Nakon što je Svevišnji i Svemumilostivi oblikovao tijelo i udahnuo dušu Ademu, a.s, ukazalo se njegovo lijepo lice. Ademovo lice bilo je pokazatelj vidljivog sklada i ljepote stavaranja, ali i ljepote i veličine Gospodara koji čovjeka stvara u skladu najljepšem. Zbog toga se u hadisu kaže: „Kada se neko od vas bori sa svojim bratom, neka izbjegava udarce u lice, jer je Uzvišeni Allah stvorio Adema po Njegovom liku.“
S vremena na vrijeme potrebno je vraćati se razmišljanju i razumijevanju smisla riječi koje je izgovorio Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s: “Allah je, uistinu, lijep i voli ljepotu”.
Nema nikakve dvojbe da ovako jasno izrečen stav o ljepoti kao ontološkoj činjenici islama obavezuju muslimane da budu uvijek čisti, uredni, pristojno i lijepo odjeveni, dotjerani, namirisani; jednom riječju da vode računa o svome izgledu i vanjštini u svakoj prilici. Budući da je Bog lijep i da voli sve što je lijepo, onda smo u svemu što radimo i sami dužni težiti dostizanju i ostvarenju načela ljepote i sklada. To istovremeno znači da smo pozvani odgajati mlade naraštaje da na principima lijepog oblikuju svoj životni stil i identitet i da se odlučno suprotstave svim primitivnim uticajima kiča i šunda koji preplavljuje masovnu kulturu sadašnjice.
Vanjski izgled, vizuelni identitet muslimana je onaj prvi i najrječitiji profil s kojim se pojavljujemo u javnosti i od kojeg ovisi kako će nas doživjeti i prihvatiti drugi. Ako je taj izgled neuredan i zapušten, velika je vjerovatnoća da će se na osnovu tog dojma formirati negativan stav o nama, pa čak i o kulturi i tradiciji kojoj pripadamo. Ako je, pak, naš izgled, vanjština u kojoj izlazimo ususret ljudima, lijepa, uredna i dostojanstvena, formirat će se, makar kratkotrajno i nesvjesno, pozitivna slika o nama i našim drugim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima.
Od Ebu el-Ahvasa el-Džušemija, r. a, se prenosi da je rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je na meni istrošenu, staru odjeću, pa me upitao: ‘Da li imaš imetka?’ ‘Da’, odgovorio sam. A on opet upita: ‘Šta posjeduješ?’ Rekao sam: ‘Od svega po nešto. Ovaca i kamila koje mi je Allah podario.’ Na to mi Poslanik, s. a. v. s., reče: ‘Neka se onda na tebi vidi Allahova blagodat i plemenitost koju ti ukazuje!'”
Allah Uzvišeni voli da se na Njegovom robu vide tragovi Njegove blagodati. On voli da na Svome robu vidi vanjsku ljepotu, u blagodatima, i unutarnju ljepotu, u zahvalnosti na tim blagodatima. Odlazak na namaz u džematu istovremeno je čin pobožnosti, ali i estetski čin. Musliman u džamiju odlazi lijepo obučen i poštujući preporuku Poslanika, a.s., da prije odlaska u džamiju ne konzumira hranu sa jakim mirisima koja bi zbog lošeg zadaha mogla uznemiriti druge klanjače. ,,O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-E'araf:31)
Islam nema ništa sa onim ekstremnim filozofskim učenjima i pravcima koja zagovaraju, omalovažavaju i negiraju važnost tjelesnog. Porfirije nam kazuje kako je Plotin rekao da se stidi što ima tijelo.
Šerijat je propisao neke praktične higijenske navike koje su tek primordijalni temelj higijene tijela u općem i širem smislu. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Deset stvari su od fitre: skraćivanje brkova, puštanje brade, misvak, ispiranje nosa, skraćivanje noktiju, pranje nogu između prstiju, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, uklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, pranje vodom poslije nužde.“ Prenosilac kaže: ,,Zaboravio sam desetu, a mislim da je ispiranje usta.“
Ono što danas susrećemo kod nekih žena koje pretjeruju sa uljepšavanjem i demonstrirajući to kroz razgolićenje i oskudnu odjeću, ali i ono što vidimo kod muškaraca kroz korištenje različitih sredstava kako bi ekstremno razvili svoje mišiće, jeste svojevrsna nepravda prema tijelu i duši. Najgore što se može desiti čovjeku jeste da od plemenitog Allahovog stvorenja s tijelom i dušom postane ,,lutka“, potrošačka roba za reklamnu industriju i trgovinu.
Današnji, sve prisutniji kompleks „ružnoće“ i pomama za estetskim zahtjevima i korekcijama, sve više poprima dimenzije duševne devijacije koja zahtijeva liječenje. Njeni simptomi su pretjerivanje u uljepšavanju, stalno vizuelno samoposmatranje, fotografiranje, mjenjanje i preoblikovanje svoga tijela. Uzvišeni Allah je čovjeka po prirodi učinio lijepim, tako da opsesivno i pretjerano samouljepšavanje predstavlja nesvjesni oblik nezadovoljstva Božijim činom kreacije, bunt protiv Onoga koji sve stvara u skladu i po mjeri.
Allahov zakon koji se primjenjuje na sve ljude, sve potomke Ademove bez izuzetka, jeste da se tijelo rađa slabašnim, zatim postepeno jača, da bi ponovo krenulo slabiti, i na kraju umrijeti, kada duša napušta tijelo. Zato, nemoj se nikada ismijavati sa slabašnim, bolesnim, hendikepiranim, sa starim i nemoćnim, jer sve to pobrojano čemu se ismijavaš – to si, ustvari, samo – ti! Oni su poput tebe!
„Allah je Taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može.“ (Er-Rum:54)
Amr b. Haris je ušao kod El-Hejsema b. El-Esveda en-Neha’ija koji je bio bolestan, pa mu reče: ,,Kako se osjećaš, Ebu ‘Arjane. On reče: Osjećam da mi je pobijelelo ono što sam volio da pocrni, a pocrnjelo ono što sam želio da pobijeli. Osjećam, također, da je oslabilo ono što sam želio da ojača, a ojačalo ono što sam želio da oslabi. Također, oni što su ispred mene me pretekoše, a oni iza mene sustigoše. Zaboravljam novo, a sjećam se staroga, kunjam kada sam u društvu, a ne mogu zaspati kada sam sam.“
Mu’avija b. Ebi Sufjan, r.a., je govorio: „Koga maši strijela smrti, okovat će ga starost.“
S vremena na vrijeme potrebno je vraćati se razmišljanju i razumijevanju smisla riječi koje je izgovorio Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s: “Allah je, uistinu, lijep i voli ljepotu”.
Nema nikakve dvojbe da ovako jasno izrečen stav o ljepoti kao ontološkoj činjenici islama obavezuju muslimane da budu uvijek čisti, uredni, pristojno i lijepo odjeveni, dotjerani, namirisani; jednom riječju da vode računa o svome izgledu i vanjštini u svakoj prilici. Budući da je Bog lijep i da voli sve što je lijepo, onda smo u svemu što radimo i sami dužni težiti dostizanju i ostvarenju načela ljepote i sklada. To istovremeno znači da smo pozvani odgajati mlade naraštaje da na principima lijepog oblikuju svoj životni stil i identitet i da se odlučno suprotstave svim primitivnim uticajima kiča i šunda koji preplavljuje masovnu kulturu sadašnjice.
Vanjski izgled, vizuelni identitet muslimana je onaj prvi i najrječitiji profil s kojim se pojavljujemo u javnosti i od kojeg ovisi kako će nas doživjeti i prihvatiti drugi. Ako je taj izgled neuredan i zapušten, velika je vjerovatnoća da će se na osnovu tog dojma formirati negativan stav o nama, pa čak i o kulturi i tradiciji kojoj pripadamo. Ako je, pak, naš izgled, vanjština u kojoj izlazimo ususret ljudima, lijepa, uredna i dostojanstvena, formirat će se, makar kratkotrajno i nesvjesno, pozitivna slika o nama i našim drugim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima.
