[Media]

Es-selamu alejkum! Svima je poznat hadis: "Djela se vrednuju prema namjerama...", a nedavno sam čuo hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doista čovjek izgovori neku riječ, koja je Allahu mrska, ne obraćajući na nju pažnju, i zbog nje propadne u Džehennem". Ako na tu riječ ne obraća pažnju, kako može zbog nje biti kažnjen?

Ve alejkumus-selam! Hadis o vrednovanju djela na osnovu namjere zabilježen je u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama. Drugi pravedni halifa Omer b. Hattab, radijallahu anhu, obraćajući se sa minbera kazuje kako je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Djela se vrednuju prema namjerama, i čovjeku pripada ono što naumi. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova će hidžra uistinu biti Allahu i Njegovom Poslaniku. A ko učini hidžru da bi ostvario neki dunjalučki interes, ili radi žene da bi se njome oženio, njegova će hidžra biti radi onoga radi čega je hidžru učinio. (Buhari, br. 5070; Muslim, br. 1907)

Citirani hadis upućuje na to da djela neće biti ispravna bez ispravnog nijeta, te da nijet utječe na djelo i pretvara obično djelo u ibadet za koji Svevišnji Allah daje nagradu. Isto tako, nijet može dobro djelo u grijeh pretvoriti, kao naprimjer da klanjač obavi namaz iz pritvornosti, radi reputacije ili nekog ovozemnog interesa. Međutim, nijet neće loše djelo i grijeh pretvoriti u dobro ili dozvoljeno djelo, kao što se može pomisliti.

Kazujući o podjeli djela na tri vrste: grijehe, dobra i dozvoljena djela, i utjecaju nijeta na njih, Gazali je rekao: "Prva vrsta: grijesi, njih nijet neće s mjesta kojem pripadaju pomjeriti, niti njihov status promijeniti. Neznalica ne bi trebao na osnovu općeg značenja Poslanikovih riječi: 'Djela se vrednuju prema namjerama', misliti da se grijeh pretvara u dobro djelo na osnovu nijeta, poput osobe koja se upušta u ogovaranje kako bi se uklopila u društvo i pokazala ljubaznost, ili da neko na ime sadake udijeli tuđi imetak, da haram-imetkom izgradi školu, džamiju ili neki drugi objekat. Namjera je ovdje lijepa, ali sve to je neznanje, jer namjera nije agens koji će sve to izvesti iz domena nepravde i grijeha u domen dobrih djela. Naprotiv, to što nečim lošim namjerava dobro na način suprotan vjerskim implikacijama još je jedno zlo, jer ako mu je jasno da je to grijeh, onda se inati i prkosi vjerskim imperativima, a ako mu to nije poznato, grješan je zbog svog neznanja, s obzirom na to da je stjecanje znanja dužnost svakog muslimana...

[Media]

Dakle, Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: 'Djela se vrednuju prema namjerama', posebno se, od ove tri vrste djela, odnose na dobra i dozvoljena, a ne odnose se na grijehe, s obzirom na to da se dobro djelo na osnovu lošeg nijeta pretvara u grijeh, a dozvoljeno djelo se na osnovu nijeta može pretvoriti u grijeh kao i u dobro djelo, dok se grijeh u osnovi ne pretvara u dobro djelo na osnovu nijeta. Tačno je da nijet može imati utjecaja na grijeh, i to na način da se grijeh potencira i biva teži i kobniji kada mu se pridodaju loše namjere..." (Ihjau ulumid-din, 4/368--370)

Drugi hadis spomenut u pitanju prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, navodeći da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neko od vas će izgovoriti riječ kojom će Allah biti zadovoljan, ne obraćajući na nju pažnju, i Allah će ga zbog nje podići na visoke stepene. A neko od vas će izgovoriti riječ koja će izazvati Allahovu srdžbu, ne obraćajući na nju pažnju, i zbog nje će se u Džehennem strovaliti." (Buhari, br. 6478)

