[Media]

Neprijatelj je svakom belaju, otklanja ga i suzbija. Spriječava zlo da se desi, a kada se desi otklanja ga i umanjuje. Dova je oružje vjernika. Dova je najveći ibadet jer je to alamet poniznosti Allahu i potrebe za Njim. Znak je skrušenosti srca, želje za onim što je kod Allaha, straha od Njega te priznanja slabosti i potrebe za Allahom. Ostavljanje dove je znak oholosti, okrutnosti srca i okretanja od Allaha, kao što je to put koji vodi u Vatru.

Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Naredio je da Mu se dove upućuju i obećao da će ih ispuniti. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha i donosim salavat i selam Njegovom odabranom robu i poslaniku Muhammedu. Ko to ne sanja i ne želi da bude od onih kojima se dova uslišava? Kada nešto zatraži od svog Gospodara, On se odazove. Ni jedan trenutak ne možemo bez Allaha. Za Njim smo u potrebi pri svakom udisaju i još češće. Koliko samo u jednom danu dovimo Allahu za naše dunjalučke i ahiretske potrebe? A kome će Allah dove uslišati? Kome će se Allah odazvati? Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Među Allahovim robovima, zasigurno, ima onih koji, kada nešto zatraže zaklinjući se Allahom, Allah im udovolji.“ (Buharija, Muslim i drugi) Ibadet kroz koji se jasno očituje robovanje Uzvišenom Allahu je dova. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Dova, to je ibadet”, a zatim je proučio Allahove riječi: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.'” (Prijevod značenja El-Mu’min, 60; a hadis bilježi Ebu Davud i Tirmizi, hasan-sahih.)

U brojnim ajetima Uzvišeni Allah naređuje da Mu se upućuju dove i obećava da će ih uslišati. Pohvalio je Svoje poslanike riječima: “Oni su žurili da što više dobra učine i dovili su Nam u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” (Prijevod značenja El-Enbija’, 90.) Obavijestio je da je blizu, uslišava dovu onom ko Mu se obrati: “A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.” (Prijevod značenja El-Bekare, 186.) Naredio je Svojim robovima da Mu se dovom skrušeno obraćaju, naručito kada su u teškoći i belaju; jer samo On istinski koristi i šteti i samo On nedaće otklanja. Rekao je: “Onaj ko se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva i koji zlo otklanja.” (Prijevod značenja El-Neml, 62.) Uputio je ukor onima koji Ga ne prizivaju kada se nađu u nedaćama i teškoćama, pa je rekao: “A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li Nas skrušeno prizivali. Trebalo je da Nas skrušeno prizivaju kada im je kazna Naša došla! Ali, srca njihova su tvrda ostala, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili.” (Prijevod značenja El-En’am, 42-43.) To je sve samo Allahova milost i plemenitost. On je neovisan o Svojim stvorenjima, a pored toga, naređuje im da Mu dove kada se nađu u teškoći, jer oni su u potrebi za Allahom i Njegovom pomoći.

Rekao je Uzvišeni: “O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allaha je neovisan i hvale dostojan.” (Prijevod značenja Fatir, 15.) A u hadis-kudsiju je kazao: “Robovi Moji, svi ste vi u zabludi osim onih koje Ja uputim, zato od Mene uputu tražite Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onih koje Ja nahranim, zato tražite od Mene da vas nahranim Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onih koje Ja odjenem, zato od Mene tražite Ja ću vas odjenuti. Robovi Moji, vi, zasigurno, griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe, zato od Mene oprosta tražite Ja ću vam oprostiti.” (Muslim)

[Media]

Zapreke dove

Zato, Allahov robe, dovi, i znaj da uslišenje ima svoje uvjete koji se moraju ispuniti. Allah je obećao da će uslišati dovu onom ko Mu se obrati, a Allah Svoje obećanje ne krši. Čovjek je taj koji svojim djelima uzrokuje da mu dova ne bude uslišana. Prvi korak na putu da postanemo od onih kojima se dova uslišava je da se upoznamo sa onim što spriječava uslišenje dove, adabima dove, načinima na koje se dovi te odabranim vremenima u kojima se dova ne odbija. Uslišenje dove spriječavaju slijedeće stvari:

● Ostavljanje vadžiba – Allahovih naredbi i činjenje harama. Onaj ko ostavlja vadžibe i čini zabranjeno udaljio se od Allaha i oslabio je vezu sa svojim Gospodarem. Neka ne bude iznenađen kada se nađe u teškoći te uputi dovu pa ne nađe odaziv i pomoć. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Znaj za Allaha kada si u blagostanju On će za tebe znati kada si u teškoći.” (Ahmed, sahih). Tj. kada se čovjek boji Allaha, ne prelazi granice koje je On postavio i čuva Allahovo pravo kada je u obilju, bogatstvu i rahatluku, time jača vezu sa svojim Gospodarom i postaje poznat kod Allaha po pokornosti i Njemu drag, pa kada se nađe u teškoći njegov Gospodar zna za njega i odaziva mu se kada ga dovom pozove. Došlo je u hadisu kudsiju: “Moj rob Mi se ne približava nečim Meni dražim od onog što sam mu naredio, i ne prestaje Moj rob približavati Mi se čineći dobrovoljne ibadete sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, onda, Ja budem njegov sluh kojim on sluša , njegov vid kojim gleda, njegove ruke kojima on radi, njegove noge kojima on hoda (u svemu tome radi ono što Allah voli). Pa kada nešto zatraži, Ja ću mu sigurno dati. A ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga u zaštitu uzeti.” (Buharija). Onaj ko bude bogobojazan i Allahu pokoran kada je u lahkoći, Allah će ga pomoći u teškoći. Kao što je Allah rekao o Svom poslaniku Junusu, ‘alejhisselam, kada se našao u utrobi ribe: “I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do dana kada će svi biti oživljeni.” (Prijevod značenja Es-Saffat, 143-144.) Tj. stomak ribe bi bio njegov kabur u kojem bi ostao sve do Sudnjeg dana. Naši prethodnici su kazali: Znajte za Allaha kada ste u lahkoći, On će za vas znati kada ste u teškoći. Junus, ‘alejhisselam, je znao za Allaha i puno Ga spominjao, pa kada se našao u utrobi ribe, Allah ga je izbavio i rekao: “I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do dana kada će svi biti oživljeni.” A faraon je bio silnik koji je zaboravljao Allaha, pa kada se počeo daviti uzviknuo je: “Ja vjerujem da nema boga osim Onog u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!” Pa mu je Allah odgovorio: “Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!” (Prijevod značenja Junus, 90-91.)

dova-Allahu● Jedenje harama je od glavnih smetnji uslišenja dove. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, spominje jednog čovjeka koji je dugo na putovanju, raščupane kose i prašnjav, diže ruke prema nebu i govori: “Moj Gospodaru, moj Gospodaru!” A hrana mu haram, piće mu haram, odjeća mu haram, izrastao od harama, pa odkud da mu se usliša?! (Muslim). Ovim hadisom se ukazuje da upotreba harama u hrani, piću, odjeći i tome sličnom spriječava uslišenje dove.

● Neiskrenost u dovi, jer Allah je rekao: “Zato, dovite Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru.” (Prijevod značenja El-Mu’min, 14.) “I ne molite se pored Allaha nikome.” (Prijevod značenja El-Džinn, 14.) Oni koji pored Allaha prizivaju druge, poput raznih idola, mrtvih u kaburima, za koje se vjeruje da su Allahovi dobri robovi – evlije, meleke ili poslanike, takvima Allah neće uslišati dovu, jer nisu iskreni u svojim dovama. Također, oni koji uzimaju mrtve za posrednike u dovi te govore: Allahu, molim te ugledom tog i tog! Takvom se dova neće uslišati jer dovi na nepropisan, novotarski način koji nije bio praksa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba, Allah njima zadovoljan bio. Allah je naredio da se direktno Njemu obraćamo bez ičijeg posredovanja, rekao je: “A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.” (Prijevod značenja El-Bekare, 186.) “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!” (Prijevod značenja El-Mu’min, 60.) Ukoliko bi se desilo da se novotarima ili mušricima usliša dova, to je samo poigravanja šejtana sa njima i iskušenje od Allaha.

● Odsutnost srca prilikom upućivanja dove. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Dovite Allahu uz ubjeđenost da će vam se odazvati, i znajte da Allah ne prima dovu nemarnog srca.” (Tirmizi i Hakim, hasen)

● Ostavljanje naređivanja da se čini dobro i ostavlja zlo. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, ne budete li naređivali da se čini dobro i zabranjivali da se čini zlo, Allah će vam ubrzo poslati Svoju kaznu, pa ćete Mu doviti, a On vam se neće odazvati.” (Tirmizi, hasen)

[Media]

