Iblisov odgovor
Prenosi Vehb ibn Munebbih da je Iblis sreo Jahja, a.s., pa ga je Jahja, a.s., upitao: ”Reci mi koje vrste ljudi postoje i koju od tih skupina vi šejtani najviše volite?” Iblis mu odgovori: ”Postoje ljudi koji su zaštićeni od našeg djelovanja, to su oni poput tebe i mi im ništa ne možemo. Postoji i skupina ljudi koja je u našim rukama poput lopte u dječijim rukama, mi im radimo šta hoćemo i kako hoćemo. A postoji i treća skupina i ona nam je…
… najteža i najgora, to su ljudi koje mi napadnemo i oni učine grijeh, i kad mi pomislimo da smo ih upropastili, oni se pokaju Allahu i učine istigfar i tako pokvare sve ono što smo mi uradili. Niti možemo niti hoćemo odustati od toga da ih navraćamo na grijeh, a niti možemo ostaviti svoj zacrtani cilj.”
Tako mi Allaha, od danas neću griješiti!
Prenosi se da je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu i rekao mu: ”Moja duša me neprestano navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.” Ibrahim ibn Edhem mu odgovori: ”Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko uvjeta.” ”Koji su to uvjeti?”, upita čovjek. Ibrahim mu reče: ”Kada budeš želio učiniti grijeh onda to učini na mjestu gdje te Allah ne vidi.” Čovjek mu reče: ”Subhanallah, kako da to učinim kad me Allah svugdje vidi!” Zatim mu reče: ”Kada te duša pozove u grijeh učini to, ali ne na Allahovoj zemlji.” Čovjek reče: ”Ali kako kad je sva zemlja Allahova!” Ibrahim ibn Edhem je nastavio: ”Kada budeš želio učiniti grijeh nemoj jesti ništa od opskrbe koju Allah daje.” Čovjek uzviknu: ”A zar sva opskrba nije od Allaha!” Kada budeš želio učiniti grijeh, i kada te nakon smrti meleki povedu u Vatru, nemoj ih slušati.”
”A kako da ih ne slušam i kako da se oduprem kad je to nemoguće.” ”Kada budeš čitao svoje grijehe iz knjige koja će ti biti data na Sudnjem danu, nemoj ih priznati već poreci da si to činio.” A gdje su kiramen-katibini, gdje su meleki čuvari, gdje su ostali svjedoci koji će svjedočiti protiv čovjeka?” Na kraju mu Ibrahim ibn Edhem reče: ”Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!” Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i kroz suze je govorio: ”Tako mi Allaha, od danas neću biti nepokoran Allahu, dž.š.”
Razumom protiv strasti
Islamski učenjaci su kazali: ”Allah, dž.š., stvorio je meleke i podario im razum bez strasti, životinje je stvorio i podario im strast bez razuma, a stvorio je čovjeka i podario mu i razum i strast. Pa kod kojeg čovjeka razum nadvlada strasti, on je na stepenu meleka, a kod koga strast nadvlada razum, on je na stepenu životinje.”
Duševno stanje jednog pobožnjaka
Prenosi se od Džafera ibn Berkana da je rekao: ”Slušao sam mnogo o pobožnosti i dobroti Junusa ibn Ubejda pa sam mu napisao pismo sljedećeg sadržaja: ‘Dragi i poštovani brate! Volio bih da mi odgovoriš na moje pismo i da mi opišeš svoje duševno stanje. Selam!’ On mi je u svom odgovoru ovo napisao: ‘Tražio si od mene da ti opišem stanje svoje duše i evo ja to činim, ali nerado.
Znaj da sam svoju dušu stavio na ispit na taj način što sam je pokušao nagovoriti da voli drugim ljudima isto što i sebi i da mrzi drugim ljudima ono što mrzi i sebi, pa sam se uvjerio da je još uvijek daleko od toga. I pokušao sam je nagovoriti da druge ljude ne spominje osim po dobru, ali njoj je lakši post u najdužem ljetnom danu po najvećoj vrelini od toga. Dragi brate, eto takvo je stanje moje duše.”’
