Kada čujem ime Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ne donesem salavat na njega, da li sam grješan?
Uzvišeni Allah kaže: “Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, donosite salavat na njega i selamite predano.” (El-Ahzab, 56) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset.” (Muslim) Donositi salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalno je u svim vremenima, a posebno petkom, uoči petka, prilikom učenja jutarnjeg i večernjeg zikra, kada se ulazi u džamiju, kada se iz nje izlazi, nakon ezana, prije i poslije dove, kada se njegovo ime spomene i drugim vremenima i prilikama u kojima je na to sunnetom podstaknuto.
Učenjaci imaju različita mišljenja o tome da li je donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se njegovo ime spomene, obligatna dužnost, tako da onaj ko ne donese salavat biva grješan, ili je to samo pohvalno tako da onaj ko donese salavat ima sevap, a onaj ko ne donese, nema grijeh. Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Podijeljena su mišljenja o obaveznosti donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god se njegovo ime spomene. Jedna skupina učenjaka rekla je: “Dužnost je donijeti salavat na njega kad god se njegovo ime spomene.
Drugi su kazali da je to pohvalno, ali nije obavezno, tako da onaj ko bi to izostavio, ne bi bio grješan. Zatim su se također razišli, pa je jedna skupina kazala: “Vadžib je salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, donijeti jedanput u životu, jer opći imperativ ne iziskuje neprekidno ponavljanje, a suština se ostvaruje jednim donošenjem salavata. Ovaj stav prenosi se od Ebu Hanife, Malika, Sevrija i Evzaija. Ijad i Ibn Abdulberr rekli su: “To je stav većine ummeta.” Jedna skupina je kazala: “To je obavezno na svakom namazu na zadnjem tešehhudu.” To je stav imama Šafije i Ahmeda u posljednjoj od njegove dvije predaje, kao što je to stav i drugih učenjaka.” (Skraćeno iz: Dželaul-efham)
Hadisi u kojima se dovi protiv onoga ko ne donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se njegovo ime spomene i u kojima se takav opisuje škrtim i surovim, načelno idu u prilog stavu da je vadžib donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svaki put kada se njegovo ime spomene.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Neka je ponižen onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne donese salavat na mene! (Tirmizi, hadis je hasen po ocjeni Tirmizija, sahih po ocjeni Albanija.) Također je rekao: “Škrt je onaj u čijem prisustvu ja budem spomenut, a on ne donese salavat na mene.” (Tirmizi, hadis je hasen-sahih po ocjeni Tirmizija.)
U prilikama kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje često, kao što je slučaj u tekstu poput ovog, vazovima, dersovima i sl., obaveza je jedanput donijeti salavat na Poslanika, jer ako bi to bilo obavezno svaki put, to bi pričinjavalo teškoću. Uzvišeni Allah kaže: “On vas je odabrao i nije vam u vjeri načinio nikakvu teškoću.” (El-Hadždž, 78) A Allah najbolje zna! (Pogledati: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)
Uzvišeni Allah kaže: “Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, donosite salavat na njega i selamite predano.” (El-Ahzab, 56) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset.” (Muslim) Donositi salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalno je u svim vremenima, a posebno petkom, uoči petka, prilikom učenja jutarnjeg i večernjeg zikra, kada se ulazi u džamiju, kada se iz nje izlazi, nakon ezana, prije i poslije dove, kada se njegovo ime spomene i drugim vremenima i prilikama u kojima je na to sunnetom podstaknuto.
Učenjaci imaju različita mišljenja o tome da li je donijeti salavat na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se njegovo ime spomene, obligatna dužnost, tako da onaj ko ne donese salavat biva grješan, ili je to samo pohvalno tako da onaj ko donese salavat ima sevap, a onaj ko ne donese, nema grijeh. Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Podijeljena su mišljenja o obaveznosti donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god se njegovo ime spomene. Jedna skupina učenjaka rekla je: “Dužnost je donijeti salavat na njega kad god se njegovo ime spomene.
Drugi su kazali da je to pohvalno, ali nije obavezno, tako da onaj ko bi to izostavio, ne bi bio grješan. Zatim su se također razišli, pa je jedna skupina kazala: “Vadžib je salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, donijeti jedanput u životu, jer opći imperativ ne iziskuje neprekidno ponavljanje, a suština se ostvaruje jednim donošenjem salavata. Ovaj stav prenosi se od Ebu Hanife, Malika, Sevrija i Evzaija. Ijad i Ibn Abdulberr rekli su: “To je stav većine ummeta.” Jedna skupina je kazala: “To je obavezno na svakom namazu na zadnjem tešehhudu.” To je stav imama Šafije i Ahmeda u posljednjoj od njegove dvije predaje, kao što je to stav i drugih učenjaka.” (Skraćeno iz: Dželaul-efham)
Hadisi u kojima se dovi protiv onoga ko ne donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se njegovo ime spomene i u kojima se takav opisuje škrtim i surovim, načelno idu u prilog stavu da je vadžib donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svaki put kada se njegovo ime spomene.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Neka je ponižen onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne donese salavat na mene! (Tirmizi, hadis je hasen po ocjeni Tirmizija, sahih po ocjeni Albanija.) Također je rekao: “Škrt je onaj u čijem prisustvu ja budem spomenut, a on ne donese salavat na mene.” (Tirmizi, hadis je hasen-sahih po ocjeni Tirmizija.)
U prilikama kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje često, kao što je slučaj u tekstu poput ovog, vazovima, dersovima i sl., obaveza je jedanput donijeti salavat na Poslanika, jer ako bi to bilo obavezno svaki put, to bi pričinjavalo teškoću. Uzvišeni Allah kaže: “On vas je odabrao i nije vam u vjeri načinio nikakvu teškoću.” (El-Hadždž, 78) A Allah najbolje zna! (Pogledati: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)
