Es-selam alejkum! Radim kao vozač autobusa i volio bih znati da li je vozaču autobusa dozvoljeno da spoji namaz ako nema vremena da stane za svaki namaz, posebno zimi? Da li se može klanjati sjedeći i u mislima dok čovjek vozi, nekada ako je situacija takva? Da li je čovjek mnogo grješan ako ne stigne da ode na svaku džumu? Allah vas nagradio!
Ve alejkumus-selam! Ako je vozač autobusa putnik, odnosno ako vozi u druge gradove koji su udaljeni toliko da se odlazak do njih običajno tretira putovanjem, a to je prema hanefijskom mezhebu oko 89 km, nakon što napusti naseljeni dio mjesta u kojem boravi, kratit će četverorekatne namaze, i po potrebi spajati podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u jednom od dva namaska vremena.
Ako vozač autobusa nije putnik, odnosno vozi gradske linije i ne putuje u udaljena mjesta, neće koristiti olakšice puta, nego će svaki namaz klanjati na uobičajeni način u propisanom vremenu. U iznimnim situacijama, kada mu klanjanje svakog namaza u njegovom vremenu predstavlja veliku poteškoću, može sastaviti namaze koji se spajaju na putu, odnosno podne sa ikindijom ili akšam sa jacijom, ali bez kraćenja. Na to ukazuje predanje od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojem navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio podne i ikindiju te akšam i jaciju u Medini, a nisu bili u strahu, niti je padala kiša. Kada je Ibn Abbas upitan zbog čega je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio, rekao je: “Htio je da ne pričini poteškoću ovom ummetu.” (Muslim)
Međutim, to ne može biti stalna praksa, nego samo u iznimnim, povremenim prilikama kada situacija tako zahtijeva, jer namazi se obavljaju u precizno određenim vremenima. Svevišnji Allah kaže: “Vjernicima je doista propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103)
Odgovarajući na dio pitanja koji se odnosi na klanjanje mislima, sjedeći dok čovjek vozi, važno je upozoriti da se namaz ne obavlja samo u mislima, nego je nužno da se izgovori sve ono što je propisano, kao što je početni tekbir, učenje Kur’ana i sl. Zatim, zdrava osoba koja je u stanju stajati neće obavljati obavezni (farz) namaz sjedeći. To je dozvoljeno samo kada se radi o dobrovoljnom (nafila) namazu. Ibn Omer, radijallahu anhuma, kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je za vrijeme putovanja, na svojoj jahalici, kud god se ona s njim okrenula, išaretom se naginjući. Klanjao je noćni namaz, osim farza, a i vitre je klanjao na svojoj jahalici.” (Buhari i Muslim)
Prema tome, ko je na putovanju, čak i ako je kraće od putovanja za koje se vezuju propisi musafira, može klanjati dobrovoljne namaze u vozilu, svejedno kuda bilo usmjereno, pri tome se naginje naprijed kada čini sedždu i rukū, naginjući se više pri sedždi. Što se tiče obavljanja nafile u mjestu boravka sjedeći u prijevoznom sredstvu u pokretu, bez usmjerenja prema kibli, islamski pravnici po ovom pitanju imaju dva različita stava. Izrazita većina islamskih pravnika i oficijelni stav četiri mezheba jeste da to nije dozvoljeno.
Dozvola klanjanja nafile na spomenuti način pripisuje se Enesu b. Maliku, radijallahu anhu, i Ebu Jusufu, učeniku Ebu Hanife, a to je mišljenje i pojedinih učenjaka šafijskog mezheba, jedno predanje od imama Ahmeda i to je stav Ibn Hazma (El-Mudevene, El-Insaf, i Nejlul-evtar). Argument koji dozvoljava takvo postupanje jeste uopćenost nekih predanja koja ukazuju na legitimnost obavljanja nafile na jahalici bez spomena putovanja, kao i činjenica da dobrovoljni namaz odiše tolerancijom i olakšanjem, s obzirom na to da je zdravoj osobi konsenzusom dozvoljeno da klanja nafila-namaz u sjedećem položaju.
Stanovište većine učenjaka, koji smatraju da nije ispravno obavljanje nafile u prijevoznom sredstvu onome ko nije putnik, bazira se na činjenici da nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je obavljao nafilu na jahalici osim za vrijeme putovanja. Stoga je ovo mišljenje jače, jer se u ibadetima način i kakvoća uzima isključivo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki savremeni učenjaci dozvoljavaju obavljanje nafile u prijevoznom sredstvu u mjestu boravka, posebno onome ko se boji da će mu promaći vrijeme nafile ako je ne obavi na takav način.
