Kada žena u hajzu postane čista prije zalaska sunca, da li će klanjati samo ikindija-namaz ili će klanjati i podne sa ikindijom? Isto tako, kada postane čista u jacijskom vremenu, da li će klanjati samo jaciju ili će klanjati i akšam?
Većina islamskih učenjaka, od kojih su trojica imama Malik, Šafija i Ahmed, smatraju da je žena, kada postane čista, dužna klanjati namaz koji je nastupio u tom vremenu u kojem je postala čista kao i namaz prije njega, ako se radi o namazima koji se spajaju. Prema tome, kada postane čista prije zalaska sunca, klanjat će podne i ikindiju, a kada postane čista u jacijskom vremenu, klanjat će akšam i jaciju. Glasoviti učenjak hanbelijskog mezheba Ibn Kudama kaže: “Kada žena postane čista prije nego što sunce zađe, klanjat će podne i ikindiju, a ako postane čista prije nastupanja zore, klanjat će akšam i jaciju.
Na to ukazuje predaja od Abdurrahmana b. Avfa i Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da su njih dvojica kazali da će žena kada postane čista prije nego što nastupi zora, za koliko se može klanjati jedan rekat, klanjati akšam i jaciju, a kada postane čista prije nego što sunce zađe, klanjat će podne i ikindiju zajedno. Isto tako, vrijeme prvog i drugog namaza sjedinjuje se kada za to postoji razlog, te kada osoba s razlogom propusti prvi namaz, a potom nastupi vrijeme drugog namaza – dužna je obaviti namaz koji je u tom vremenu propisan, a to je namaz tog i prethodnog vremena koje se s njim sjedinilo.” (El-Mugni, sažeto i prilagođeno.)
Prema hanefijskom mezhebu, žena u spomenutoj situaciji dužna je klanjati samo namaz čije vrijeme je nastupilo kada je postala čista, jer vrijeme prvog namaza je prošlo, a ona je opravdano propustila namaz u tom vremenu, tako da nije dužna naklanjati ga (Mula Hasru, Durerul-hukkam). Ovo mišljenje od savremenih učenjaka odabrao je šejh Usejmin, rahimehullah, koji je rekao: “Dužna je klanjati samo namaz čije je vrijeme nastupilo, a namaz prije toga joj nije obavezan, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko prispije na jedan rekat namaza, prispio je na namaz.’ Što se tiče prethodnog namaza, ona nije prispjela i nije bila čista ni u najmanjem dijelu njegovog vremena. Vrijeme ovog namaza u potpunosti je prošlo, a ona nije ispunjavala uvjete obaveznosti, pa stoga joj naklanjavanje tog namaza nije obaveza.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko prispije na jedan rekat ikindija-namaza prije nego što sunce zađe, prispio je na ikindiju’, a pri tome nije spomenuo da je naklanjavanje podne-namaza obavezno. Na to ukazuje i racionalni dokaz, jer svi smo složni da, ako bi prispjela na vrijeme za koliko se može obaviti jedan rekat podne-namaza, a potom se pojavi nešto od onog što osobu čini šerijatski neobaveznom (hajz, gubljenje svijesti, ludilo i sl.), bit će dužna naklanjati samo podne, iako je podnevsko vrijeme – vrijeme i za podne i za ikindiju kada postoji razlog za spajanje namaza. Pitamo se kakva je razlika između ova dva stanja? U oba slučaja vrijeme jednog namaza je prošlo, a osoba nije šerijatski obavezna klanjati, osim što je u prvom slučaju to bilo vrijeme prvog namaza, a u drugom slučaju vrijeme drugog namaza.“ (Pogledati: Eš-Šerhul-mumti)
Prvo mišljenje je obuhvatnije i sigurnije, tako da je preče po njemu postupiti, međutim i drugo mišljenje je utemeljeno i argumentirano, tako da, ako bi u spomenutoj situaciji klanjala samo ikindiju ili samo jaciju, postupila bi ispravno, a Allah najbolje zna.
Većina islamskih učenjaka, od kojih su trojica imama Malik, Šafija i Ahmed, smatraju da je žena, kada postane čista, dužna klanjati namaz koji je nastupio u tom vremenu u kojem je postala čista kao i namaz prije njega, ako se radi o namazima koji se spajaju. Prema tome, kada postane čista prije zalaska sunca, klanjat će podne i ikindiju, a kada postane čista u jacijskom vremenu, klanjat će akšam i jaciju. Glasoviti učenjak hanbelijskog mezheba Ibn Kudama kaže: “Kada žena postane čista prije nego što sunce zađe, klanjat će podne i ikindiju, a ako postane čista prije nastupanja zore, klanjat će akšam i jaciju.
Na to ukazuje predaja od Abdurrahmana b. Avfa i Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da su njih dvojica kazali da će žena kada postane čista prije nego što nastupi zora, za koliko se može klanjati jedan rekat, klanjati akšam i jaciju, a kada postane čista prije nego što sunce zađe, klanjat će podne i ikindiju zajedno. Isto tako, vrijeme prvog i drugog namaza sjedinjuje se kada za to postoji razlog, te kada osoba s razlogom propusti prvi namaz, a potom nastupi vrijeme drugog namaza – dužna je obaviti namaz koji je u tom vremenu propisan, a to je namaz tog i prethodnog vremena koje se s njim sjedinilo.” (El-Mugni, sažeto i prilagođeno.)
Prema hanefijskom mezhebu, žena u spomenutoj situaciji dužna je klanjati samo namaz čije vrijeme je nastupilo kada je postala čista, jer vrijeme prvog namaza je prošlo, a ona je opravdano propustila namaz u tom vremenu, tako da nije dužna naklanjati ga (Mula Hasru, Durerul-hukkam). Ovo mišljenje od savremenih učenjaka odabrao je šejh Usejmin, rahimehullah, koji je rekao: “Dužna je klanjati samo namaz čije je vrijeme nastupilo, a namaz prije toga joj nije obavezan, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko prispije na jedan rekat namaza, prispio je na namaz.’ Što se tiče prethodnog namaza, ona nije prispjela i nije bila čista ni u najmanjem dijelu njegovog vremena. Vrijeme ovog namaza u potpunosti je prošlo, a ona nije ispunjavala uvjete obaveznosti, pa stoga joj naklanjavanje tog namaza nije obaveza.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko prispije na jedan rekat ikindija-namaza prije nego što sunce zađe, prispio je na ikindiju’, a pri tome nije spomenuo da je naklanjavanje podne-namaza obavezno. Na to ukazuje i racionalni dokaz, jer svi smo složni da, ako bi prispjela na vrijeme za koliko se može obaviti jedan rekat podne-namaza, a potom se pojavi nešto od onog što osobu čini šerijatski neobaveznom (hajz, gubljenje svijesti, ludilo i sl.), bit će dužna naklanjati samo podne, iako je podnevsko vrijeme – vrijeme i za podne i za ikindiju kada postoji razlog za spajanje namaza. Pitamo se kakva je razlika između ova dva stanja? U oba slučaja vrijeme jednog namaza je prošlo, a osoba nije šerijatski obavezna klanjati, osim što je u prvom slučaju to bilo vrijeme prvog namaza, a u drugom slučaju vrijeme drugog namaza.“ (Pogledati: Eš-Šerhul-mumti)
Prvo mišljenje je obuhvatnije i sigurnije, tako da je preče po njemu postupiti, međutim i drugo mišljenje je utemeljeno i argumentirano, tako da, ako bi u spomenutoj situaciji klanjala samo ikindiju ili samo jaciju, postupila bi ispravno, a Allah najbolje zna.
