Ocena Teme:
  • 0 Glasov(a) - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
vrijednosti svojih na očuvanja granici

Na granici očuvanja svojih vrijednosti
#1
Rainbow 
Hvaljen i slavljen neka je Uzvišeni Allah, Svemilosni, Samilosni, odgajatelj ljudi!

I neka su salavat i selam na poslanika Muhammeda, a.s., koji je od Allaha poslan kao milost svim svjetovima, koji će da opominje i obveseljava i da vrline upotpuni. Neka su mir, spas i Božiji blagoslov na sve sljedbenike dobra, pravde i istine do dana Sudnjega. Allahov blagoslov i mir neka su na sve nas ovdje okupljene u najvažnijem danu i daru, džumi-namazi, kojom potvrđujemo svoje zajedništvo u vjeri. Amin!

Draga braćo,

Dragome Bogu iskazujem zahvalnost na tome da danas kazujem hutbu u Istiklal džamiji brojnome džematu u našem glavnom gradu i duhovnom centru bosansko-hercegovačkih muslimana. Zahvalan sam muftiji dr. Grabusu na pozivu i inicijativi da se izmjenom i razmjenom s naših minbera čuje glas i onih iz udaljenijih krajeva, a gdje su izazovi umnogome drukčiji. No, opet ciljevi su nam jedinstveni, kako i jeste jedna i jedinstvena naša Islamska zajednica. I isto tako nam je zajednička sudbina u ovoj našoj jedinoj nam domovini. I to treba da bude naša stalna ideja vodilja; da smo pod ovim svodom nebeskim okupljeni oko najvažnijih, jedinstvenih ciljeva i da tu nema dileme.

Vjerniku ne izmiču iz vida prioriteti u životu. Svjestan da je preuzeo emanet šehadeta istrajava da svoj život i djelovanje usklađuje s Božijim zadovoljstvom. Ne dozvoljava sebi da posustane, da malaksava i da ga ophrve malodušnost.

Upravo nas sljedeći kur’anski ajet usmjerava tome opredjeljenju:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اصْبِرُواْ وَصَابِرُواْ وَرَابِطُواْ وَاتَّقُواْ اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

O vjernici! Strpite se, i postojani budite, i nepokolebljivi na granicama nek’ ste! I Allaha se bojte da biste uspjeli! (Ali ʽImrān, 200.)

Bdijenje, tj. nepokolebljivost na granicama znači budnost i u fizičkom i u prenesenom značenju. Allah, dž.š., nam je u obavezu stavio da odlučno osiguravamo i štitimo granice, okvire, učenja i vrijednosti Islama i morala. Svako od nas kroz svaki svoj dan života je pozvan da bdije na granici očuvanja svoga imena, duhovnosti, kulture, časti, vlastitog potomstva, kuće i porodice, materijalne sigurnosti i dostojanstva. To uključuje i bdijenje na granicama našeg životnog, domovinskog i kulturnog prostora. Dakako da su nam različite životne uloge i stepeni odgovornosti, ali svejedno svi imamo ulogu da bdijemo na bedemima naše duhovnosti i identiteta.

Osobitu odgovornost imaju oni koji su zaduženi da u ime svih nas osiguravaju naše kolektivne, zajedničke interese. Oni moraju biti duboko svjesni onoga što im je dato i povjereno u zadatak.

U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Poslanik Muhammed a.s. je to naglasio:

إِنَّ اللَّهَ تَعَالَى سَائِلٌ كُلَّ رَاعٍ عَمَّا اسْتَرْعَاهُ أحَفِظَ ذَلِكَ أَمْ ضَيَّعَ

“Zaista će Allah pitati svakoga ko je imao neko povjereno zaduženje da li ga je ispunio ili ga je zanemario i upropastio.“ [1]

Značaj stalne budnosti, podsjećanja oko temeljnih istina naše vjere i općih interesa zajednice (društva), davanja podstreka, te jačanja međusobnog povjerenja, kojeg nam danas itekako fali, naglašava se u sljedećem Poslanikovom, a.s. iskazu:

