Razveo sam suprugu, i to jedanput. Nakon mjesec dana intimno sam joj prišao i sa njom spolno općio, a nisam imao namjeru da je vratim. Da li je to dozvoljeno i da li je ona sada ponovo moja supruga?
Iddet, period pričeka žene nakon prvog ili drugog razvoda braka traje tri hajza, ukoliko žena dobiva mjesečni ciklus, a tri mjeseca ako ne dobiva mjesečni ciklus. Na to ukazuje kur’anski ajet: “Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja” (El-Bekara, 228), i ajet: “A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca” (Et-Talak, 4). U tom periodu muž ima pravo vratiti ženu u bračnu zajednicu. Povrat se, konsenzusom islamskih pravnika, ostvaruje govorom koji na to ukazuje, kao da naprimjer kaže: “Vratio sam te”. Što se tiče vraćanja raspuštenice postupkom, kao što je intimni odnos, poljubac i sl., da li se time ostvaruje ili ne, islamski učenjaci imaju različite poglede.
Hanefijski učenjaci smatraju su da se vraćanje ostvaruje intimnim odnosom, strastvenim poljupcem bilo kojeg dijela tijela, kao i dodirom kakav je dozvoljen samo mužu. Sve to tretiraju vraćanjem supruge, s obzirom da postupci na to implicitno ukazuju, jer intimnim odnosom indirektno ju je prihvatio kao suprugu.
Malikijski učenjaci smatraju da se vraćanje supruge ostvaruje djelom koje je svojstveno mužu, poput intimnoga odnosa, strastvenog poljupca i sl., uz uvjet da muž time namjerava vraćanje supruge, te ako bi s njom imao intimni odnos, strastveno je dodirnuo i sl., a da time nema namjeru da je vrati za svoju suprugu, povrat nije validan i počinio je haram.
Šafijski učenjaci smatraju da je legitimno vraćanje supruge nakon razvoda samo govorom, dok vraćanje djelom nije validno, ma kakvo to djelo bilo, a muž koji intimno priđe raspuštenici prije nego što je vrati, napravio je prijestup i učinio haram.
Hanbelije tretiraju spolni odnos načinom vraćanja supruge nakon razvoda, svejedno imao namjeru da je vrati ili ne, dok poljubac, milovanje i slično ne smatraju povratom. (Vidjeti: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 22/110–113)
Šejh Usejmin, rahimehullah, preferira stav malikijskog mezheba, da se vraćanje supruge ostvaruje intimnim odnosom ako muž time namjerava vratiti suprugu, u protivnom se ne ostvaruje. Rekao je: “Drugo mišljenje jeste da se vraćanje ne ostvaruje intimnim odnosom osim ako time namjerava da vrati suprugu, jer intimni odnos čovjek sebi ponekad tolerira sa ženom s kojom nije u braku putem bluda i zinaluka. Može se desiti da muža koji razvede suprugu nadvladaju prohtjevi u pogledu nje, ili da ga privuče svojim izgledom tako da se ne mogne obuzdati te s njom spolno opći, iako time nije namjeravao da je vrati za suprugu, niti je to htio, niti želi da je vrati. Prema ovom mišljenju, vraćanje supruge neće se realizirati spolnim odnosom, osim ako se time namjerava vraćanje.
To je ispravan stav, a odabrao ga je i šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah. Razlog za to jeste to što spolni odnos može biti odraz želje da vrati suprugu, čime se ustvari nijeti vraćanje, a može biti odraz pukih strasti tako da intimni odnos ne ukazuje nužno na vraćanje.” Zatim je rekao: “Ispravno je mišljenje da se vraćanje supruge nakon opozivog razvoda ne ostvaruje samim spolnim odnosom, osim ako time ima namjeru da je vrati i smatra da mu je halal sa njom općiti tretirajući je svojom suprugom. Ako je stanje takvo, to je legitimno vraćanje.“ (Eš-Šerhul-mumti, 13/189–190)
Dakle, prema ovom odabranom mišljenju, onaj ko intimno priđe ženi u iddetu, bez namjere da je time vrati za svoju suprugu, počinio je grijeh i dužan je pokajati se. Muž koji želi vratiti suprugu, a još je u periodu iddeta nakon prvog ili drugog razvoda, najpreče je da to uradi riječima, tako da jednostavno kaže: “Vratio sam te, ponovo si moja supruga” i slično. Vraćanje supruge nakon razvoda u periodu iddeta validno je i djelom koje je dopušteno isključivo mužu, poput intimnoga odnosa, strastvenog poljupca i sl., uz uvjet da muž time namjerava vraćanje.
