[Media]

Pitanje: Selam alejkum! Kod nas je praksa da se za umrle uči sura Jasin obično u mubarek noći i istu noć kad se dženaza obavi. Interesuje me je li dozvoljena ovakva praksa?

Odgovor: Alejkumu selam! Kod nas je uvriježeno i smatra se da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur’anu te da je veoma pohvalno i poželjno njeno učenje u raznoraznim prilikama, kao na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i uopćeno da ako treba učiti neku suru najbolja je sura Jasin i mnoge druge stvari zavisno od mjesta do mjesta i od sredine do sredine.

Sve ovo navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi’ina niti selefa ovog Ummeta izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom) o čemu će biti riječi posebno. Kako se to kod nas proširilo, ko je prvi uvodio neke od pomenutih praksa zahtijeva analizu i istraživanje. S tim da to ne utiče na šerijatski status svega spomenutog a vezanom za suru Jasin.

Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. A s obzirom da je učenje Kur’ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opći ili poseban.

Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur’ana uopćeno je da je suru Jasin mustehab učiti kao bilo koju drugu suru iz Kur’ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur’ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, a ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih predaja.

Od raširenih i rasprostranjenih hadisa koji su vezani za suru Jasin su sljedeći:

Prvi hadis: “Jasin je za ono za što se uči”.

Ovaj hadis nije zabilježen niti prenešen u hadiskim zbirkama niti sa lancem prenosica niti bez njega, nego je raširen i rasprostranjen među ljudima kao hadis. Prema tome, ovo uopšte nije hadis i nije ga dozvoljeno pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Drugi hadis: “Zaista svaka stvar ima srce, a srce Kur’ana je Jasin, pa ko uči Jasin Allah će mu upisati za njegovo učenje nagradu kao da je proučio Kur’an deset puta” (bilježi ga Timizi, Darimi i ostali).

U nekim rivajetima se spominje samo prvi dio hadisa a u nekim samo drugi dio hadisa, a i jedan i drugi dio je izmišljen i krivotvoren, jer za njega Ebu Hatim kaže da je hadis batil koji nema osnova, a takvim ga ocjenjuje i šejh Albani zbog ravije hadisa Mukatil ibn Sulejmana koji je lažljivac.

Treći hadis: “Ko prouči Jasin na početku dana ispuniće mu se njegova potreba”.

Bilježi ga Darimi u svom “Sunnenu”, a hadis je mursel (slab), tj. pripisuje ga Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tabiin Ata ibn Ebi Rebbah, u njegovom senedu je sporan ravija po imenu Šudža’ ibnul-Velid, a tekst hadisa sam po sebi upućuje na njegovu slabost jer takav vid nagrađivanja za dobra djela ne nalazimo u drugim šerijatskim tekstovima.

Četvrti hadis: “Volio bih da je ona (sura Jasin, a u rivajetu sura Tebarek) u srcu svakog čovjeka od mog Ummeta”. Bilježi ga El-Bezzar, a šejh Albani i mnogi drugi su ga ocijenili slabim.

Peti hadis: “Onaj ko stalno svake noći uči Jasin, a zatim umre preseliće kao šehid”, u drugom rivajet je početak hadisa: “Zaista sam ja propisao mom Ummetu učenje Jasina svake noći, …”.

Bilježi ga Taberani u Evsatu i Sagiru. Ovaj hadis je izmišljen i krivotvoren zbog ravije Seida ibn Muse El-Ezdija koji je lažljivac, ovakvim ga ocjenjuju imam Sujuti, El-Hejtemi i šejh Albani.

Šesti hadis: “Srce Kur’ana je Jasin, neće ga učiti čovjek koji želi Allaha i drugi svijet a da mu neće biti oprošteno, učite ga onima koji su na samrti”. Bilježi ga Munziri u “Et-Tergibu vet-terhibu”, Albani ga ocjenjuje slabim, a o hadisu će biti govora, inšaallah, prilikom govora o njegovom zadnjem dijelu “učite ga onima koji su na samrti”.

Sedmi hadis: “Ko posjeti kabur svojih roditelja ili jednog od njih petkom i prouči kod njega Jasin biće mu oprošteno”.

Bilježi ga Ibn Adijj u “Kamilu” i Ibn Ebi Lejle u “Mekarimil-ahlak”, a hadis je izmišljen i krivotvoren zbog ravije Amr ibn Zijada koji je lažljivac. Kaže Ibn Adijj ad je ovaj hadis batil i da nema osnova, a Ibnul-Dževzijj i šejh Albani kažu za njega da je krivotvoren.

Osmi hadis: “Nema mejita kome se uči Jasin a da mu Allah neće olakšati”, a u drugom rivajetu: “Kada mu se prouči Jasin Allah mu pošalje meleka da kaže meleku smrti: “Olakšaj Mome robu smrt”, i u trećem rivajetu: “Kada se ona (sura Jasin) prouči mejitu njome mu se olakša”.

Bilježi ga Ebu Nu’ajm u “Ahbaru Asbehani”, u njegovom senedu je ravija Mervan ibn Salim El-Džezerij koji je slab, te je prema tome hadis daif (slab).

[Media]

Deveti hadis: “Ko dođe na mezarje i prouči suru Jasin Allah im (mejitima) olakša i imaju hasenata koliki je njihov broj”.

Bilježi ga Es-S’alebi u svom tefsiru, u njegovom senedu je ravija Ejub ibn Mudrek za kojeg kaže Ibn Mein da je lažljivac, a šejh Albani ga ocjenjuje izmišljenim hadisom.

Deseti hadis: “O Alija, uči suru Jasin, zaista u njoj ima deset bereketa, neće je proučiti izgladnjeli a da se neće najesti, niti žedan a da se neće napiti, niti go a da neće biti obučn, niti neoženjen a da se neće oženiti, niti prestrašeni a da neće biti siguran, niti zatvoreni a da neće biti oslobođen, niti putnik a da mu neće biti olakšano putovanje, niti onaj ko je izgubio hajvana a da ga neće naći, niti bolestan a da neće ozdraviti, a niti će biti proučena kod mejita a da mu neće biti olakšano”.

Bilježi ga Ibn Hadžer u “El-Metalibu el-alije”, u hadisu je ravija Hamad ibn Amr koji je optužen od strane muhadisa da je lažljivac. Takođe, u senedu su i druge ravije koji su slabi te je prema tome hadis lažan i krivotvoren. A sam tekst hadisa, takođe ukazuje na njegovu krivotvorenost.

Učenje sure Jasin onome ko je na samrti

Jedanaesti hadis: “Učite Jasin onima koji su na samrti“.

Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki, Ibn Ebi Šejbe i Dija’ El-Makdisi. Hadis je slab zbog tri stvari: što je Ebu Usman nepoznat ravija, što je njegov otac takođe nepoznat i što je sened hadisa poremećen (u jednom rivajetu se spominje otac Ebu Usmana a u drugom je izostavljen). Hadis su ocijenili slabim Darekutni, Nevevi, Ibn Hadžer, Albani, Šu’ajb Arnaut i mnogi drugi . Kaže Darekutni da u ovom poglavlju (učenje sure Jasin onome ko je na samrti) nema nijednog vjerodostojnog hadisa.

Po pitanju učenja sure Jasin onome ko je na samrti islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Pa tako većina učenjaka smatra da je mustehab učiti suru Jasin onome ko je na samrti, na ovom stavu su hanefije, šafije i hanabile. Oni svoj stav zasnivaju na gore spomenutom hadisu i predaji od ashaba Gudajfa ibn El-Harisa koju bilježi Ahmed u svom Musnedu a koju je Ibn Hadžer u knjizi “El-Isabe” ocijenio dobrom. U toj predaji je došlo da je ovaj ashab kada je bio na samrti tražio da mu neko uči suru Jasin, pa mu je učio Salih ibn Šurejh. Pa kada je došao do četrdesetog ajeta on je ispustio dušu.

Takođe, ovaj stav je izabrao i šejhul-Islam Ibn Tejmije, on kaže: “Učenje mejitu poslije njegove smrti je novotarija za razliku od učenja onome ko je na samrti, kada je mustehab učiti suru Jasin”. Oni koji smatraju da je mustehab učiti suru Jasin u ovoj prilici kažu da je mudrost toga u tome što ova sura govori o tevhidu, drugom svijetu i radosnoj vijesti ulaska u Džennet onome ko umre na tevhidu, pa se duša tome obraduje i bude joj lahko napustiti tijelo.

Dok sa druge strane imamo učenjake koji ne vide da je učenje sure Jasin onome ko je na samrti propisano. Imam Malik smatra da je mekruh učiti suru Jasin ili bilo koju drugu onome ko je na samrti zbog slabosti spomenutog hadisa i zbog toga što to nije bila praksa ljudi u njegovo vrijeme.

Šejh Albani smatra po ovom pitanju da nije prenešeno ništa vjerodostojno. A šejh Bin Baz kada je upitan o ovome odgovorio je da je hadis koji govori o ovom pitanju slab zbog slabosti ravije Ebu Osmana te prema tome nije mustehab učenje sure Jasin onima koji su na samrti i još dodaje da oni koji misle da je mustehab da su računali da je hadis sahih.

Rezime: Nema ni jednog vjerodostojnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. Sve što je prenešeno kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih hadisa. A učenjaci koji su zauzeli stav da je mustehab učiti Jasin onome ko je na samrti oslanjaju se u tome na hadis za koji su mislili da je vjerodostojan ili na predaju od ashaba Gudejfa, radijallahu anhu. Ve billahi tevfik.

Dr Zijad Ljakić