[Media]

Hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda s.a.w.s.

Pa rob na ovom dunjaluku prolazi kroz iskušenja i srdžbe te ima potrebu, onda kada se nađe u kakvoj nedoumici, da se prikloni svome Gospodaru i Njemu prepusti svoj problem.

A jedan od najvećih ibadeta kod psihičke rastrojenosti i zbunjenosti čovjeka je da klanja istiharu namaz na koji nas je uputio Resullah, s.a.w.s.

Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., i kaže:
“Allahov Resul, s.a.w.s., nas je podučavao istihari u svakoj stvari kao što nas je podučavao suri iz Kur’ana, pa je rekao: Kad neko od vas bude obuzet kakvom brigom neka klanja dva rekata, osim farzova, a zatim nek prouči ovu dovu:

“Allahume inni estehiruke bi-ilmike ve estakdiruke bi-kudretike ve es’eluke min fadlike-l-‘azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve ta’lemu ve la a’lemu, ve Ente ‘allamu-l-gujubi. Allahume in kunte ta’lemu enne haze-l-emre (navesti ime stvari) hajrum li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri, fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, fe in kunte ta’lemu enne haze-l-emre šerrun li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri, fa-srifhu ‘anni va-srifni ‘anhu va-kdir lije-l-hajre hasu kane, summe-rdini bihi. Kale-llahu te’ala: “Ve šavirhum fi-l-emri, fe iza ‘azemte fe-tevekkel ‘ale-llah“.

Što u prijevodu na Bosanski jezik glasi:

“O Allahu, ja tražim Tvoju uputu (u odabiru) Tvojim znanjem i i tražim mogućnost izbora Tvojom snagom, i molim Te za Tvoju dobrotu. Ti imaš moć, a ja nemam. I Ti znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna skriveno. O Allahu, ako u Tvom znanju, ova stvar (navesti ime stvari) je dobra za mene i na dunjaluku i na ahiretu, (ili: moju vjeru, moj život i moje poslove) onda mi je propiši, olakšaj mi je i podaj mi bereket u njoj. A ako je u Tvom znanju ona loša po mene i moju vjeru, moj život i moje poslove, (ili: za mene na dunjaluku i ahiretu) onda me odalji od nje, (i nju od mene), i podaj mi dobro gdje god se to nalazilo, i zadovolji me sa time.”

Važne napomene:

1. Navikavaj sebe na klanjanje istihare namaza u svakoj stvari, ma koliko bila mala.

2. Budi sasvim ubijeđen da će te Uzvišeni Allah naputiti na ono što je dobro. Budi dobro budnog srca za vrijeme dove, razmišljaj o njoj i pokušaj razumiti njena uzvišena značenja.

3. Nije ispravno da istihara dovu učis nakon farz namaza već to mora biti nakon dva rekata nafile koji se klanjaju extra za ovu problematiku.

4. Ako želis da uputiš istihara dovu nakon neke od nafila (sunneta) koji se klanjaju uz farzove ili nakon duha namaza i slično.. može ali pod uvjetom da prije stupanja u namaz nanijetiš istiharu. A ako si već nanijetio dotičnu nafilu a ne istiharu te počeo s namazom onda to nije dovoljno.

5. Ako budeš imao potrebu da klanjaš istiharu namaz u periodu kada je zabranjeno klanjati onda se strpi sve dok ne nastupi vrijeme dozvole. A ako je potreba takva da ne ostavlja prostora odgađanju onda klanjaj i u tim terminima i uputi istiharu (molbu za ono što je bolje i korisnije).

6. Ukoliko te nešto spriječava da obaviš namaz, kao što je hajz kod žene, onda pričekaj dok zapreka ne prestane. A ako će stvar zbog koje klanjaš istiharu proći, a ti u takvom stanju (ne smiješ klanjati), onda samo prouči dovu, bez namaza.

7. Ukoliko ne znaš napamet dovu istihare onda je čitaj s papira ili iz knjige. A bolje je da je znaš napamet.

8. Dovu istihare možes proučiti u samom namazu – prije selama a poslije tešhehhuda – a dozvoljeno je i poslije selama, nakon ta dva rekata…

9. Nakon što si klanjao istiharu namaz ti pristupi onom čemu si naumio i ne čekaj snove u vezi sa tim.

10. Ukoliko ti ne postane jasno ono koje je bolje, dozvoljeno je da ponoviš istiharu.

11. Nemoj ovoj dovi ništa dodavati niti od nje išta oduzimati. I strogo se zadrži na onom kako je navedeno u časnom hadisu.

