Ibn ‘Abbas prenosi: Poslanik, s.a.v.s., bi u vrijeme poteškoća i tuge učio:
„La ilahe illellah , el halimul azim , la ilahe illellah rabbul aršil azim , la ilahe illellah rabbu ssemavati ve rabbul erdi ve rabbul aršil kerim.“
„Nema boga osim Allaha Veličanstvenog , Blagog . Nema boga osim Allaha , Gospodara arša Veličanstvenog . Nema boga osim Allaha , Gospodara nebesa i Zemlje , i onoga sto je između njih , Gospodara arša Plemenitog!“ (Buharija i Muslim)
Enes, r.a., je rekao da bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi se suočavao s ozbiljnim poteškoćama, uvijek dovio:
“Ja Hajju, ja Kajjumu, bi-rahmetike esteghisu”
„O Ti Živi, Postojani, molim Te za obilatu milost Tvoju – popravi stanje moje svako i ne prepusti me sebi samom ni jednog trena!“ (Tirmizi)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kad god je bio suočen s ozbiljnim poteškoćama, podigao glavu prema nebu i molio:
„Subhan-Allahi El-‘Azim (slavljen neka je Allah, Moćni).“
A kad bi dovio hitno i snažno, rekao bi:
„Ja Hajju, Ja Kajjum (O živi, o vječni).“ (Tirmizi)
Ebu Bekr, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Molbe za teška iskušenja su: Allahumme rahmetike erdžu, fela tekilni ila nefsi tarfete ‘ajnin, ve eslih li ša’ni kullehu, la ilaha illa enta.”
„Gospodaru moj, molim Te za Tvoju milost, i nemoj me ostaviti samom sebi ni koliko treptaj oka, učini mi dobrim sve moje stvari, nema drugog boga osim Tebe.“ (Ebu Dav’ud)
Esma, kći Amaisa, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., upitao:
„Hoćete li da vam ukažem na riječi koje trebate izgovarati u nevoljama i bolovima? To su slijedeće riječi: “Allahu, Allahu Rabbi, la ušriku bihi šej’a“
„Allah, Allah je Gospodar moj, Kome ja ne pretpostavljam ništa.“
Drugi prenosilac kaže da se ove riječi trebaju izgovarati sedam puta. (Ebu Dav’ud)
Sa’d ibn Vekas prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:
“Dova kojom je molio Junus, a.s., kada Ga je dozivao iz trostruke tmine:
„La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin.“
„Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ Ako bilo koji musliman šta zatraži ovim riječima, njegova će dova biti uslišana. ”
U drugom rivajetu se kaže:
„Znam riječi zbog koji će Allah ukloni nečiju tjeskobu. To su riječi moga brata Junusa, a.s.“ (Tirmizi)
Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:
„Neće nikada rob kada ga zadesi briga i tuga izgovoriti slijedeće riječi, a da njegova dova neće biti uslišana: ‘Allahumme inni ‘abduke vebnu abdike vebnu emetike, nāsijeti bijedike, mādin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kadāuke, es’eluke bikulli ismin huve leke, semmejete bihi nefseke ev enzeltehu fi kitābike ev allemtehu ehaden min halkike evi-ste’serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedž’ale-l-Kur’ane-l ‘azime rebi’a kalbi, ve nūre sadri, ve dželāe huzni, ve zehabe hemmi.’ “
„Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur’an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.) Pa su rekli: ‘Allahov Poslaniče, da li trebamo da svi naučimo ove riječi?’ ‘Da, treba svako ko ih čuje da ih nauči.’- odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“
Dova tim riječima bit će uslišana. Allah odgnati od njega brigu njegovu i zamjeniti tugu sa radošću:. (Ahmed i Ibn Hiban)
Enes prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„O Allahu, nema mira osim kad Ga ti podariš, a Ti jedini možeš olakšati poteškoće.“ (Fikhu-s-Sunneh, svezak 4, 131)
Poslanik, s.a.v.s., Muhammed, s.a.v.s., u vremenima iskušenja bi govorio:
„Nitko nema pravo da bude obožavan, mimo Allaha, Veličanstvenog, Uzdržavatelja jedinog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara arša Velikog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara Nebesa i Gospodara arša časnog.“ (Buharija, volumen 9, 526)
Prisjetimo se da bolest poništava loša djela i uklanja grijehe.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnje.“
On je rekao:
„Za svaku nesreću, bolest, tjeskobu, tugu ili povredu koja pogodi muslimana, pa čak i za ubod trna – Allah ukloni mu ukloni neki grijeh.“
Ibn Mes’ud je rekao: „Posjetio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je imao groznicu. rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, s.a.v.s.! Imaš visoku temperaturu!’ On je rekao: ‘Moja groznica je kao vaše dvije.’ Upitao sam: ‘Je li to zbog toga što imaš dvostruku nagradu?’ On je odgovorio: ‘Da, tako je. Nijedan musliman neće biti pogođen s nekom ozlijedom, pa čak i ako je to samo ubod trna, a da mu Allah neće oprostiti grijehe, a njegovi grijesi spadaju sa njega kao što lišće opada s drveta.’ “
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Primjer vjernika je poput svježe biljke; iz kojeg god pravca vjetar puše biljka se njiše. Ali kad vjetar stane, ona se ponovno uspravi. (Slično tome, vjernik biva iskušavan nevoljama kako bi njegova vjera i srce ojačali, te ostaje strpljiv i čvrst.) A loš čovjek je poput borovine koja ostaje tvrda i kruta sve dok je Allah ne slomi kad god hoće.“ (Fikhus-Sunneh, volumen 4, 1)
„La ilahe illellah , el halimul azim , la ilahe illellah rabbul aršil azim , la ilahe illellah rabbu ssemavati ve rabbul erdi ve rabbul aršil kerim.“
„Nema boga osim Allaha Veličanstvenog , Blagog . Nema boga osim Allaha , Gospodara arša Veličanstvenog . Nema boga osim Allaha , Gospodara nebesa i Zemlje , i onoga sto je između njih , Gospodara arša Plemenitog!“ (Buharija i Muslim)
Enes, r.a., je rekao da bi Poslanik, s.a.v.s., kada bi se suočavao s ozbiljnim poteškoćama, uvijek dovio:
“Ja Hajju, ja Kajjumu, bi-rahmetike esteghisu”
„O Ti Živi, Postojani, molim Te za obilatu milost Tvoju – popravi stanje moje svako i ne prepusti me sebi samom ni jednog trena!“ (Tirmizi)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kad god je bio suočen s ozbiljnim poteškoćama, podigao glavu prema nebu i molio:
„Subhan-Allahi El-‘Azim (slavljen neka je Allah, Moćni).“
A kad bi dovio hitno i snažno, rekao bi:
„Ja Hajju, Ja Kajjum (O živi, o vječni).“ (Tirmizi)
Ebu Bekr, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Molbe za teška iskušenja su: Allahumme rahmetike erdžu, fela tekilni ila nefsi tarfete ‘ajnin, ve eslih li ša’ni kullehu, la ilaha illa enta.”
