Es-selamu alejkum! Kada neko nauči napamet kur'anske sure ili ajete pa ih onda zaboravi, da li je zbog toga grješan?
Ve alejkumus-selam! Učiti časni Kur'an i pamtiti njegove ajete jedno je od najboljih djela koja vjernik može činiti. Hifz -- učenje Kur'ana napamet je farz-kifaje -- kolektivna obaveza muslimana, a učenje Kur'ana napamet, kada je ta obaveza već ispunjena, jeste sunnet i pohvalno djelo. Hanefijski učenjak Haskafi kaže: "Hifz -- učenje napamet cijelog Kur'ana je farz-kifaje i sunnet -- lijepo djelo za svakog pojedinca, a bolje je od drugih neobaveznih djela" (Ed-Durul-muhtar, 1/538). Brojni su ajeti i hadisi koji podstiču na učenje Kur'ana časnog, poput ajeta: "A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato" (El-Ankebut, 49). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Najbolji među vama je onaj ko nauči Kur'an i njemu druge podučava!" (Buhari, br. 5027); "Učaču Kur'ana će se reći: 'Uči i uzdiži se na više stepene u Džennetu, i izgovaraj Kur'an pažljivo i melodično, kao što si ga izgovarao na dunjaluku! Tvoje mjesto će biti kod posljednjeg ajeta koji proučiš!'" (Ebu Davud, br. 1464. Hadis je hasen-sahih po ocjeni šejha Albanija.)
Zaborav je prirodno svojstvo čovjeka. Insan je i nazvan tim imenom upravo zbog zaborava, s obzirom na to da riječ insan dolazi iz glagolske osnove nesije -- jensa što znači zaboraviti. Nemaju svi ljudi istu sposobnost pamćenja. Neko zaboravlja više, a neko manje, shodno razlikama u snazi memorije i moći pamćenja koju je Allah u različitim mjerama podario ljudima. Na isti način zaboravlja se i kur'anski tekst ako se redovno ne ponavlja. Moguće je da je smisao i mudrost zaboravljanja Kur'ana ispit i test za ljudska srca, kako bi se prepoznali oni koji su za Kur'an vezani, koji se s njim konstantno druže i nakon što ga nauče napamet. Strah od zaborava dodatni je stimulans muslimanu da često i redovno uči Kur'an. Tako mu se umnogostručava nagrada kod njegovog Gospodara za svako slovo koje prouči, a kada bi jedanput naučio i nakon toga bez zaborava pamtio, bila bi mu uskraćena ta velika nagrada.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je da se ponavlja naučeno kako se ne bi zaboravilo, govoreći: "Primjer čovjeka koji pamti Kur'an je kao primjer vlasnika svezanih deva. Ako vlasnik o njima brine, obilazi ih i pazi, sačuvat će ih, a ako ih pusti, otići će" (Buhari, br. 5031; Muslim, br. 789). Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodio slikovit primjer Arapima koji su dobro znali da će deva, ako se ne veže, pobjeći od svog vlasnika, a da bi je ponovo vratio, potreban je veliki trud. Slično tome je stanje hafiza Kur'ana: ako ga ne ponavlja redovno, otići će od njega i neće se vratiti bez velikog truda. Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa kaže: "Sve dok se Kur'an ponavlja, ostaje u memoriji, kao što deva ostaje sačuvana sve dok je vezana konopcem. Posebno je spomenuo deve jer je to domaća životinja koja više od ostalih bježi, a kada uspije pobjeći, teško ju je ponovo pronaći i vratiti." (Fethul-Bari, 9/79)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Kako je ružno da neko od vas kaže: 'Zaboravio sam taj i taj ajet (koji sam znao napamet)', već treba reći: 'Dato je da sam zaboravio (kao kazna zbog njegovih propusta u pogledu čuvanja Kur'ana). Zato ponavljajte Kur'an, jer, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, on se lakše izmigolji iz vašeg pamćenja nego što se deva izmigolji iz svog konopca" (Buhari, br. 5032; Muslim, br. 790). Ibn Hadžer prenosi od Ibn Bettala da je rekao: "Ovaj hadis podudara se sa dva ajeta. To su riječi Svevišnjeg Allaha: "Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati" (El-Muzzemmil, 5), i: riječi: "A Mi smo Kur\'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku..." (El-Kamer, 17). Ko se prihvati Kur'ana, uči ga i ponavlja, njemu je dostupan i olakšan, a ko se od njega okrene, i Kur'an bježi od njega." (Fethul-Bari, 9/81)
