26-10-2022.08:47
Es-selamu alejkum! Svima je poznat hadis: "Djela se vrednuju prema namjerama...", a nedavno sam čuo hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doista čovjek izgovori neku riječ, koja je Allahu mrska, ne obraćajući na nju pažnju, i zbog nje propadne u Džehennem". Ako na tu riječ ne obraća pažnju, kako može zbog nje biti kažnjen?
Ve alejkumus-selam! Hadis o vrednovanju djela na osnovu namjere zabilježen je u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama. Drugi pravedni halifa Omer b. Hattab, radijallahu anhu, obraćajući se sa minbera kazuje kako je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Djela se vrednuju prema namjerama, i čovjeku pripada ono što naumi. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova će hidžra uistinu biti Allahu i Njegovom Poslaniku. A ko učini hidžru da bi ostvario neki dunjalučki interes, ili radi žene da bi se njome oženio, njegova će hidžra biti radi onoga radi čega je hidžru učinio. (Buhari, br. 5070; Muslim, br. 1907)
Citirani hadis upućuje na to da djela neće biti ispravna bez ispravnog nijeta, te da nijet utječe na djelo i pretvara obično djelo u ibadet za koji Svevišnji Allah daje nagradu. Isto tako, nijet može dobro djelo u grijeh pretvoriti, kao naprimjer da klanjač obavi namaz iz pritvornosti, radi reputacije ili nekog ovozemnog interesa. Međutim, nijet neće loše djelo i grijeh pretvoriti u dobro ili dozvoljeno djelo, kao što se može pomisliti.
Kazujući o podjeli djela na tri vrste: grijehe, dobra i dozvoljena djela, i utjecaju nijeta na njih, Gazali je rekao: "Prva vrsta: grijesi, njih nijet neće s mjesta kojem pripadaju pomjeriti, niti njihov status promijeniti. Neznalica ne bi trebao na osnovu općeg značenja Poslanikovih riječi: 'Djela se vrednuju prema namjerama', misliti da se grijeh pretvara u dobro djelo na osnovu nijeta, poput osobe koja se upušta u ogovaranje kako bi se uklopila u društvo i pokazala ljubaznost, ili da neko na ime sadake udijeli tuđi imetak, da haram-imetkom izgradi školu, džamiju ili neki drugi objekat. Namjera je ovdje lijepa, ali sve to je neznanje, jer namjera nije agens koji će sve to izvesti iz domena nepravde i grijeha u domen dobrih djela. Naprotiv, to što nečim lošim namjerava dobro na način suprotan vjerskim implikacijama još je jedno zlo, jer ako mu je jasno da je to grijeh, onda se inati i prkosi vjerskim imperativima, a ako mu to nije poznato, grješan je zbog svog neznanja, s obzirom na to da je stjecanje znanja dužnost svakog muslimana...
Ve alejkumus-selam! Hadis o vrednovanju djela na osnovu namjere zabilježen je u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama. Drugi pravedni halifa Omer b. Hattab, radijallahu anhu, obraćajući se sa minbera kazuje kako je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Djela se vrednuju prema namjerama, i čovjeku pripada ono što naumi. Pa ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova će hidžra uistinu biti Allahu i Njegovom Poslaniku. A ko učini hidžru da bi ostvario neki dunjalučki interes, ili radi žene da bi se njome oženio, njegova će hidžra biti radi onoga radi čega je hidžru učinio. (Buhari, br. 5070; Muslim, br. 1907)
Citirani hadis upućuje na to da djela neće biti ispravna bez ispravnog nijeta, te da nijet utječe na djelo i pretvara obično djelo u ibadet za koji Svevišnji Allah daje nagradu. Isto tako, nijet može dobro djelo u grijeh pretvoriti, kao naprimjer da klanjač obavi namaz iz pritvornosti, radi reputacije ili nekog ovozemnog interesa. Međutim, nijet neće loše djelo i grijeh pretvoriti u dobro ili dozvoljeno djelo, kao što se može pomisliti.
Kazujući o podjeli djela na tri vrste: grijehe, dobra i dozvoljena djela, i utjecaju nijeta na njih, Gazali je rekao: "Prva vrsta: grijesi, njih nijet neće s mjesta kojem pripadaju pomjeriti, niti njihov status promijeniti. Neznalica ne bi trebao na osnovu općeg značenja Poslanikovih riječi: 'Djela se vrednuju prema namjerama', misliti da se grijeh pretvara u dobro djelo na osnovu nijeta, poput osobe koja se upušta u ogovaranje kako bi se uklopila u društvo i pokazala ljubaznost, ili da neko na ime sadake udijeli tuđi imetak, da haram-imetkom izgradi školu, džamiju ili neki drugi objekat. Namjera je ovdje lijepa, ali sve to je neznanje, jer namjera nije agens koji će sve to izvesti iz domena nepravde i grijeha u domen dobrih djela. Naprotiv, to što nečim lošim namjerava dobro na način suprotan vjerskim implikacijama još je jedno zlo, jer ako mu je jasno da je to grijeh, onda se inati i prkosi vjerskim imperativima, a ako mu to nije poznato, grješan je zbog svog neznanja, s obzirom na to da je stjecanje znanja dužnost svakog muslimana...