Ramazan je mjesec intenzivnog učenja Kur’ana, stoga me zanima da li je ženi u vrijeme hajza dozvoljeno učiti Kur’an sa mobitela i sličnih uređaja?
Zahvala pripada Allahu, Milostivom Samilosnom. Neka su salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.
Učenjaci imaju oprečne stavove u pogledu toga da li je ženi za vrijeme hajza ili nifasa – krvarenja nakon porođaja, dozvoljeno učiti Kur’an. Ovim se misli na samo učenje Kur’ana, a dodirivanje Mushafa je posebno pitanje. Većina učenjaka smatra da je ženi u hajzu zabranjeno učiti Kurֹ’an. To je stav hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (El-Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtijja, 18/321)
Argument ovog mišljenja jeste predaja od Alije, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao ashabe Kur’anu u svakom stanju, osim ako bi bio džunup. (Tirmizi, br. 146, i drugi. Tirmizi je za ovaj hadis rekao da je hasen-sahih, a šejh Albani ocijenio ga je slabim. Irvaul-galil, 2/241) Ovaj hadis ukazuje na to da u stanju dženabeta –nakon snošaja, nije dozvoljeno učiti Kur’an. Dženabet je stanje nečistoće koja se otklanja gusulom – vjerskim kupanjem. Hajz je također stanje nečistoće, a po njegovom završetku kupanje je obavezno. Stoga je ženi u hajzu zabranjeno učiti Kur’an, analogno zabrani učenja Kur’ana džunupu.
Drugi argument ovog mišljenja jeste hadis Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena u hajzu i džunup ne uče ništa od Kur’ana.” (Tirmizi, br. 131, Ibn Madža, br. 595. Ovaj hadis je slab, prema konsenzusu hadiskih eksperata. Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 21/460, Zejlei, Nasbur-raja, 1/195)
Nasuprot ovom mišljenju dio učenjaka smatra da je ženi u hajzu dozvoljeno učiti Kur’an. To je stav malikijskog mezheba i odabir Ibn Tejmijje. Dokaz za ovo mišljenje jeste nepostojanje validnog argumenta koji bi potvrdio zabranu. Svevišnji Allah naredio je da se uči Kur’an, pohvalio one koji ga uče i obećao im veliku nagradu, i to se ne može nikom zabraniti osim jasnim dokazom. Ibn Tejmijja konstatira da ne postoje vjerodostojni i eksplicitni šerijatski tekstovi koji zabranjuju ženi u hajzu da uči Kur’an, a potom kaže: “Poznato je da su žene u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dobivale mjesečni ciklus, a pored toga nije im zabranjivao učenje Kur’ana, kao što im nije zabranjivao ni zikr – spominjanje Allaha i učenje dova.” (Medžmuul-fetava, 21/460)
Zabrana učenja Kur’ana ženi u hajzu analogno zabrani učenja Kur’ana u stanju dženabeta nije prihvatljiva, jer postoji bitna razlika između džunupa i žene u hajzu. Razlika je u tome da džunup može od sebe otkloniti takvo stanje kupanjem kad god želi, dok žena to nije u stanju. Isto tako, period hajza traje danima, a stanje džunupluka je kratkotrajno, s obzirom na to da se osoba u takvom stanju nužno mora okupati kako bi obavila namaz.
Na osnovu izloženog može se konstatirati da je drugo mišljenje odabrano i da je ženi u hajzu dozvoljeno učiti Kur’an. Ovdje treba istaći da se to odnosi na učenje Kur’ana napamet ili gledajući bez dodirivanja Mushafa. Što se tiče ženinog dodirivanja Mushafa dok je u hajzu, to je zabranjeno prema odabranom mišljenju učenjaka. Na to ukazuje uopćeno značenje ajeta: “Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti” (El-Vakia, 79), kao i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pismu upućenom stanovnicima Jemena u kojem se navodi “da Kur’an dodiruju samo čisti”. (Malik, 1/199, Abdurrezak, br. 1328, i drugi.
Ibn Hadžer o ovom hadisu kaže: “Hadis je vjerodostojnim ocijenila skupina imama, ne sa strane seneda, nego na osnovu toga što je općepoznat.” Et-Telhisul-habir, 4/58) Stoga, kada žena u hajzu želi učiti iz Mushafa, neće ga izravno uzeti, nego će to učiniti putem omota, u rukavicama ili nekim drugim pomagalom tako da Mushaf ne dodiruje izravno rukom. (Muhammed b. Salih el-Munedžid, Fetva, br. 2564)
Što se tiče mobitela i sličnih uređaja, to su uređaji višestruke namjene i nemaju status Mushafa, tako da je ženi u hajzu dozvoljeno čitati Kur’an sa mobitela i sličnih uređaja. Allah Uzvišeni najbolje zna!
