U narodu postoji izreka da sadaka čuva čovjeka od nedaće, ima li to osnove u vjerskim izvorima?
Postoji nekoliko predaja koje potvrđuju da sadaka i dobra djela štite od nedaća. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu milostinja gasi srdžbu Gospodara i (od čovjeka) otklanja tešku smrt.” (Tirmizi. Imam Tirmizi o ovom hadisu kaže da je hasen garib, a šejh Albani ocijenio ga je slabim.)
Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činjenje dobra štiti od teških stradanja, sadaka u tajnosti gasi srdžbu Gospodara, a čuvanje rodbinskih veza čini život dužim.” (Taberani, El-Kebir. Hadis je hasen po ocjeni šejha Albanija. Sahihul-Džamiis-sagir vez-zijadat) S aspekta lanca prenosilaca, ove predaje nisu jake, međutim, drugi argumenti podupiru to značenje.
Riječ sadaka arapskog je porijekla, a korijen riječi od koje vodi porijeklo ukazuje na istinitost. Veza između korijena riječi i njenog značenja ogleda se u tome što čovjek, kada udjeljuje sadaku i odriče se svoje imovine nadajući se Allahovoj nagradi, potvrđuje svoju istinsku predanost Allahu, jer imetak je drag čovjeku te kada ga troši radi Allahovog zadovoljstva praktično potvrđuje da mu je Allahova nagrada draža od njemu dragog imetka. U tom smislu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sadaka je jasan znak (dokaz vjere)” (Muslim). Kada čovjek počini kakav grijeh koji uzrokuje Allahovu srdžbu i tako izgubi Allahovu naklonost, sadaka će tu srdžbu ugasiti. Kaže Uzvišeni Allah: “Dobra djela zaista poništavaju loša” (Hud, 114). Sadakom čovjek pomaže drugima, a ko pomaže drugima, Allah će njemu pomoći. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko od vjernika otkloni neku ovosvjetsku nevolju, Allah će od njega otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu.
Ko olakša dužniku, Allah će njemu olakšati i na ovome i na onome svijetu. Ko sakrije mahanu nekog muslimana na ovome svijetu, Allah će sakriti njegove mahane i na ovom i na onome svijetu. Allah će pomagati robu sve dok on pomaže svome bratu” (Muslim). Plemenitost i darežljivost osobine su dobročinitelja koje Svevišnji Allah voli i kojima je Džennet obećao: “I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine” (Alu Imran, 133–134). One koji su Allahu dragi, koji su Mu iskreno predani i kojima je uspjeh obećan, Allah će u Svoju zaštitu staviti. Svi ovi argumenti svojim općim značenjem podupiru predanja koja ukazuju na to da sadaka, Allahovom voljom, štiti od nedaća. A Allah najbolje zna!
Postoji nekoliko predaja koje potvrđuju da sadaka i dobra djela štite od nedaća. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu milostinja gasi srdžbu Gospodara i (od čovjeka) otklanja tešku smrt.” (Tirmizi. Imam Tirmizi o ovom hadisu kaže da je hasen garib, a šejh Albani ocijenio ga je slabim.)
Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činjenje dobra štiti od teških stradanja, sadaka u tajnosti gasi srdžbu Gospodara, a čuvanje rodbinskih veza čini život dužim.” (Taberani, El-Kebir. Hadis je hasen po ocjeni šejha Albanija. Sahihul-Džamiis-sagir vez-zijadat) S aspekta lanca prenosilaca, ove predaje nisu jake, međutim, drugi argumenti podupiru to značenje.
Riječ sadaka arapskog je porijekla, a korijen riječi od koje vodi porijeklo ukazuje na istinitost. Veza između korijena riječi i njenog značenja ogleda se u tome što čovjek, kada udjeljuje sadaku i odriče se svoje imovine nadajući se Allahovoj nagradi, potvrđuje svoju istinsku predanost Allahu, jer imetak je drag čovjeku te kada ga troši radi Allahovog zadovoljstva praktično potvrđuje da mu je Allahova nagrada draža od njemu dragog imetka. U tom smislu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sadaka je jasan znak (dokaz vjere)” (Muslim). Kada čovjek počini kakav grijeh koji uzrokuje Allahovu srdžbu i tako izgubi Allahovu naklonost, sadaka će tu srdžbu ugasiti. Kaže Uzvišeni Allah: “Dobra djela zaista poništavaju loša” (Hud, 114). Sadakom čovjek pomaže drugima, a ko pomaže drugima, Allah će njemu pomoći. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko od vjernika otkloni neku ovosvjetsku nevolju, Allah će od njega otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu.
Ko olakša dužniku, Allah će njemu olakšati i na ovome i na onome svijetu. Ko sakrije mahanu nekog muslimana na ovome svijetu, Allah će sakriti njegove mahane i na ovom i na onome svijetu. Allah će pomagati robu sve dok on pomaže svome bratu” (Muslim). Plemenitost i darežljivost osobine su dobročinitelja koje Svevišnji Allah voli i kojima je Džennet obećao: “I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine” (Alu Imran, 133–134). One koji su Allahu dragi, koji su Mu iskreno predani i kojima je uspjeh obećan, Allah će u Svoju zaštitu staviti. Svi ovi argumenti svojim općim značenjem podupiru predanja koja ukazuju na to da sadaka, Allahovom voljom, štiti od nedaća. A Allah najbolje zna!