Neprolaznost žudnje za vlašću i vodstvom
Rekao je Hasan Basri: ”Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče.”
A imam Šatibi kazao je: ”Zadnje što nestaje iz srca pobožnih ljudi jeste žudnja za vlašću i vodstvom.”
Prepao se Allahove milosti
Prenosi se da je Sulejman ibn Abdul-Melik jedanput čuo grmljavinu i vidio sijevanje munja pa se mnogo uplašio. Primijetio je to Omer ibn Abdul-Aziz i rekao mu: ”O vođo pravovjernih! Ovo je glas Allahove milosti, kako ćeš se tek prepasti kad čuješ glas Njegove kazne.”
Uzaludna nada
Rekao je imam Ibnul-Dževzi: ”O ti koji žudiš da u Džennet uđeš! Samo zbog jednog grijeha tvoj praotac Adem je iz njega istjeran, pa zar misliš da ćeš ti ući u Džennet sa mnoštvom svojih grijeha za koje se ni pokajao nisi!”
Osobine postojanog vjernika
Prenosi se da je jedan islamski mudrac rekao: ”Znak po kojem se može prepoznati onaj ko je ustrajan u vjeri jeste da bude poput brda, jer brdo se topi na vrelini, učvršćuje na hladnoći, vjetar ga ne može pomjeriti niti poplava odnijeti. Tako je i sa ustrajnim vjernikom: ako mu neko učini dobročinstvo, to ga neće navesti da nepravedno podržava onoga ko mu je dobro učinio, ako neko nešto hrđavo učini prema njemu, to ga neće navesti da bude nepravedan prema tom čovjeku, prohtjevi njegove duše ga ne mogu navesti da čini ono što je suprotno Allahovom naređenju niti ga dunjalučke blagodati i ljepote odvode od pokornosti Allahu, dž.š.”
Islamski casopis SAFF
Prenosi Vehb ibn Munebbih da je Iblis sreo Jahja, a.s., pa ga je Jahja, a.s., upitao: ”Reci mi koje vrste ljudi postoje i koju od tih skupina vi šejtani najviše volite?” Iblis mu odgovori: ”Postoje ljudi koji su zaštićeni od našeg djelovanja, to su oni poput tebe i mi im ništa ne možemo. Postoji i skupina ljudi koja je u našim rukama poput lopte u dječijim rukama, mi im radimo šta hoćemo i kako hoćemo. A postoji i treća skupina i ona nam je…
… najteža i najgora, to su ljudi koje mi napadnemo i oni učine grijeh, i kad mi pomislimo da smo ih upropastili, oni se pokaju Allahu i učine istigfar i tako pokvare sve ono što smo mi uradili. Niti možemo niti hoćemo odustati od toga da ih navraćamo na grijeh, a niti možemo ostaviti svoj zacrtani cilj.”
Tako mi Allaha, od danas neću griješiti!
Prenosi se da je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu i rekao mu: ”Moja duša me neprestano navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.” Ibrahim ibn Edhem mu odgovori: ”Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko uvjeta.” ”Koji su to uvjeti?”, upita čovjek. Ibrahim mu reče: ”Kada budeš želio učiniti grijeh onda to učini na mjestu gdje te Allah ne vidi.” Čovjek mu reče: ”Subhanallah, kako da to učinim kad me Allah svugdje vidi!” Zatim mu reče: ”Kada te duša pozove u grijeh učini to, ali ne na Allahovoj zemlji.” Čovjek reče: ”Ali kako kad je sva zemlja Allahova!” Ibrahim ibn Edhem je nastavio: ”Kada budeš želio učiniti grijeh nemoj jesti ništa od opskrbe koju Allah daje.” Čovjek uzviknu: ”A zar sva opskrba nije od Allaha!” Kada budeš želio učiniti grijeh, i kada te nakon smrti meleki povedu u Vatru, nemoj ih slušati.”