Zahvala pripada Allahu, Milostivom Samilosnom. Neka su salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.
Učenjaci imaju oprečne stavove u pogledu toga da li je ženi za vrijeme hajza ili nifasa – krvarenja nakon porođaja, dozvoljeno učiti Kur’an. Ovim se misli na samo učenje Kur’ana, a dodirivanje Mushafa je posebno pitanje. Većina učenjaka smatra da je ženi u hajzu zabranjeno učiti Kurֹ’an. To je stav hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (El-Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtijja, 18/321)
Argument ovog mišljenja jeste predaja od Alije, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao ashabe Kur’anu u svakom stanju, osim ako bi bio džunup. (Tirmizi, br. 146, i drugi. Tirmizi je za ovaj hadis rekao da je hasen-sahih, a šejh Albani ocijenio ga je slabim. Irvaul-galil, 2/241) Ovaj hadis ukazuje na to da u stanju dženabeta –nakon snošaja, nije dozvoljeno učiti Kur’an. Dženabet je stanje nečistoće koja se otklanja gusulom – vjerskim kupanjem. Hajz je također stanje nečistoće, a po njegovom završetku kupanje je obavezno. Stoga je ženi u hajzu zabranjeno učiti Kur’an, analogno zabrani učenja Kur’ana džunupu.
Drugi argument ovog mišljenja jeste hadis Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena u hajzu i džunup ne uče ništa od Kur’ana.” (Tirmizi, br. 131, Ibn Madža, br. 595. Ovaj hadis je slab, prema konsenzusu hadiskih eksperata. Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 21/460, Zejlei, Nasbur-raja, 1/195)
Nasuprot ovom mišljenju dio učenjaka smatra da je ženi u hajzu dozvoljeno učiti Kur’an. To je stav malikijskog mezheba i odabir Ibn Tejmijje. Dokaz za ovo mišljenje jeste nepostojanje validnog argumenta koji bi potvrdio zabranu. Svevišnji Allah naredio je da se uči Kur’an, pohvalio one koji ga uče i obećao im veliku nagradu, i to se ne može nikom zabraniti osim jasnim dokazom. Ibn Tejmijja konstatira da ne postoje vjerodostojni i eksplicitni šerijatski tekstovi koji zabranjuju ženi u hajzu da uči Kur’an, a potom kaže: “Poznato je da su žene u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dobivale mjesečni ciklus, a pored toga nije im zabranjivao učenje Kur’ana, kao što im nije zabranjivao ni zikr – spominjanje Allaha i učenje dova.” (Medžmuul-fetava, 21/460)
Zabrana učenja Kur’ana ženi u hajzu analogno zabrani učenja Kur’ana u stanju dženabeta nije prihvatljiva, jer postoji bitna razlika između džunupa i žene u hajzu. Razlika je u tome da džunup može od sebe otkloniti takvo stanje kupanjem kad god želi, dok žena to nije u stanju. Isto tako, period hajza traje danima, a stanje džunupluka je kratkotrajno, s obzirom na to da se osoba u takvom stanju nužno mora okupati kako bi obavila namaz.
Na osnovu izloženog može se konstatirati da je drugo mišljenje odabrano i da je ženi u hajzu dozvoljeno učiti Kur’an. Ovdje treba istaći da se to odnosi na učenje Kur’ana napamet ili gledajući bez dodirivanja Mushafa. Što se tiče ženinog dodirivanja Mushafa dok je u hajzu, to je zabranjeno prema odabranom mišljenju učenjaka. Na to ukazuje uopćeno značenje ajeta: “Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti” (El-Vakia, 79), kao i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pismu upućenom stanovnicima Jemena u kojem se navodi “da Kur’an dodiruju samo čisti”. (Malik, 1/199, Abdurrezak, br. 1328, i drugi.
Ibn Hadžer o ovom hadisu kaže: “Hadis je vjerodostojnim ocijenila skupina imama, ne sa strane seneda, nego na osnovu toga što je općepoznat.” Et-Telhisul-habir, 4/58) Stoga, kada žena u hajzu želi učiti iz Mushafa, neće ga izravno uzeti, nego će to učiniti putem omota, u rukavicama ili nekim drugim pomagalom tako da Mushaf ne dodiruje izravno rukom. (Muhammed b. Salih el-Munedžid, Fetva, br. 2564)
Što se tiče mobitela i sličnih uređaja, to su uređaji višestruke namjene i nemaju status Mushafa, tako da je ženi u hajzu dozvoljeno čitati Kur’an sa mobitela i sličnih uređaja. Allah Uzvišeni najbolje zna!