12. Nemoj da ti hewaa (strast) bude sudac za ono što sebi odabereš kao ispravnije. Jer, možda je bolje za tebe ono u čemu se suprostavljaš svojoj strasti.

13. Ne zaboravi da se posavjetuješ sa mudrima i čestitima te tako sastaviš istiharu i konsultovanje.

14.Nemoj nasjedati na priče raznoraznih nena ,hadžinica i hadžija,kako ti oni mogu klanjati istiharu,pa ti onda pune glavu budalaštinama i izmišljotinama.Istiharu klanja svako za sebe.

subhanallah zikr istihara namaz Način klanjanja istihare-namaza je opisan u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu a prenosi ga Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma, u kom kaže: “Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas je učio istihari kod svih odluka kao što nas je poučavao kur’anskim surama, rekao bi: ‘Kada neko od vas ima namjeru da uradi neku (za njega važnu) stvar, neka klanja dva rekata nafile, a zatim prouči:

Allahumme, inni estehiruke bi’ilmike ve estakdiruke bikudretike, ve es’eluke min fadlike-l-azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t’alemu ve la e’alemu, ve ente ‘allamul-gujub! Allahumme in kunte t’alemu enne hazel-emre hajrun li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri’, ili je rekao: ‘Adžili emri ve adžilihi’, ‘fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, ve in kunte t’alemu enne hazel-emre šerrun li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri, ili je rekao: fi ‘adžili emri ve adžilihi’ fasrifhu ‘anni vasrifni ‘anhu vakdir lije-l-hajre hajsu kane, summe raddini bihi.

(Allahu moj, ja ti činim istiharu sa Tvojim znanjem, tražim od Tvoje Svemoći, i molim iz Tvoje dobrote, jer Ti određuješ a ne ja, i Ti znaš a ja ne znam, i Ti si poznavalac svih tajni. Allahu moj, ako je ova stvar dobra za mene, za moju vjeru i život, i ima dobre posljedice na oba svijeta, odredi mi je, olakšaj i bereket mi daj u njoj. A ako je ova stvar štetna po moju vjeru i život, i ako su joj posljedice loše na ovom i onom svijetu, odbij je od mene, i odbij mene od nje, i odredi mi dobro gdje god bilo, i učini me zadovoljnim njime kako god da bude), i onda treba spomeniti svoju potrebu (odluku).” Hadis bilježi Buharija (1166) u svom Sahihu.

Prema tome, istihara se ne klanja da bi se nešto doznalo ili sa njom riješili neki problemi među ljudima niti treba klanjati neko za negog ili za nešto. Nego kao što je došlo u hadisu, sa klanjanjem istihare čovjek traži od Allaha da odredi, olakša i da bereket u onome što je odlučio da uradi ako je u tome hajr za njega, njegovu vjeru i život i ima dobre posljedice na oba svijeta, a ako je u tome što je odlučio da uradi šteta za njegovu vjeru i život, i ima loše posljedice na oba svijeta, traži od Allaha da to odbije od njega i da ga odvrati od te namjere.

Takođe, nakon klanjanja istihare nije prenešeno da treba sanjati nešto po tom pitanju gdje će mu se u snovima staviti na znanje šta da radi, niti treba da očekuje da će dobiti neko posebno nadahnuće u sebi po kojem će biti usmjeren kako i šta da radi.
Na njemu je da počne raditi ono što je namjeravao i da se osloni na Allaha.

[Media]

“O snovima i o istihari”

šehadet Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah Želim upozoriti na ovaj fenomen popularnosti tumačenja snova kod našeg naroda kao i klanjanja istihare namaza od strane kojekakvih dobrih nana i hadžibuli, što na žalost preporučuju vjernicima čak i neki znameniti imami ili hafizi, pa poslije bude po onom: “Nani se snilo sto joj bi milo”!, i raskrinkani brakovi i bukadar rasplakane siročadi!
Snovi u Islamu imaju baška mjesto; sjetimo se i Ibrahim a.s i Ismaila, pa Jusufa i Muhammeda saws, bas zato što imaju baška mjesto, snovi u Islamu imaju i tretman tumačenja koji mora biti pouzdan i vjerodostojan.
Jako su bitne činjenice koje utječu na vjerodostojnost sna: ko je sanjač (vjernik ili ne) , kad je sanjao (koje doba dana ili noći) , da li je sanjač mentalno zdrav, čime se bavi, je li bio čist ili džunub i šta je sanjao.
Ne tumače se svi sni, posebno ne oni iza sabah namaza do izlaska sunca za dva koplja, niti između ikindije i akšama. Ako je neko po profesiji ribar pa sanja kako je ulovio veliku ribu – takvi se snovi ne tumače. Snovi nemuslimana mogu biti istiniti, to znamo iz sure Jusuf.

