Eselamu alejkum
Može li se pobožna muslimanka udati za muslimana koji poštuje vjeru, ali ne klanja iz kako kaže: “opravdanih razloga”
ODGOVOR 254:
Ve alejkumus-Selam!
Namaz je stub na kome počinje vjera. Ko uspostavi namaz uspostavio je svoju vjeru, a ko ga zanemari zanemario je svoju vjeru. Udjel muslimana u islamu ravna se po namazu, jer nakon namaza nema islama.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kidaće se halke islama, jedna po jedna, pa kada se god koja prekine ljudi će se hvatati za sljedeću. Prvo što će se izgubiti od islama je islamska vlast, a zadnje što će ostati od vjere je namaz. ” (Ibn-Hibban, 15/111, Ahmed, 5/251, Taberani, 8/116, Hakim, 4/104. Imam Hakim i šejh Albani ovaj hadis smatraju ispravnim. Vidjeti: Sahihul-džamia 2/905/5075.). U drugoj predaji se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Prvo što će nestati među ljudima je povjerenje, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.” (Vidjeti: Sahihul-džamia 1/503/2575 i Kešful-hafa, 1/253.). Također, prva stvar za koju će čovjek biti pitan je namaz. Ako bude ispravan biće ispravna i primljena i ostala djela. Ako bude namaz neispravan, neće biti primljena ni ostala djela iako ih bilo poput morske pjene.
Upozoravajući na opasnost ostavljanja namaza, Poslanik, je rekao: “Paravan koji odvaja vjerovanje od nevjerstva je obavljanje namaza.” (Muslim i sabirači Sunena). Poslanik, , je, također, kazao: “Ugovor između nas i njih (tj. licemjera) je namaz, ko ga ostavi počinio je nevjerstvo.” (Nesai, Tirmizi, i Ibn-Madže. Imam Tirmizi, Nesai, Lalikai, Hakim, Zehebi, Iraki i Menavi, ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Meseletut-tekfir, 1/67, Nejlul-evtar, 1/363, Kešful-hafa, 1/348 i Sahihut-tergib, 1/366.).
Imam Ibn-Hazm je rekao: “Nakon širka nema većeg grijeha od ostavljanja namaza do izlaska njegovog vremena.” (Vidjeti: El-kebair, str. 37 od imama Zehebija.) Šejhul-islam Ibn-Tejmijje je rekao: “Onaj ko ostavi namaz gori je od kradljivca i nemoralnika i onoga koji konzumira alkohol i drogu.” Na drugom mjestu šejhul-islam kaže: “Ko ne klanja dnevni namaz do zalaska sunca bilo zbog zauzetosti na radnom mjestu, lova ili hizmeta učitelju, i odbije pokajati se, ubija se po mišljenju većine islamskih učenjaka.” (Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 22/23 i 22/34 od Ibn-Tejmijje.).
Imam Zehebi kaže: “Ko ostavi namaz isti je kao onaj koji konzumira alkohol i čini nemoral … ko ustraje na ostavljanju namaza on je pravi nesretnik, propalica i zločinac.” (Vidjeti: El-kebair, str. 37.). Nakon spomenutih i brojnih drugih argumenata i mišljenja islamskih učenjaka, vidimo u kakvoj se nevolji nalazi čovjek koji ne obavlja namaz.
Stoga nije dozvoljeno muslimanki ni u kom slučaju i ni pod kakvim uslovima udati se za čovjeka koji ne klanja. Lijepo je i obavezno poštovati vjeru ali to nije dovoljno. Dobro srce i lijepa duša ne mogu nadomjestiti praktično ispoljavanje islama, već se njihova ispravnost vrijednuje prema izvršavanju propisanih obredoslovlja. U islamu ne postoji razlog zbog koga je dozvoljeno svjesno ostaviti namaz. Ako borba na bojnom polju nije adekvatan razlog za ostavljanje namaza onda sigurno taj razlog ne postoji. Tako da spomenuti “opravdani razlozi”, nisu ništa do mudro šejtansko presvlačenje i obmana, a Allah najbolje zna.
Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)
Može li se pobožna muslimanka udati za muslimana koji poštuje vjeru, ali ne klanja iz kako kaže: “opravdanih razloga”
ODGOVOR 254:
Ve alejkumus-Selam!
Namaz je stub na kome počinje vjera. Ko uspostavi namaz uspostavio je svoju vjeru, a ko ga zanemari zanemario je svoju vjeru. Udjel muslimana u islamu ravna se po namazu, jer nakon namaza nema islama.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kidaće se halke islama, jedna po jedna, pa kada se god koja prekine ljudi će se hvatati za sljedeću. Prvo što će se izgubiti od islama je islamska vlast, a zadnje što će ostati od vjere je namaz. ” (Ibn-Hibban, 15/111, Ahmed, 5/251, Taberani, 8/116, Hakim, 4/104. Imam Hakim i šejh Albani ovaj hadis smatraju ispravnim. Vidjeti: Sahihul-džamia 2/905/5075.). U drugoj predaji se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Prvo što će nestati među ljudima je povjerenje, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.” (Vidjeti: Sahihul-džamia 1/503/2575 i Kešful-hafa, 1/253.). Također, prva stvar za koju će čovjek biti pitan je namaz. Ako bude ispravan biće ispravna i primljena i ostala djela. Ako bude namaz neispravan, neće biti primljena ni ostala djela iako ih bilo poput morske pjene.
Upozoravajući na opasnost ostavljanja namaza, Poslanik, je rekao: “Paravan koji odvaja vjerovanje od nevjerstva je obavljanje namaza.” (Muslim i sabirači Sunena). Poslanik, , je, također, kazao: “Ugovor između nas i njih (tj. licemjera) je namaz, ko ga ostavi počinio je nevjerstvo.” (Nesai, Tirmizi, i Ibn-Madže. Imam Tirmizi, Nesai, Lalikai, Hakim, Zehebi, Iraki i Menavi, ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Meseletut-tekfir, 1/67, Nejlul-evtar, 1/363, Kešful-hafa, 1/348 i Sahihut-tergib, 1/366.).
Imam Ibn-Hazm je rekao: “Nakon širka nema većeg grijeha od ostavljanja namaza do izlaska njegovog vremena.” (Vidjeti: El-kebair, str. 37 od imama Zehebija.) Šejhul-islam Ibn-Tejmijje je rekao: “Onaj ko ostavi namaz gori je od kradljivca i nemoralnika i onoga koji konzumira alkohol i drogu.” Na drugom mjestu šejhul-islam kaže: “Ko ne klanja dnevni namaz do zalaska sunca bilo zbog zauzetosti na radnom mjestu, lova ili hizmeta učitelju, i odbije pokajati se, ubija se po mišljenju većine islamskih učenjaka.” (Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 22/23 i 22/34 od Ibn-Tejmijje.).
Imam Zehebi kaže: “Ko ostavi namaz isti je kao onaj koji konzumira alkohol i čini nemoral … ko ustraje na ostavljanju namaza on je pravi nesretnik, propalica i zločinac.” (Vidjeti: El-kebair, str. 37.). Nakon spomenutih i brojnih drugih argumenata i mišljenja islamskih učenjaka, vidimo u kakvoj se nevolji nalazi čovjek koji ne obavlja namaz.
Stoga nije dozvoljeno muslimanki ni u kom slučaju i ni pod kakvim uslovima udati se za čovjeka koji ne klanja. Lijepo je i obavezno poštovati vjeru ali to nije dovoljno. Dobro srce i lijepa duša ne mogu nadomjestiti praktično ispoljavanje islama, već se njihova ispravnost vrijednuje prema izvršavanju propisanih obredoslovlja. U islamu ne postoji razlog zbog koga je dozvoljeno svjesno ostaviti namaz. Ako borba na bojnom polju nije adekvatan razlog za ostavljanje namaza onda sigurno taj razlog ne postoji. Tako da spomenuti “opravdani razlozi”, nisu ništa do mudro šejtansko presvlačenje i obmana, a Allah najbolje zna.
Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)