Ve alejkumus-selam! Ako je vozač autobusa putnik, odnosno ako vozi u druge gradove koji su udaljeni toliko da se odlazak do njih običajno tretira putovanjem, a to je prema hanefijskom mezhebu oko 89 km, nakon što napusti naseljeni dio mjesta u kojem boravi, kratit će četverorekatne namaze, i po potrebi spajati podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u jednom od dva namaska vremena.
Ako vozač autobusa nije putnik, odnosno vozi gradske linije i ne putuje u udaljena mjesta, neće koristiti olakšice puta, nego će svaki namaz klanjati na uobičajeni način u propisanom vremenu. U iznimnim situacijama, kada mu klanjanje svakog namaza u njegovom vremenu predstavlja veliku poteškoću, može sastaviti namaze koji se spajaju na putu, odnosno podne sa ikindijom ili akšam sa jacijom, ali bez kraćenja. Na to ukazuje predanje od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojem navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio podne i ikindiju te akšam i jaciju u Medini, a nisu bili u strahu, niti je padala kiša. Kada je Ibn Abbas upitan zbog čega je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio, rekao je: “Htio je da ne pričini poteškoću ovom ummetu.” (Muslim)
Međutim, to ne može biti stalna praksa, nego samo u iznimnim, povremenim prilikama kada situacija tako zahtijeva, jer namazi se obavljaju u precizno određenim vremenima. Svevišnji Allah kaže: “Vjernicima je doista propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103)
Odgovarajući na dio pitanja koji se odnosi na klanjanje mislima, sjedeći dok čovjek vozi, važno je upozoriti da se namaz ne obavlja samo u mislima, nego je nužno da se izgovori sve ono što je propisano, kao što je početni tekbir, učenje Kur’ana i sl. Zatim, zdrava osoba koja je u stanju stajati neće obavljati obavezni (farz) namaz sjedeći. To je dozvoljeno samo kada se radi o dobrovoljnom (nafila) namazu. Ibn Omer, radijallahu anhuma, kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je za vrijeme putovanja, na svojoj jahalici, kud god se ona s njim okrenula, išaretom se naginjući. Klanjao je noćni namaz, osim farza, a i vitre je klanjao na svojoj jahalici.” (Buhari i Muslim)
Prema tome, ko je na putovanju, čak i ako je kraće od putovanja za koje se vezuju propisi musafira, može klanjati dobrovoljne namaze u vozilu, svejedno kuda bilo usmjereno, pri tome se naginje naprijed kada čini sedždu i rukū, naginjući se više pri sedždi. Što se tiče obavljanja nafile u mjestu boravka sjedeći u prijevoznom sredstvu u pokretu, bez usmjerenja prema kibli, islamski pravnici po ovom pitanju imaju dva različita stava. Izrazita većina islamskih pravnika i oficijelni stav četiri mezheba jeste da to nije dozvoljeno.
Dozvola klanjanja nafile na spomenuti način pripisuje se Enesu b. Maliku, radijallahu anhu, i Ebu Jusufu, učeniku Ebu Hanife, a to je mišljenje i pojedinih učenjaka šafijskog mezheba, jedno predanje od imama Ahmeda i to je stav Ibn Hazma (El-Mudevene, El-Insaf, i Nejlul-evtar). Argument koji dozvoljava takvo postupanje jeste uopćenost nekih predanja koja ukazuju na legitimnost obavljanja nafile na jahalici bez spomena putovanja, kao i činjenica da dobrovoljni namaz odiše tolerancijom i olakšanjem, s obzirom na to da je zdravoj osobi konsenzusom dozvoljeno da klanja nafila-namaz u sjedećem položaju.
Stanovište većine učenjaka, koji smatraju da nije ispravno obavljanje nafile u prijevoznom sredstvu onome ko nije putnik, bazira se na činjenici da nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je obavljao nafilu na jahalici osim za vrijeme putovanja. Stoga je ovo mišljenje jače, jer se u ibadetima način i kakvoća uzima isključivo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki savremeni učenjaci dozvoljavaju obavljanje nafile u prijevoznom sredstvu u mjestu boravka, posebno onome ko se boji da će mu promaći vrijeme nafile ako je ne obavi na takav način.