 

Neki snovi (osobe pod sihrom za razotkrivanje sihra, klanjaju dva rekjata kao sabahski sunnet ali na prvom rekjatu uče prvih pet ajeta sure Hadid a na drugom zadnjih pet ajeta sure Hašr a na sjedenju, mjesto dove, tri puta sura Ar-Rahman) mogu u više navrata sanjati snove koji se nadovezuju i prave cjelinu, jako su komplikovani a iza istihare se uči dova za jasne snove koje ne treba puno tumačiti. Osoba koja tumači snove mora biti alim, bogobojazna jakog imana, mora poznavati fikh, Kur’an, i trebala bi biti upućena u stanje i okolnosti osobe kojoj tumači san i ne smije o snovima drugih pričati neupućenim i onima kojih se to ne tiče.
Danas je trend da svako tumači snove po knjigama, koje se prodaju ko halva a i šejtan i džinni mnogo fitne nanesu preko sna, nekad ih čak umotaju u ibadetske poruke, da se sanjač opusti i postane lakomislen. Znam ženu koja je svojim snovima drugima razvaljivala brakove: Šejtan napravi plan, šapne joj ga na lijevo uho kroz san, a ona sutra zove osobe koje je tobože sanjala i govori im kako je sanjala da se tom i tom razboljelo dijete, puknuo brak itd, pa džinni onda po tom planu rade, unose nemir u srca ljudi i batale ih. Neka svako sebi klanja istiharu i u dovi traži da Allah podari san koji je jasan. Klanja se kao sabahski sunnet s tim što se na prvom rekjatu uči sura Kafirun a na drugom Ihlas.

Lijepo se je pred istihare namaz okupati i klanjati ga kasno u noć, kada svi spavaju i nakon ajetul-kursije i proučiti istihare dovu i leći po sunnetu, na desnu stranu. Lijepo je dok se ne zaspi misliti na ono radi čega se istihara klanja.
Ako se “od prvi put” ništa ne obejani kroz san, može se ponoviti namaz. Najefdalnije istihare su kod najpobožnijih i koji ne propuštaju dnevne namaze, puno ibadete i inače žive u duhu Islama. Što je klanjač privrženiji Islamu – uto mu je jasnija istihara i sigurniji san – ako za sebe klanja a ne za druge! Ima slučajeva kada osoba, koja želi uputu kroz istiharu, nije neutralna (npr. djevojka ili momak klanjaju za udaju ili za ženidbu , pa sanjaju onog ili onu koju više vole! – neka ulema je stanovišta da je odabir bračnog druga ustvari stvar odazivanja kur’anskom ajetu iz sure Nur te odluke i odabira po hadisu Resulullaha s.a.w.s. o vrijednostima koje udaju ženu,ili “žene muškarca” pa se može iz porodice ili iz kruga prijatelji zamoliti neko ko je iskren i bogobojazan da klanja. Ako neoženjen muškarac, koji ima sve uslove da se oženi, često klanja istiharu za svaku djevojku, koju upozna i nijedna se u snu “ne pokaže dobra za brak” – neka pojača svoj ibadet i testira se na džinsko djelovanje. Isto ovo još više važi za djevojke i slobodne žene, raspuštenice, kojoj “nijedan muškarac ne valja”, i koja svakom traži “Dlaku u jajetu”! To nisu čista posla (po mom iskustvu) a Allah najbolje zna!

Ne može se klanjati istihara da bi se dobio “išaret” za nesto sto je šerijatom definisano; neko primjerice klanja istiharu da sanja loto brojeve ili da vidi, mora li dati zekjat, progovoriti sa bratom (s kojim ne govori), ili, može li raditi kao konobar i prodavati alkohol, uzeti kamatni kredit za stan itd.

Takodjer se ne klanja istihara da bi se “otkrio” tuđi hal i stanje. Šejtan se puno upliće u snove kada klanjač istihare ima loš ili ružan nijjet!