عَنْ تَمِيمٍ الدَّارِيِّ رضي الله عنه أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ الدِّينُ النَّصِيحَةُ قُلْنَا لِمَنْ ؟

قال لِلَّهِ وَلِكِتَابِهِ وَلِرَسُولِهِ وَلِأَئِمَّةِ الْمُسْلِمِينَ وَعَامَّتِهِمْ

Od Temima Ed-Darija, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Vjera je savjet!“(ponovivši to tri puta) Rekosmo: “Božiji Poslaniče, kome?“ Poslanik reče: “Allahu, dž.š., Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, starješinama (prvacima muslimana) i svim drugim muslimanima.“ [2]

Ovaj hadis upućuje na čuvanje i afirmiranje živih kontakata, komunikacije, saradnje i šure (dogovora) među ljudima. Ashabi su tražili pojašnjenje: Božije Poslaniče kaži nam u čemu i oko čega (na kom planu) je to savjetovanje nužno i za koga je?

Pa je Poslanik odgovorio da je ljude na najljepši način nužno stalno podsjećati na najveću istinu: da im je Allah gospodar, da Njemu iskreno, predano, najveću ljubav i poštovanje poklanjaju, a ne nekome drugom ili nečemu drugom.

Potom je potrebno da ustrajno jedni druge podsjećaju na vrijednosti i uputstva koja se u Njegovoj Knjizi Kur’anu Mudrome nalaze, da im je u njemu putokaz, snaga, okrepa i izlaz!

Potom da ustrajno jedni druge podsjećaju da je slijeđenje sunneta Allahovog Poslanika privilegija, da je u tome hajir (velika korist i benefit) kojom se osigurava duševni mir, duhovno zdravlje, red i poredak u porodičnom i društvenom životu muslimana.

Poslanik precizira da je savjetovanje, konsultiranje potrebno na svim nivoima. Svima ljudima unutar muslimanske zajednice ono je ljekovito, poentirajući s prvacima muslimanskim, dakle odgovornim predstavnicima društvene zajednice, čija odgovornost jeste najveća. Da ih se prati dovom Allahu, dž.š. da odgovorno iznesu preuzeti emanet, ali i da ih se podstiče da budu odgovorni, budni, spremni da uvaže i čuju ono na što im se kritički dobronamjerno ukazuje.

Draga braćo,

Isključivost i krajnost u bilo čemu ne vode dobru. One nam ne trebaju. Ni u ophođenju s ljudima, a niti u aktivnostima koje imaju širi društveni interes. Zato s nelagodom slušamo i jako teško nam padaju u javnom prostoru sve izrazitiji oblici isključivih narativa, gdje naši ljudi, naša braća, jedni druge bez imalo stida, straha i odgovornosti, obezvređuju, etiketiraju, ne mareći o posljedicama takvog čina. To je posebno izraženo u ovim mjesecima i danima kada se vodi ova prljava predizborna kampanja. Ljudi moraju biti svjesni da će ovo sve brzo proći i utihnuti, ali da će ostati ožiljci, koji se sporo i teško zaliječuju. Valja promisliti da se treba sačuvati i vlastita i tuđa cast i dostojanstvo i, da valja, i nakon 2. oktobra, sjesti, razgovarati i misliti kako da se sačuva što više države i njenih funkcija na cijelome prostoru naše domovine; dakako i u Hercegovini, posebno u njenim najranjivijim dijelovima na jugoistoku koja je etničkim čišćenjem i eliminacijom Bošnjaka iz svih sfera odlučivanja ostavljena na brigu i emanet isključivo Islamskoj zajednici. Više države, njene snage i uloge traže i druge naše regije i sudbonosno važni historijski i duhovni centri, poput Mostara, Banjaluke, Stoca, Bosanske Krajine, Podrinja, Semberije, livanjske regije, i tako redom…

لا تَفْرَحْ إِنَّ اللَّهَ لا يُحِبُّ الْفَرِحِينَ . وَابْتَغِ فِيمَا آتَاكَ اللَّهُ الدَّارَ الْآخِرَةَ ۖ وَلَا تَنسَ نَصِيبَكَ مِنَ الدُّنْيَا ۖ وَأَحْسِن كَمَا أَحْسَنَ اللَّهُ إِلَيْكَ ۖ وَلَا تَبْغِ الْفَسَادَ فِي الْأَرْضِ ۖ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْمُفْسِدِينَ

“Nemoj likovati, Bog, zaista, ne voli one koji likuju, i time što ti je Bog dao bori se za onaj svijet, ali ne zaboravi ni svoje sljedovanje (svoju odgovornost i obavezu) za ovaj svijet, i čini dobročinstvo onako kako ga je Bog tebi učinio, i nemoj činiti nered po zemlji, zaista, Bog ne voli one koji nered čine,“ [3]

Naša vjera traži stalna pregnuća, motivira nas na djelovanje koje oplemenjuje naš osobni život, ali isto tako i naše okruženje i sve ono s čime dolazimo u kontakt. Potencijal koji je čovjeku darovan je ogroman, i trebali bismo ga usmjeriti da jedni drugima olakšavamo, da jedni drugima budemo nada i ohrabrenje. Mi treba da razumijemo da je glavna tema naš odnos prema dunjaluku, mi na njemu, naše djelovanje, naše ophođenje, odnosi, relacije i komunikacija.

Budući – Onaj svijet za muslimana je težnja, to je jasno, ali je i jasno da se do njega dolazi preko ovoga svijeta. Dunjaluk je ahiretska njiva; plodovi se ovdje pripremaju, rastu, očvršćuju, a tamo slijedi nagrada za učinjeno.

Kako to mudro zaključuje ugledni komentator Kur’ana Egipćanin, šejh Šaravi:“Nemojte nikada misliti da je cilj programa vjere samo Onaj svijet. Ne, nikako! Naprotiv, prakticiranje tog programa na ovom svijetu donosi mu nagradu na Onom svijetu, a plodove tog programa ubiremo ovdje, na ovome svijetu!“

Plodove naših ispisanih radnji kušamo već na dunjaluku; ako smo se odlučili za program vjere, a to su zdravlje, red na duši, mir u srcu, moral u djelovanju, a ako je suprotno onda su to bolest, strah, nered u postupcima i ponašanju, nedosljednost u moralnom djelovanju, itd.

Prisjetimo se kako je poslanik Muhammed, poučio ashaba Ebu Umameta, kojeg su nemir i brige okupirali, pa se požalio svome Poslaniku, a on ga naputio na dovu, koja ustvari predstavlja djelotvorno uputstvo kojim to radnjama (činjenjima) musliman i muslimanka otklanjaju od sebe slabosti i nedostatke:

اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنَ الْعَجْزِ، وَالْكَسَلِ، وَالْجُبْنِ، وَالْبُخْلِ، وَالْهَرَمِ، وَعَذَابِ الْقَبْرِ، اللَّهُمَّ آتِ نَفْسِي تَقْوَاهَا، وَزَكِّهَا أَنْتَ خَيْرُ مَنْ زَكَّاهَا. أَنْتَ وَلِيُّهَا وَمَوْلَاهَا. اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنْ عِلْمٍ لَا يَنْفَعُ، وَمِنْ قَلْبٍ لَا يَخْشَعُ، وَمِنْ نَفْسٍ لَا تَشْبَعُ، وَمِنْ دَعْوَةٍ لَا يُسْتَجَابُ لَهَا

“Gospodaru naš, utičem ti se od nemoći, bezvoljnosti i ljenosti, i od starosti, kukavičluka i škrtosti, i patnje kaburske! Gospodaru podari mojoj duši čistotu, očisti je, jer Ti to najbolje znaš! Ti si njezin Gospodar i Zaštitnik! Gospodaru utičem ti se od znanja koje korisno nije, od srca koje nije skrušeno, od duše koja je nezasitna i pohlepna i od dove kojoj se ne udovoljava.“ [4] Amin ja Rabbe-l-ālemīne.

Muftija mostarski mr. Salem ef. Dedović,

Istiklal džamija Sarajevo, 23.9.2022. / 27. safer 1444.
Odgovori
Hvala od:


Skoči na Forum: