveznajući Gospodar svega znanog i neznanog, ima u čovjeka. O tom povjerenju i amanetu uvijek moramo razmišljati i voditi računa da svome Gospodaru svojim životnim postupcima dokažemo svoju istinsku predanost.
U suri „El-Asr“ Gospodar svjetova nam nudi formulu za to, navodeći da je to moguće postići ispravnim vjerovanjem u Allaha, dž. š., popraćenim činjenjem dobra, ustrajavanjem na istini i spremnosti podnošenja životnih poteškoća.“
Pored navedenog, vjernik uvijek treba da ima na umu i činjenicu da se ovodunjalučki život završava u nama neznanom trenutku, koji je svakome od nas toliko blizu da Allah, dž.š., kaže: “Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta sve njegova duša došaptava, i Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16)
Uzimajući u obzir tu nepredvidivu tanku nit koja nas dijeli od odlaska sa ovog svijeta, mi se u potpunosti moramo uozbiljiti i što bolje i kvalitetnije upotrijebiti svaki trenutak našeg života. U tom pogledu veoma je bitno da imamo na umu da se naša svakodnevica uglavnom sastoji od tri vrste vremena: radnog, slobodnog i vremena za ljudske potrebe. Prema našem, islamskom učenju ispravno iskorišteno vrijeme nije samo ono koje provedemo izvršavajući klasične ibadete, poput namaza, raznih zikrova i sličnoga, već i vrijeme koje provedemo radeći svakodnevne halal poslove kojima osiguravamo egzistenciju sebi i svojoj porodici. O navedenom nam posebno lijepo govori predaja u kojoj Muhammed, a. s., za čovjeka koji privređuje za svoju porodicu kaže: “Ako je izišao da bi zaradio za svoju malehnu djecu – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje – on je na Allahovu putu. Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog – on je na Allahovu putu”
Također, vrijeme koje provedemo izvršavajući ljudske potrebe, to jest odmarajući se, spavajući, jedući i pijući, isto tako se ubraja u ispravno iskorišteno vrijeme, jer se njime udovoljava pravima našeg tijela. Svakako, pod uvjetom da u bilo čemu od navedenog ne pretjerujemo, te da nas to ne udaljava od pokornosti Uzvišenom Allahu.
Na kraju, ostaje nam slobodno vrijeme. O njemu vjernik treba najviše povesti računa. U njemu se kriju najopasnije zamke u koje se može veoma lahko upasti. Rekli bismo da nam upravo ono predstavlja najznačajniji izazov i da ćemo za njega najteže položiti račun na Sudnjem danu, jer u njemu ponajbolje dokazujemo koliko nam je stalo do kojih djela. Ono nam omogućuje da ga s lahkoćom, neopterećeni bilo čime drugim, iskoristimo čineći dobro ili loše. Samim time, ko slobodno vrijeme koristi čineći dobro, takav sebe u dobre ubraja, a ko ga u grijehu provodi, takav sam sebe svrsta u griješnike.
Kur'an, a. š., govori o posljedicama tih naših djela kad veli: “Ko čini dobro, u svoju ga korist čini, a ko zlo čini, na svoju ga je štetu učinio, jer tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima.” (Fussilet, 46); te konkretizira posljedice neprimjerene upotrebe vremena opisujući stanovnike najdubljih džehenemskih provalija kao one koji će na budućem svijetu priznati da ih je u navedeno stanje dovelo i to što su “besposličili s onima koji su besposličili”. (El-Muddessir, 45)
Sjetimo se u ovom kontekstu i riječi čuvenog Hasana el-Basrija: “Zbilja, vrijeme svako jutro poziva čovjeka: ‘O čovječe, iskoristi me, jer ja ti se, tako mi Allaha, nikad neću vratiti!'”
Ovo razmišljanje pomoći će nam da ne dođemo u situaciju o kojoj se govori u suri
El-Mu`minun:
“Tek kad nekom od njih dođe smrt, on rekne: Gospodaru moj, povratite me, kako bih radio dobro u onom svijetu što sam ga napustio! Ma kakvi, to on samo priča! Iza njih nalazit će se berzah sve do dana kada će biti oživljeni.” (El-Mu’minun, 99-100)
Molimo Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji će blagodati vremena znati iskoristiti na najbolji način.
Gospodaru naš, pomozi nam da ne budemo gubitnici, vće oni koji su uspjeli!
Amin ja Rabbe-l-alemin!
