28-10-2022.22:02
Pitanje: Da li je hidžama Vjerovjesnikov sunnet ili je to samo način liječenja koji se koristio i prije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
Odgovor:
Hvala Allahu!
Učenjaci su se razišli po pitanju propisa hidžame na dva stava:
Prvi: da je hidžama pohvalna stvar (pa makar za to ne postoji nekakav razlog). Došlo je u knjizi El-fetava el-Hindije1: “Hidžama je pohvalna stvar za svakog pojedinca”.
Rekao je Ibn Muflih, rahimehullahu: “Što se tiče hidžame, o tome su prenesene mnogobrojne predaje kao i o njenom praktikovanju, njenoj vrijednosti i vremenu u kojem je pohvalno raditi, kao što je od Vjerovjesnika prenešeno da je on radio i podsticao da se radi sedamanaestog ili dvadeset prvog (dana u hidžretsakom mjesecu).”2
I dokazivali su sa hadisima u kojima se uopšteno spominje hidžama, te da je ona lijek, a neki od ovih hadisa smo prethodno spomenuli u odgovoru broj 21406.
Drugi: Da je hidžama od dozvoljenih stvari kojima se može čovjek liječiti, a nije od pohvalnih stvari u šerijatu zbog kojih će čovjek imati nagradu ako ih uradi.
Rekao je El-Kasani el-Hanefi-rahimehullah: “Hidžama je dozvoljena stvar.”3
Rekao je El-Hattabi, rahimehullahu: “Hidžama je dozvoljena stvar, koja je vrijedna i korisna za tijelo”4, a slično se spominje i u Šerhu od ibn Bettala5 i Nihajetu fi garibil-hadis6.
Ono što ovoj stav pojačava je:
1. Hidžama je od načina liječenja koju su i arapi prije islama koristili, čak su je i prijašnji narodi mimo Arapa koristili, kao što je poznato u historijskim knjigama, čak i u faraonskim vremenima, pa stoga u tome nema ništa što je ograničava na islam, pa sve ono čije je stanje ovakvo ono je dozvoljeno, i to ne radi osim onaj koji je u potrebi za tim;
2. Osnova u stvarima koje su od običaja i nečega što ljudi praktikuju u svakodnevnom životu je da je to dozvoljena stvar, osim ako se to veže za lijep ahlak i osibine, ali ako je stvar samo običaj, onda to ostaje u okviru dozvoljenih stvari;
3. Nije prenešeno ništa od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da se na to veže neka posebna nagrada, a niti kazna ili prijekor za onoga koji to ostavi;
4. U tome ne postoji nikakav vid ibadeta, niti je to djelo s kojim se približava Allahu, već je to kao i svi ostali običaji koje ljudi svakodnevno prakticiraju kada je u pitanju njihovo življenje i njihova tijela.
Ono što mi smatramo ispravnim je ovaj drugi stav, da je hidžama jedan od lijepih običaja, i da to treba raditi onaj koji zatim ima potrebu u vidu prevencije ili liječenja, a nikako u vidu ibadeta.
Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehullahu: “Hidžama nije sunnet (pohvalna stvar), hidžama je lijek ako čovjek ima potrebu da je uradi uradiće je, a ako nema potrebu ostaviće je.”7
Nema prepreke da se kaže da je to sunnet za onoga koji je bolestan i ima potrebu za tim, sa tim se objedinjuju dvije stvari:
1) traženje lijeka i
2) odabir hidžame kao vid liječenja, zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio hidžamu i obavjestio da je u njoj djelotvoran lijek.
Rekao je imam En-Nefravi el-Maliki, rahimehullahu: “Hidžamu je lijepo raditi, tj. pohvalno za onoga koji za tim ima potrebu.”8
Ovako je rekao i El-Adevi u svom djelu Hašijeh9: “Njegov govor: hidžama je dobra (pohvalna)-tj. onda kada se za tim ima potrebe.”
I nije u sunnetu poznato da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada radio hidžamu a da zatim nije imao potrebe, nego je to, sallallahu alejhi sellem, radio kada bi bio iskušan nekom bolešću, poput glavobolje i slično, tako da i ova činjenica upućuje da hidžamu ne radi osim onaj koji ima potrebe za tim.