Ve alejkumus-selam! Učiti časni Kur'an i pamtiti njegove ajete jedno je od najboljih djela koja vjernik može činiti. Hifz -- učenje Kur'ana napamet je farz-kifaje -- kolektivna obaveza muslimana, a učenje Kur'ana napamet, kada je ta obaveza već ispunjena, jeste sunnet i pohvalno djelo. Hanefijski učenjak Haskafi kaže: "Hifz -- učenje napamet cijelog Kur'ana je farz-kifaje i sunnet -- lijepo djelo za svakog pojedinca, a bolje je od drugih neobaveznih djela" (Ed-Durul-muhtar, 1/538). Brojni su ajeti i hadisi koji podstiču na učenje Kur'ana časnog, poput ajeta: "A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato" (El-Ankebut, 49). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Najbolji među vama je onaj ko nauči Kur'an i njemu druge podučava!" (Buhari, br. 5027); "Učaču Kur'ana će se reći: 'Uči i uzdiži se na više stepene u Džennetu, i izgovaraj Kur'an pažljivo i melodično, kao što si ga izgovarao na dunjaluku! Tvoje mjesto će biti kod posljednjeg ajeta koji proučiš!'" (Ebu Davud, br. 1464. Hadis je hasen-sahih po ocjeni šejha Albanija.)
Zaborav je prirodno svojstvo čovjeka. Insan je i nazvan tim imenom upravo zbog zaborava, s obzirom na to da riječ insan dolazi iz glagolske osnove nesije -- jensa što znači zaboraviti. Nemaju svi ljudi istu sposobnost pamćenja. Neko zaboravlja više, a neko manje, shodno razlikama u snazi memorije i moći pamćenja koju je Allah u različitim mjerama podario ljudima. Na isti način zaboravlja se i kur'anski tekst ako se redovno ne ponavlja. Moguće je da je smisao i mudrost zaboravljanja Kur'ana ispit i test za ljudska srca, kako bi se prepoznali oni koji su za Kur'an vezani, koji se s njim konstantno druže i nakon što ga nauče napamet. Strah od zaborava dodatni je stimulans muslimanu da često i redovno uči Kur'an. Tako mu se umnogostručava nagrada kod njegovog Gospodara za svako slovo koje prouči, a kada bi jedanput naučio i nakon toga bez zaborava pamtio, bila bi mu uskraćena ta velika nagrada.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je da se ponavlja naučeno kako se ne bi zaboravilo, govoreći: "Primjer čovjeka koji pamti Kur'an je kao primjer vlasnika svezanih deva. Ako vlasnik o njima brine, obilazi ih i pazi, sačuvat će ih, a ako ih pusti, otići će" (Buhari, br. 5031; Muslim, br. 789). Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodio slikovit primjer Arapima koji su dobro znali da će deva, ako se ne veže, pobjeći od svog vlasnika, a da bi je ponovo vratio, potreban je veliki trud. Slično tome je stanje hafiza Kur'ana: ako ga ne ponavlja redovno, otići će od njega i neće se vratiti bez velikog truda. Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa kaže: "Sve dok se Kur'an ponavlja, ostaje u memoriji, kao što deva ostaje sačuvana sve dok je vezana konopcem. Posebno je spomenuo deve jer je to domaća životinja koja više od ostalih bježi, a kada uspije pobjeći, teško ju je ponovo pronaći i vratiti." (Fethul-Bari, 9/79)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Kako je ružno da neko od vas kaže: 'Zaboravio sam taj i taj ajet (koji sam znao napamet)', već treba reći: 'Dato je da sam zaboravio (kao kazna zbog njegovih propusta u pogledu čuvanja Kur'ana). Zato ponavljajte Kur'an, jer, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, on se lakše izmigolji iz vašeg pamćenja nego što se deva izmigolji iz svog konopca" (Buhari, br. 5032; Muslim, br. 790). Ibn Hadžer prenosi od Ibn Bettala da je rekao: "Ovaj hadis podudara se sa dva ajeta. To su riječi Svevišnjeg Allaha: "Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati" (El-Muzzemmil, 5), i: riječi: "A Mi smo Kur\'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku..." (El-Kamer, 17). Ko se prihvati Kur'ana, uči ga i ponavlja, njemu je dostupan i olakšan, a ko se od njega okrene, i Kur'an bježi od njega." (Fethul-Bari, 9/81)