”A kako da ih ne slušam i kako da se oduprem kad je to nemoguće.” ”Kada budeš čitao svoje grijehe iz knjige koja će ti biti data na Sudnjem danu, nemoj ih priznati već poreci da si to činio.” A gdje su kiramen-katibini, gdje su meleki čuvari, gdje su ostali svjedoci koji će svjedočiti protiv čovjeka?” Na kraju mu Ibrahim ibn Edhem reče: ”Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!” Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i kroz suze je govorio: ”Tako mi Allaha, od danas neću biti nepokoran Allahu, dž.š.”
Razumom protiv strasti
Islamski učenjaci su kazali: ”Allah, dž.š., stvorio je meleke i podario im razum bez strasti, životinje je stvorio i podario im strast bez razuma, a stvorio je čovjeka i podario mu i razum i strast. Pa kod kojeg čovjeka razum nadvlada strasti, on je na stepenu meleka, a kod koga strast nadvlada razum, on je na stepenu životinje.”
Duševno stanje jednog pobožnjaka
Prenosi se od Džafera ibn Berkana da je rekao: ”Slušao sam mnogo o pobožnosti i dobroti Junusa ibn Ubejda pa sam mu napisao pismo sljedećeg sadržaja: ‘Dragi i poštovani brate! Volio bih da mi odgovoriš na moje pismo i da mi opišeš svoje duševno stanje. Selam!’ On mi je u svom odgovoru ovo napisao: ‘Tražio si od mene da ti opišem stanje svoje duše i evo ja to činim, ali nerado.
Znaj da sam svoju dušu stavio na ispit na taj način što sam je pokušao nagovoriti da voli drugim ljudima isto što i sebi i da mrzi drugim ljudima ono što mrzi i sebi, pa sam se uvjerio da je još uvijek daleko od toga. I pokušao sam je nagovoriti da druge ljude ne spominje osim po dobru, ali njoj je lakši post u najdužem ljetnom danu po najvećoj vrelini od toga. Dragi brate, eto takvo je stanje moje duše.”’
Neprolaznost žudnje za vlašću i vodstvom
Rekao je Hasan Basri: ”Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče.”
A imam Šatibi kazao je: ”Zadnje što nestaje iz srca pobožnih ljudi jeste žudnja za vlašću i vodstvom.”
Prepao se Allahove milosti
Prenosi se da je Sulejman ibn Abdul-Melik jedanput čuo grmljavinu i vidio sijevanje munja pa se mnogo uplašio. Primijetio je to Omer ibn Abdul-Aziz i rekao mu: ”O vođo pravovjernih! Ovo je glas Allahove milosti, kako ćeš se tek prepasti kad čuješ glas Njegove kazne.”
Uzaludna nada
Rekao je imam Ibnul-Dževzi: ”O ti koji žudiš da u Džennet uđeš! Samo zbog jednog grijeha tvoj praotac Adem je iz njega istjeran, pa zar misliš da ćeš ti ući u Džennet sa mnoštvom svojih grijeha za koje se ni pokajao nisi!”
Osobine postojanog vjernika
Prenosi se da je jedan islamski mudrac rekao: ”Znak po kojem se može prepoznati onaj ko je ustrajan u vjeri jeste da bude poput brda, jer brdo se topi na vrelini, učvršćuje na hladnoći, vjetar ga ne može pomjeriti niti poplava odnijeti. Tako je i sa ustrajnim vjernikom: ako mu neko učini dobročinstvo, to ga neće navesti da nepravedno podržava onoga ko mu je dobro učinio, ako neko nešto hrđavo učini prema njemu, to ga neće navesti da bude nepravedan prema tom čovjeku, prohtjevi njegove duše ga ne mogu navesti da čini ono što je suprotno Allahovom naređenju niti ga dunjalučke blagodati i ljepote odvode od pokornosti Allahu, dž.š.”
Islamski casopis SAFF