Također je pohvalno zatražiti od nekog da posvjedoči da je dotična žena vraćena nakon razvoda. Na to ukazuje kur’anski ajet: “I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et-Talak, 2) Svevišnji Allah najbolje zna!
Iddet, period pričeka žene nakon prvog ili drugog razvoda braka traje tri hajza, ukoliko žena dobiva mjesečni ciklus, a tri mjeseca ako ne dobiva mjesečni ciklus. Na to ukazuje kur’anski ajet: “Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja” (El-Bekara, 228), i ajet: “A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca” (Et-Talak, 4). U tom periodu muž ima pravo vratiti ženu u bračnu zajednicu. Povrat se, konsenzusom islamskih pravnika, ostvaruje govorom koji na to ukazuje, kao da naprimjer kaže: “Vratio sam te”. Što se tiče vraćanja raspuštenice postupkom, kao što je intimni odnos, poljubac i sl., da li se time ostvaruje ili ne, islamski učenjaci imaju različite poglede.
Hanefijski učenjaci smatraju su da se vraćanje ostvaruje intimnim odnosom, strastvenim poljupcem bilo kojeg dijela tijela, kao i dodirom kakav je dozvoljen samo mužu. Sve to tretiraju vraćanjem supruge, s obzirom da postupci na to implicitno ukazuju, jer intimnim odnosom indirektno ju je prihvatio kao suprugu.
Malikijski učenjaci smatraju da se vraćanje supruge ostvaruje djelom koje je svojstveno mužu, poput intimnoga odnosa, strastvenog poljupca i sl., uz uvjet da muž time namjerava vraćanje supruge, te ako bi s njom imao intimni odnos, strastveno je dodirnuo i sl., a da time nema namjeru da je vrati za svoju suprugu, povrat nije validan i počinio je haram.
Šafijski učenjaci smatraju da je legitimno vraćanje supruge nakon razvoda samo govorom, dok vraćanje djelom nije validno, ma kakvo to djelo bilo, a muž koji intimno priđe raspuštenici prije nego što je vrati, napravio je prijestup i učinio haram.
Hanbelije tretiraju spolni odnos načinom vraćanja supruge nakon razvoda, svejedno imao namjeru da je vrati ili ne, dok poljubac, milovanje i slično ne smatraju povratom. (Vidjeti: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 22/110–113)
Šejh Usejmin, rahimehullah, preferira stav malikijskog mezheba, da se vraćanje supruge ostvaruje intimnim odnosom ako muž time namjerava vratiti suprugu, u protivnom se ne ostvaruje. Rekao je: “Drugo mišljenje jeste da se vraćanje ne ostvaruje intimnim odnosom osim ako time namjerava da vrati suprugu, jer intimni odnos čovjek sebi ponekad tolerira sa ženom s kojom nije u braku putem bluda i zinaluka. Može se desiti da muža koji razvede suprugu nadvladaju prohtjevi u pogledu nje, ili da ga privuče svojim izgledom tako da se ne mogne obuzdati te s njom spolno opći, iako time nije namjeravao da je vrati za suprugu, niti je to htio, niti želi da je vrati. Prema ovom mišljenju, vraćanje supruge neće se realizirati spolnim odnosom, osim ako se time namjerava vraćanje.
To je ispravan stav, a odabrao ga je i šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah. Razlog za to jeste to što spolni odnos može biti odraz želje da vrati suprugu, čime se ustvari nijeti vraćanje, a može biti odraz pukih strasti tako da intimni odnos ne ukazuje nužno na vraćanje.” Zatim je rekao: “Ispravno je mišljenje da se vraćanje supruge nakon opozivog razvoda ne ostvaruje samim spolnim odnosom, osim ako time ima namjeru da je vrati i smatra da mu je halal sa njom općiti tretirajući je svojom suprugom. Ako je stanje takvo, to je legitimno vraćanje.“ (Eš-Šerhul-mumti, 13/189–190)
Dakle, prema ovom odabranom mišljenju, onaj ko intimno priđe ženi u iddetu, bez namjere da je time vrati za svoju suprugu, počinio je grijeh i dužan je pokajati se. Muž koji želi vratiti suprugu, a još je u periodu iddeta nakon prvog ili drugog razvoda, najpreče je da to uradi riječima, tako da jednostavno kaže: “Vratio sam te, ponovo si moja supruga” i slično. Vraćanje supruge nakon razvoda u periodu iddeta validno je i djelom koje je dopušteno isključivo mužu, poput intimnoga odnosa, strastvenog poljupca i sl., uz uvjet da muž time namjerava vraćanje.
Također je pohvalno zatražiti od nekog da posvjedoči da je dotična žena vraćena nakon razvoda. Na to ukazuje kur’anski ajet: “I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et-Talak, 2) Svevišnji Allah najbolje zna!