„Gospodaru moj, molim Te za Tvoju milost, i nemoj me ostaviti samom sebi ni koliko treptaj oka, učini mi dobrim sve moje stvari, nema drugog boga osim Tebe.“ (Ebu Dav’ud)
Esma, kći Amaisa, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., upitao:
„Hoćete li da vam ukažem na riječi koje trebate izgovarati u nevoljama i bolovima? To su slijedeće riječi: “Allahu, Allahu Rabbi, la ušriku bihi šej’a“
„Allah, Allah je Gospodar moj, Kome ja ne pretpostavljam ništa.“
Drugi prenosilac kaže da se ove riječi trebaju izgovarati sedam puta. (Ebu Dav’ud)
Sa’d ibn Vekas prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:
“Dova kojom je molio Junus, a.s., kada Ga je dozivao iz trostruke tmine:
„La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin.“
„Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ Ako bilo koji musliman šta zatraži ovim riječima, njegova će dova biti uslišana. ”
U drugom rivajetu se kaže:
„Znam riječi zbog koji će Allah ukloni nečiju tjeskobu. To su riječi moga brata Junusa, a.s.“ (Tirmizi)
Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao:
„Neće nikada rob kada ga zadesi briga i tuga izgovoriti slijedeće riječi, a da njegova dova neće biti uslišana: ‘Allahumme inni ‘abduke vebnu abdike vebnu emetike, nāsijeti bijedike, mādin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kadāuke, es’eluke bikulli ismin huve leke, semmejete bihi nefseke ev enzeltehu fi kitābike ev allemtehu ehaden min halkike evi-ste’serte bihi fi ‘ilmi-l-gajbi ‘indeke en tedž’ale-l-Kur’ane-l ‘azime rebi’a kalbi, ve nūre sadri, ve dželāe huzni, ve zehabe hemmi.’ “
„Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur’an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.) Pa su rekli: ‘Allahov Poslaniče, da li trebamo da svi naučimo ove riječi?’ ‘Da, treba svako ko ih čuje da ih nauči.’- odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.“
Dova tim riječima bit će uslišana. Allah odgnati od njega brigu njegovu i zamjeniti tugu sa radošću:. (Ahmed i Ibn Hiban)
Enes prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„O Allahu, nema mira osim kad Ga ti podariš, a Ti jedini možeš olakšati poteškoće.“ (Fikhu-s-Sunneh, svezak 4, 131)
Poslanik, s.a.v.s., Muhammed, s.a.v.s., u vremenima iskušenja bi govorio:
„Nitko nema pravo da bude obožavan, mimo Allaha, Veličanstvenog, Uzdržavatelja jedinog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara arša Velikog. Niko nema pravo biti obožavan, mimo Allaha, Gospodara Nebesa i Gospodara arša časnog.“ (Buharija, volumen 9, 526)
Prisjetimo se da bolest poništava loša djela i uklanja grijehe.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnje.“
On je rekao:
„Za svaku nesreću, bolest, tjeskobu, tugu ili povredu koja pogodi muslimana, pa čak i za ubod trna – Allah ukloni mu ukloni neki grijeh.“
Ibn Mes’ud je rekao: „Posjetio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je imao groznicu. rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, s.a.v.s.! Imaš visoku temperaturu!’ On je rekao: ‘Moja groznica je kao vaše dvije.’ Upitao sam: ‘Je li to zbog toga što imaš dvostruku nagradu?’ On je odgovorio: ‘Da, tako je. Nijedan musliman neće biti pogođen s nekom ozlijedom, pa čak i ako je to samo ubod trna, a da mu Allah neće oprostiti grijehe, a njegovi grijesi spadaju sa njega kao što lišće opada s drveta.’ “
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Primjer vjernika je poput svježe biljke; iz kojeg god pravca vjetar puše biljka se njiše. Ali kad vjetar stane, ona se ponovno uspravi. (Slično tome, vjernik biva iskušavan nevoljama kako bi njegova vjera i srce ojačali, te ostaje strpljiv i čvrst.) A loš čovjek je poput borovine koja ostaje tvrda i kruta sve dok je Allah ne slomi kad god hoće.“ (Fikhus-Sunneh, volumen 4, 1)
