Upoznao sam jednog migranta koji je prihvatio kršćansku vjeru kako bi dobio azil, a on sebe i dalje smatra muslimanom i vjeruje da je musliman, pa da li je njegov islam ispravan i da li se može smatrati muslimanom?
Kada neko svojevoljno i namjerno izgovori riječi nevjerstva, razumijevajući i ciljajući to značenje, postaje nevjernik, pa i ako se šali ili želi ostvariti kakvu materijalnu korist.
Kazujući o licemjerima koji su se ismijavali Allahovim ajetima, Svevišnji Allah kaže: "Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima njihovim. Reci: 'Samo se vi rugajte.' Allah će, doista, na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite. Ako ih upitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu, ajetima i znakovima Njegovim, i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne ispričavajte se! Jasno je da ste postali nevjernici nakon što ste vjerovali. Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su prestupnici bili" (Et-Tevba, 64--66). Ovim ajetom Svevišnji Allah obavještava da su ovi ljudi postali nevjernici nakon što su vjerovali iako su tvrdili da u srcu ne dijele uvjerenje nevjernika, nego su riječi nevjerstva izrekli samo svojim jezicima, zabavljajući se i zbijajući šalu.
Nevjernik neće biti onaj ko pod prisilom, formalno, izgovori riječi nevjerstva, a iman u njegovom srcu ostane čvrst i nepoljuljan. Svevišnji Allah kaže: "Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao -- osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -- čeka Allahova kazna" (En-Nahl, 106). U komentaru ovog ajeta imam Kurtubi navodi: "Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da onaj koji uznevjeruje a srce mu u imanu ostane spokojno neće biti grješan ako bude prisiljen na nevjerstvo, tako da se boji da će biti ubijen..." (El-Džamiu li-ahkamil-Kur'ani, 10/182)
S obzirom da je ovo jedno od temeljnih pitanja vjere, bitno je objasniti kako izgleda prisila usljed koje je dozvoljeno izgovoriti riječi kufra. Islamski su učenjaci o tome naširoko govorili, a suština njihovog govora svodi se na to da je prisila usljed koje je dozvoljeno formalno izgovoriti riječi nevjerstva stvarna prijetnja ubistvom, uništenjem nekog tjelesnog organa, silovanje žene i sl., i to kada ta prijetnja dolazi od nekoga ko tu prijetnju može izvršiti i odlučan je to učiniti. U Enciklopediji islamskog prava o uvjetima prisile navodi se: "Kada se prijeti ubistvom ili uništenjem organa ili njegove funkcije, kao što je uništenje vida uz ostanak oka, oduzimanje sposobnosti uzimanja rukom ili hoda nogama uz fizički ostanak tih dijelova tijela i druge slične stvari koje uzrokuju tešku nevolju, a u to spada i prijetnja ženi silovanjem i muškarcu homoseksualizmom. Što se tiče prijetnje glađu, to oscilira između obične i stvarne prijetnje, a neće se smatrati stvarnom prisilom sve dok glad ne dosegne stepen da čovjek strahuje za svoj život." (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 6/101--102)
Kada neko svojevoljno i namjerno izgovori riječi nevjerstva, razumijevajući i ciljajući to značenje, postaje nevjernik, pa i ako se šali ili želi ostvariti kakvu materijalnu korist.
Kazujući o licemjerima koji su se ismijavali Allahovim ajetima, Svevišnji Allah kaže: "Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima njihovim. Reci: 'Samo se vi rugajte.' Allah će, doista, na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite. Ako ih upitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu, ajetima i znakovima Njegovim, i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne ispričavajte se! Jasno je da ste postali nevjernici nakon što ste vjerovali. Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su prestupnici bili" (Et-Tevba, 64--66). Ovim ajetom Svevišnji Allah obavještava da su ovi ljudi postali nevjernici nakon što su vjerovali iako su tvrdili da u srcu ne dijele uvjerenje nevjernika, nego su riječi nevjerstva izrekli samo svojim jezicima, zabavljajući se i zbijajući šalu.
Nevjernik neće biti onaj ko pod prisilom, formalno, izgovori riječi nevjerstva, a iman u njegovom srcu ostane čvrst i nepoljuljan. Svevišnji Allah kaže: "Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao -- osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -- čeka Allahova kazna" (En-Nahl, 106). U komentaru ovog ajeta imam Kurtubi navodi: "Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da onaj koji uznevjeruje a srce mu u imanu ostane spokojno neće biti grješan ako bude prisiljen na nevjerstvo, tako da se boji da će biti ubijen..." (El-Džamiu li-ahkamil-Kur'ani, 10/182)
S obzirom da je ovo jedno od temeljnih pitanja vjere, bitno je objasniti kako izgleda prisila usljed koje je dozvoljeno izgovoriti riječi kufra. Islamski su učenjaci o tome naširoko govorili, a suština njihovog govora svodi se na to da je prisila usljed koje je dozvoljeno formalno izgovoriti riječi nevjerstva stvarna prijetnja ubistvom, uništenjem nekog tjelesnog organa, silovanje žene i sl., i to kada ta prijetnja dolazi od nekoga ko tu prijetnju može izvršiti i odlučan je to učiniti. U Enciklopediji islamskog prava o uvjetima prisile navodi se: "Kada se prijeti ubistvom ili uništenjem organa ili njegove funkcije, kao što je uništenje vida uz ostanak oka, oduzimanje sposobnosti uzimanja rukom ili hoda nogama uz fizički ostanak tih dijelova tijela i druge slične stvari koje uzrokuju tešku nevolju, a u to spada i prijetnja ženi silovanjem i muškarcu homoseksualizmom. Što se tiče prijetnje glađu, to oscilira između obične i stvarne prijetnje, a neće se smatrati stvarnom prisilom sve dok glad ne dosegne stepen da čovjek strahuje za svoj život." (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 6/101--102)