Od Ebu el-Ahvasa el-Džušemija, r. a, se prenosi da je rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je na meni istrošenu, staru odjeću, pa me upitao: ‘Da li imaš imetka?’ ‘Da’, odgovorio sam. A on opet upita: ‘Šta posjeduješ?’ Rekao sam: ‘Od svega po nešto. Ovaca i kamila koje mi je Allah podario.’ Na to mi Poslanik, s. a. v. s., reče: ‘Neka se onda na tebi vidi Allahova blagodat i plemenitost koju ti ukazuje!'”
Allah Uzvišeni voli da se na Njegovom robu vide tragovi Njegove blagodati. On voli da na Svome robu vidi vanjsku ljepotu, u blagodatima, i unutarnju ljepotu, u zahvalnosti na tim blagodatima. Odlazak na namaz u džematu istovremeno je čin pobožnosti, ali i estetski čin. Musliman u džamiju odlazi lijepo obučen i poštujući preporuku Poslanika, a.s., da prije odlaska u džamiju ne konzumira hranu sa jakim mirisima koja bi zbog lošeg zadaha mogla uznemiriti druge klanjače. ,,O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-E'araf:31)
Islam nema ništa sa onim ekstremnim filozofskim učenjima i pravcima koja zagovaraju, omalovažavaju i negiraju važnost tjelesnog. Porfirije nam kazuje kako je Plotin rekao da se stidi što ima tijelo.
Šerijat je propisao neke praktične higijenske navike koje su tek primordijalni temelj higijene tijela u općem i širem smislu. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Deset stvari su od fitre: skraćivanje brkova, puštanje brade, misvak, ispiranje nosa, skraćivanje noktiju, pranje nogu između prstiju, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, uklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, pranje vodom poslije nužde.“ Prenosilac kaže: ,,Zaboravio sam desetu, a mislim da je ispiranje usta.“
Ono što danas susrećemo kod nekih žena koje pretjeruju sa uljepšavanjem i demonstrirajući to kroz razgolićenje i oskudnu odjeću, ali i ono što vidimo kod muškaraca kroz korištenje različitih sredstava kako bi ekstremno razvili svoje mišiće, jeste svojevrsna nepravda prema tijelu i duši. Najgore što se može desiti čovjeku jeste da od plemenitog Allahovog stvorenja s tijelom i dušom postane ,,lutka“, potrošačka roba za reklamnu industriju i trgovinu.
Današnji, sve prisutniji kompleks „ružnoće“ i pomama za estetskim zahtjevima i korekcijama, sve više poprima dimenzije duševne devijacije koja zahtijeva liječenje. Njeni simptomi su pretjerivanje u uljepšavanju, stalno vizuelno samoposmatranje, fotografiranje, mjenjanje i preoblikovanje svoga tijela. Uzvišeni Allah je čovjeka po prirodi učinio lijepim, tako da opsesivno i pretjerano samouljepšavanje predstavlja nesvjesni oblik nezadovoljstva Božijim činom kreacije, bunt protiv Onoga koji sve stvara u skladu i po mjeri.
Allahov zakon koji se primjenjuje na sve ljude, sve potomke Ademove bez izuzetka, jeste da se tijelo rađa slabašnim, zatim postepeno jača, da bi ponovo krenulo slabiti, i na kraju umrijeti, kada duša napušta tijelo. Zato, nemoj se nikada ismijavati sa slabašnim, bolesnim, hendikepiranim, sa starim i nemoćnim, jer sve to pobrojano čemu se ismijavaš – to si, ustvari, samo – ti! Oni su poput tebe!
„Allah je Taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može.“ (Er-Rum:54)
Amr b. Haris je ušao kod El-Hejsema b. El-Esveda en-Neha’ija koji je bio bolestan, pa mu reče: ,,Kako se osjećaš, Ebu ‘Arjane. On reče: Osjećam da mi je pobijelelo ono što sam volio da pocrni, a pocrnjelo ono što sam želio da pobijeli. Osjećam, također, da je oslabilo ono što sam želio da ojača, a ojačalo ono što sam želio da oslabi. Također, oni što su ispred mene me pretekoše, a oni iza mene sustigoše. Zaboravljam novo, a sjećam se staroga, kunjam kada sam u društvu, a ne mogu zaspati kada sam sam.“
Mu’avija b. Ebi Sufjan, r.a., je govorio: „Koga maši strijela smrti, okovat će ga starost.“