Ne smiju se nikom nositi slike “za pod jastuk” , da bi nam neko drugi kođoja klanjao istiharu. A Allah najbolje zna! Srednja Bosna je puna nekakvih “dobrih” i “evlijali” hanuma i deda što im se daje hedija i slika i haljetak, datum rođenja i ime roditelja pa od istihare ispadne sihir na kvadrat!

hafiz Fuad.A.Seferagić

Napomena: Neki učenjaci koji su pisali o tematici snova prenose da je Ibn Sirin rekao: ”Ko želi da usnije lijepe snove, neka se okrene prema Kibli i prouči sure: Veš-šemsi ve duhaha (sura Eš-Šems), Vel-lejli iza jagša (sura El-Lejl), Vet-tini vez-zejtun (sura Et-Tin), Kul ja ejjuhel-kafirun (sura El-Kafirun), Kul-huvallahu ehad (sura El-Ihlas), Kul euzubirabbil-felek (sura El-Felek), Kul euzubirabbin-nas (sura En-Nas) i neka moli Allaha da usnije ono što voli i neka prouči: ‘Allahu moj, Tebi se utječem od ružnog sanjarenja i šejtanskih poigravanja na javi i snu.’”

Pored toga što je Ibn Sirin bio veliki učenjak, posebno kada je u pitanje tumačenje snova, njegove riječi zahtijevaju ispravan argument, u protivnom nije legitiman rad po njima!

[Media]

Kada se želi učiniti neki dozvoljeni1 (mubah) posao o kojem je čovjek neodlučan, propisano je da se klanjaju dva rekata, osim farza. To mogu biti redovni sunneti ili tehijjetul-mesdžid. Ovaj namaz može se klanjati u svako doba noći ili dana. Uči se Kur’an poslije Fatihe, zatim se zahvali Allahu, donese salavat na Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i prouči dova koju bilježi El-Buhari.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao: “Ako je neko od vas zabrinut o odluci koju treba da donese, neka klanja dva rekijata nafile (dobrovoljnog) namaza…”  (Hadis sahih; bilježe ga Buharija, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ebu Davud i drugi) Ovim riječima potvrđuje se postojanje ovog namaza.

Džabir, radijAllahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, učio nas je da učimo ovu istihara-dovu u svakoj prilici, kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur’ana: ‘Kada neko od vas želi uraditi neku stvar, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka kaže:

“Allāhumme innī estehiruke bi ‘ilmike ve estakdiruke bi kudretike ve es’eluke min fadlikel-‘azīmi, fe inneke takdiru ve lā akdiru, ve tā’lemu ve lā ā’lemu, ve ente ‘allāmul-gujūbi. Allāhumme fe in kunte tā’lemu enne hāzel emre (navesti ime stvari radi čega se klanja istihara) hajren li fī dīni ve me’āši ve ‘akībeti emri, fakdirhu li ve jessirhu li summe bārik li fīhi, fe in kunte tā’lemu enne hāzel emre šerrun li fī dīni ve me’āši ve ‘akībeti emri, fasrifnī ‘anni vasrifnī ‘anhū vakdir lijel hajre hajsu kāne, summe radīnī bīhi.”

Prijevod na bosanski jezik:

“O, Allahu, ja tražim Tvoju uputu (u odabiru) Tvojim znanjem i i tražim mogućnost izbora Tvojom snagom, i molim Te za Tvoju dobrotu. Ti imaš moć, a ja nemam. I Ti znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna skriveno. O, Allahu, ako je u Tvom znanju ova stvar (navesti koja je) dobra za mene i na dunjaluku i na ahiretu (ili: moju vjeru, moj život i moje poslove) onda mi je propiši, olakšaj mi je i podaj mi bereket u njoj. A ako je u Tvom znanju ona loša po mene i moju vjeru, moj život i moje poslove (ili: za mene na dunjaluku i ahiretu) onda me odalji od nje (i nju od mene) i podaj mi dobro gdje god se to nalazilo i zadovolji me time.”

Umjesto podebljanog dijela teksta muslimani ukratko opišu svoj problem prilikom izgovora ove dove.

Ne postoji vjerodostojno predanje da se treba učiti određeni dio Kur’ana na istihara-namazu, niti da se taj namaz treba ponavljati. En-Nevevi kaže: “Nakon istihare treba uraditi ono u čemu se nalazi smiraj. Ne treba se činiti ono čemu je čovjek bio sklon prije istihare. Odabir treba potpuno prepustiti Allahu, inače istihara nema svrhe. Ako čovjek učini ono što su mu hirovi diktirali, onda nije iskren u traženju Allahove pomoći u odabiru, u svom tvrđenju da ne posjeduje znanje i moć koje pripisuje samo Allahu. Ako je iskren u toj dovi, onda se odrekao pripisivanja moći i snage sebi i odabira za sebe.”

Autor: Es-Sejjid Sabik

Iz knjige: Fikhus-sunne