[Media]

Upoznao sam jednog migranta koji je prihvatio kršćansku vjeru kako bi dobio azil, a on sebe i dalje smatra muslimanom i vjeruje da je musliman, pa da li je njegov islam ispravan i da li se može smatrati muslimanom?

Kada neko svojevoljno i namjerno izgovori riječi nevjerstva, razumijevajući i ciljajući to značenje, postaje nevjernik, pa i ako se šali ili želi ostvariti kakvu materijalnu korist.

Kazujući o licemjerima koji su se ismijavali Allahovim ajetima, Svevišnji Allah kaže: "Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima njihovim. Reci: 'Samo se vi rugajte.' Allah će, doista, na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite. Ako ih upitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu, ajetima i znakovima Njegovim, i Poslaniku Njegovom rugali?' Ne ispričavajte se! Jasno je da ste postali nevjernici nakon što ste vjerovali. Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su prestupnici bili" (Et-Tevba, 64--66). Ovim ajetom Svevišnji Allah obavještava da su ovi ljudi postali nevjernici nakon što su vjerovali iako su tvrdili da u srcu ne dijele uvjerenje nevjernika, nego su riječi nevjerstva izrekli samo svojim jezicima, zabavljajući se i zbijajući šalu.

Nevjernik neće biti onaj ko pod prisilom, formalno, izgovori riječi nevjerstva, a iman u njegovom srcu ostane čvrst i nepoljuljan. Svevišnji Allah kaže: "Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao -- osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -- čeka Allahova kazna" (En-Nahl, 106). U komentaru ovog ajeta imam Kurtubi navodi: "Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da onaj koji uznevjeruje a srce mu u imanu ostane spokojno neće biti grješan ako bude prisiljen na nevjerstvo, tako da se boji da će biti ubijen..." (El-Džamiu li-ahkamil-Kur'ani, 10/182)

S obzirom da je ovo jedno od temeljnih pitanja vjere, bitno je objasniti kako izgleda prisila usljed koje je dozvoljeno izgovoriti riječi kufra. Islamski su učenjaci o tome naširoko govorili, a suština njihovog govora svodi se na to da je prisila usljed koje je dozvoljeno formalno izgovoriti riječi nevjerstva stvarna prijetnja ubistvom, uništenjem nekog tjelesnog organa, silovanje žene i sl., i to kada ta prijetnja dolazi od nekoga ko tu prijetnju može izvršiti i odlučan je to učiniti. U Enciklopediji islamskog prava o uvjetima prisile navodi se: "Kada se prijeti ubistvom ili uništenjem organa ili njegove funkcije, kao što je uništenje vida uz ostanak oka, oduzimanje sposobnosti uzimanja rukom ili hoda nogama uz fizički ostanak tih dijelova tijela i druge slične stvari koje uzrokuju tešku nevolju, a u to spada i prijetnja ženi silovanjem i muškarcu homoseksualizmom. Što se tiče prijetnje glađu, to oscilira između obične i stvarne prijetnje, a neće se smatrati stvarnom prisilom sve dok glad ne dosegne stepen da čovjek strahuje za svoj život." (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 6/101--102)

[Media]

Izgovaranje riječi nevjerstva kako bi se popravilo materijalno stanje i dobile slične beneficije definitivno nije prisila usljed koje se takvo nešto tolerira. Ibn Tejmijja prenosi da je imam Ahmed u više navrata eksplicitno kazao da prisila na nevjerstvo ne može biti verbalna, nego ona podrazumijeva mučenje, udaranje, zatvaranje i sl. (El-Fetaval-kubra, 5/490)

Zatim, da bi se propis prisile aktivirao uvjetuje se da prisiljeni nije u stanju pobjeći od onoga ko ga prisiljava, koji mu prijeti kaznom i mučenjem. Onaj ko je u stanju pobjeći, ali to ne učini i ostane na svom mjestu i tako bude stavljen na kušnju, nema status prisiljenog, pa kako tek da to bude onaj ko svojevoljno ode na mjesto gdje će biti iskušan u vjeri. Svevišnji Allah kaže: "Doista će meleki, kada budu uzimali duše onima koji su prema sebi zulum učinili, pitati: 'Šta je bilo s vama?', a oni će odgovoriti: 'Bili smo nemoćni na Zemlji.' 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?', reći će im oni.

Zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a loše je to konačno odredište! Izuzetak su nemoćni muškarci, i žene, i djeca, koji se snaći ne mogu i koji ne nađu puta. Allah će njima oprostiti; Allah je Onaj Koji stalno poništava grijehe i oprašta" (En-Nisa, 97--99). U komentaru ovog ajeta šejh Sa'di navodi: "Ova teška prijetnja usmjerena je onom ko ne učini hidžru sve do svoje smrti iako je to bio u stanju. Meleki koji uzimaju njegovu dušu korit će ga ovim strašnim ukorom i reći će mu: 'Šta je bilo s vama?', tj. u kakvom ste stanju bili? Po čemu ste se razlikovali od politeista?

Naprotiv, vi ste uz njih bili i njihov broj povećavali, a možda ste i protiv vjernika na njihovoj strani bili. Mnoga dobra ste propuštali, borbu uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, boravak uz muslimane i pomoć muslimanima protiv njihovih neprijatelja. 'Bili smo nemoćni na Zemlji', a time žele reći: 'Bili smo potlačeni i zlostavljani, nismo bili u stanju iseliti se i hidžru učiniti!', a nisu u tome iskreni; jer je Allah iz tog ukora izuzeo one koji su stvarno nemoći i potlačeni, a njih je ukorio i zaprijetio im iako Allah nikog ne duži preko njegovih mogućnosti. Zbog toga su im meleki kazali: 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekuda iseliti?' Ovo pitanje ne traži odgovor, nego se njime potvrđuje ono što je svima poznato: da je Allahova Zemlja prostrana, pa kada se čovjek nađe na mjestu gdje nije u stanju ispoljavati svoju vjeru, ima mnogo drugog prostora na Zemlji gdje može Allahu robovati..." (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 195)

[Media]

Migrant koji je prihvatio kršćanstvo radi azila dužan je pokajati se Allahu, izgovoriti šehadet i vratiti se islamu i udaljiti se od takvih postupaka. Treba ga podsjetiti da se Allahove blagodati ne postižu grijehom i nevjerstvom, naprotiv postižu se putem takvaluka i bogobojaznosti. Svevišnji Allah rekao je: "A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha pouzdaje,

On mu je dovoljan. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio" (Et-Talak, 2--3). U komentaru ovog ajeta šejh Sa'di kaže: "Svako ko se bude bojao Allaha Svevišnjeg i stalno nastojao postići Njegovo zadovoljstvo, Allah će ga nagraditi na dunjaluku i na ahiretu. Dio te nagrade jeste da mu podari rješenje i izlaz iz svake nedaće i teškoće. Kao što Svevišnji Allah nalazi rješenje i izlaz onom ko Ga se boji, isto tako daje da onaj ko Ga se ne boji i grijeha se ne čuva zapada u teškoće, nevolje i okove, koje nije u stanju savladati i iz njih izaći..." (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 869)

Mnoštvo imetka i materijalno bogatstvo nisu put koji vodi sretnom životu. Sretnom životu vodi bogobojaznost, oslonac na Allaha i svijest čovjeka da neće umrijeti sve dok ne potroši svu opskrbu koja mu je propisana. Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi! Bojte se Allaha i opskrbu na lijepim mjestima tražite, jer niko neće umrijeti prije nego što upotpuni svoju nafaku makar ona sporo dolazila.

Zato, bojte se Allaha i opskrbu samo na lijepim mjestima tražite. Uzimajte ono što je halal, a ostavite ono što je haram." (Ibn Madža, br. 2144. Hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija. Vidjeti: Muhammed Salih el-Munedžid, Islam, sualun ve dževab, br. 224093.)