A Allah najbolje zna.
Odgovor:
Hvala Allahu!
Učenjaci su se razišli po pitanju propisa hidžame na dva stava:
Prvi: da je hidžama pohvalna stvar (pa makar za to ne postoji nekakav razlog). Došlo je u knjizi El-fetava el-Hindije1: “Hidžama je pohvalna stvar za svakog pojedinca”.
Rekao je Ibn Muflih, rahimehullahu: “Što se tiče hidžame, o tome su prenesene mnogobrojne predaje kao i o njenom praktikovanju, njenoj vrijednosti i vremenu u kojem je pohvalno raditi, kao što je od Vjerovjesnika prenešeno da je on radio i podsticao da se radi sedamanaestog ili dvadeset prvog (dana u hidžretsakom mjesecu).”2
I dokazivali su sa hadisima u kojima se uopšteno spominje hidžama, te da je ona lijek, a neki od ovih hadisa smo prethodno spomenuli u odgovoru broj 21406.
Drugi: Da je hidžama od dozvoljenih stvari kojima se može čovjek liječiti, a nije od pohvalnih stvari u šerijatu zbog kojih će čovjek imati nagradu ako ih uradi.
Rekao je El-Kasani el-Hanefi-rahimehullah: “Hidžama je dozvoljena stvar.”3
Rekao je El-Hattabi, rahimehullahu: “Hidžama je dozvoljena stvar, koja je vrijedna i korisna za tijelo”4, a slično se spominje i u Šerhu od ibn Bettala5 i Nihajetu fi garibil-hadis6.
Ono što ovoj stav pojačava je:
1. Hidžama je od načina liječenja koju su i arapi prije islama koristili, čak su je i prijašnji narodi mimo Arapa koristili, kao što je poznato u historijskim knjigama, čak i u faraonskim vremenima, pa stoga u tome nema ništa što je ograničava na islam, pa sve ono čije je stanje ovakvo ono je dozvoljeno, i to ne radi osim onaj koji je u potrebi za tim;
2. Osnova u stvarima koje su od običaja i nečega što ljudi praktikuju u svakodnevnom životu je da je to dozvoljena stvar, osim ako se to veže za lijep ahlak i osibine, ali ako je stvar samo običaj, onda to ostaje u okviru dozvoljenih stvari;
3. Nije prenešeno ništa od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da se na to veže neka posebna nagrada, a niti kazna ili prijekor za onoga koji to ostavi;
4. U tome ne postoji nikakav vid ibadeta, niti je to djelo s kojim se približava Allahu, već je to kao i svi ostali običaji koje ljudi svakodnevno prakticiraju kada je u pitanju njihovo življenje i njihova tijela.
Ono što mi smatramo ispravnim je ovaj drugi stav, da je hidžama jedan od lijepih običaja, i da to treba raditi onaj koji zatim ima potrebu u vidu prevencije ili liječenja, a nikako u vidu ibadeta.
Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehullahu: “Hidžama nije sunnet (pohvalna stvar), hidžama je lijek ako čovjek ima potrebu da je uradi uradiće je, a ako nema potrebu ostaviće je.”7
Nema prepreke da se kaže da je to sunnet za onoga koji je bolestan i ima potrebu za tim, sa tim se objedinjuju dvije stvari:
1) traženje lijeka i
2) odabir hidžame kao vid liječenja, zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio hidžamu i obavjestio da je u njoj djelotvoran lijek.
Rekao je imam En-Nefravi el-Maliki, rahimehullahu: “Hidžamu je lijepo raditi, tj. pohvalno za onoga koji za tim ima potrebu.”8
Ovako je rekao i El-Adevi u svom djelu Hašijeh9: “Njegov govor: hidžama je dobra (pohvalna)-tj. onda kada se za tim ima potrebe.”
I nije u sunnetu poznato da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada radio hidžamu a da zatim nije imao potrebe, nego je to, sallallahu alejhi sellem, radio kada bi bio iskušan nekom bolešću, poput glavobolje i slično, tako da i ova činjenica upućuje da hidžamu ne radi osim onaj koji ima potrebe za tim.
A Allah najbolje zna.