Ovaj hadis nije oprečan Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Djela se vrednuju prema namjerama", jer riječi "ne obraćajući na nju pažnju", ne znače da nije namjeravao izgovoriti tu riječ ili da nije shvatao njeno značenje, nego ukazuju da nije uzeo u obzir posljedice koje proizlaze iz te riječi i njenu težinu. U drugoj verziji ovog hadisa umjesto riječi "ne obraćajući na nju pažnju", kazano je "ne sluteći da će ona postići ono što je postigla", i kazano je: "a on u njoj ne vidi ništa loše". Bilal b. Haris, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neko od vas izgovorit će riječ kojom će Allah biti zadovoljan, ne sluteći da će ona postići ono što je postigla. Allah će mu zbog nje upisati Svoje zadovoljstvo sve do Sudnjeg dana. A neko od vas izgovorit će riječ koja će izazvati Allahovu srdžbu, ne sluteći da će ona postići ono što je postigla. Allah će mu zbog nje upisati Svoju srdžbu sve do Sudnjeg dana. (Tirmizi, br. 2319; Ibn Madža, br. 3969. Hadis je hasen-sahih po ocjeni Tirmizija.)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista čovjek izgovori riječ koja izazove Allahovu srdžbu a on u njoj ne vidi ništa loše, a zbog nje će ponirati u džehenemskoj vatri sedamdeset godina." (Ibn Madža, br. 3970)

U komentaru Buharijeve verzije hadisa o značenju riječi "ne obraćajući na nju pažnju", Ibn Hadžer kaže: "Ne razmišlja o tim riječima i o njihovim posljedicama, niti misli da one imaju bilo kakvog utjecaja. Na takvoga se odnose Allahove riječi: 'Vi ste to sitnicom smatrali, ali je to kod Allaha krupno' (En-Nur, 15)." (Fethul-Bari, 11/311)

Mnogi islamski učenjaci razumjeli su da se ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi odnose na govor upućen vladaru. Ibn Abdulberr kaže: "Nije mi poznato da postoji razilaženje o tome da se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Neko od vas će izgovoriti riječ', odnose na riječi upućene nepravednom vladaru, tiraninu, kako bi se postiglo njegovo zadovoljstvo govorom koji srdi Svevišnjeg Gospodara, govorom kojim staje na stranu tog tiranina i podržava njegovu zabludu, kao što je prolijevanje krvi, nanošenje nepravde muslimanu i tome slična djela koja ga bacaju u spregu vlastitih poriva, udaljavaju od Allaha i prizivaju Njegovu srdžbu. Tako je i riječ kojom je Allah zadovoljan kada je neko izgovori kod vladara s ciljem da ga odvrati od nepromišljenih postupaka i grijeha, čime postiže Allahovo zadovoljstvo, iako nije ni pomislio da će toliki uspjeh postići, a Allah najbolje zna." (Et-Temhid, 13/51)

Na sličan način Ibn Bettal tumači ovaj hadis i kaže: "To je riječ izgovorena u prisustvu vladara koja poziva na nepravdu i potiče vladara protiv muslimana, i tako možda bude uzrokom njegovog stradanja. Iako to nije namjeravao ni htio, njegov govor pred vladarom odveo je tog muslimana u propast i zato je grješan. A riječ na osnovu koje Allah podari Svoje zadovoljstvo jeste riječ kojom se želi Allahovo lice kada je neko izgovori među pokvarenim ljudima, ili riječ kojom staje u zaštitu svog brata muslimana u trenutku kada mu se nanosi nepravda i tako od njega odagna tegobu. Allah će od onoga ko tako postupi odagnati tegobu na budućem svijetu, i zbog te riječi uzdignuti ga na visoke stepene." (Šerhu Sahihil-Buhari, 10/186--187. Vidjeti: Munedždžid, Islam-sualun ve dževab, br. 144304)