Adabi dove

Nakon što se Allahov rob, koji želi da mu dova bude primljena, kloni dova vjernikastvari koje sprečavaju uslišenje dove, treba povesti računa o adabima dove, koji čine da se dova gotovo nikada ne odbija. Od tih adaba je da prije dove podijeli sadaku. Da dovi prisutna srca punog pouzdanja u Allaha, ponizno i skrušeno. Da dovi u nekom od vremena u kojima se dova prima. Da se okrene prema Kibli, da bude pod abdestom, da podigne ruke, da počne sa zahvalom Allahu, da donese salavate na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da se prije nego što spomene svoju potrebu iskreno pokaje Allahu i traži oprosta. Da bude ustrajan u dovi i potraživanju, nadajući se Allahovoj milosti i strahujući od Njegove srdžbe. Da traži pominjući Allahova imena i sifate, te da dovi riječima prenešenim od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za koje se vjeruje da u sebi sadrže Allahovo najveće ime koje kada njime bude pozvan uslišava dovu.

Vremena kad se dova uslišava

Hadisi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazuju na određena vremena u kojima se dova uslišava. Kao na primjer:

● Zadnja trećina noći. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Naš Slavljeni i Uzvišeni Gospodar svake noći, kada ostane zadnja trećina, silazi na dunjalučko nebo i pita: ‘Ko Me doziva pa da mu se odazovem? Ko od Mene traži pa da mu dam? Ko Mene moli za oprost pa da mu oprostim?'” (Buharija, Muslim i drugi).

● Za vrijeme ezana, kao što na to upućuje hadis: “Dvije dove se ne odbijaju ili rijetko da se odbiju: dova prilikom ezana i u borbi kada se krv prolijeva.” (Ebu Davud, sahih).

● Između ezana i ikameta. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Dova između ezana i ikameta se ne odbija pa zato dovite!” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, sahih).

● Nakon farz namaza. Upitan je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Koja dova je najpreča da bude uslišana? Rekao je: Dova u zadnjem dijelu noći i nakon propisanih namaza.” (Tirmizi, hasen).

● Kada se imam u toku džume-namaza penje na minber, pa dok se ne klanja namaz. Ebu Musa El-Ešari, radijallahu ‘anhu, kaže da je čuo Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako govori o vremenu uslišenja dove petkom: “To vrijeme je od kada imam sjedne, pa dok se namaz ne završi.” (Muslim).

● Petkom nakon ikindije, pred završetak dana. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Dan džume (petak) ima dvanaest sahata, kada Allahov rob musliman u jednom od njih nešto zatraži, Allah će mu dati. Tražite ga u zadnjem dijelu dana nakon ikindije namaza.” (Ebu Davud i Nesai, sahih).

Razlozi ne primanja dove

Prenosi Abdullah b. Burejde od svoga oca, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čuo čovjeka kako dovi riječima: “Allahu, molim Te time što svjedočim da si Ti bog, nema boga osim Tebe, Jedinog, Onog koji je utočište svakom, nije rodio niti je rođen i niko Mu ravan nije.” Pa je rekao: “Doista je tražio od Allaha imenom kojim kada se zatraži daje, i kada se dovi usliša.” U drugoj predaji je rečeno: “Tražio je od Allaha Njegovim najvećim imenom.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madže, Ibnu Hiban, sahih). Rekao je Ibnu Kajjm, rahimehullahu: “Dova je jedno od najjačih sredstava kojima se otklanjaju neugodnosti i postiže traženo. Međutim, ponekad dova ne urodi plodom, a razlog tome je:

● Slabost u samoj dovi, jer se traži nešto neprikladno, nešto što Allah ne voli.

● Slabost u srcu, zbog neusmjerenosti Allahu i nepouzdanja za vrijeme dove. Takvo srce liči labavom luku iz kojeg kada se ispali strijela ne odlazi daleko.

● Postojanje onog što spriječava uslišenje dove, poput jedenja harama ili perde koja prekriva srce zbog mnoštva grijeha, prepuštenosti gafletu, nemaru i prolaznim užicima koji su zavladali tim srcem.

Vrijednost dove

Također je rekao: Dova je jedan od najučinkovitijih lijekova. dovaNeprijatelj je svakom belaju, otklanja ga i suzbija. Spriječava zlo da se desi, a kada se desi otklanja ga i umanjuje. Dova je oružje vjernika. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Dova pomaže u onom što se desilo i u onom što se nije desilo, zato, Allahovi robovi, dovite!.” (Hakim, hasen, pogledati: Ed-Da’u ved-deva’, 21-26, skraćeno.) Dova je najveći ibadet jer je to alamet poniznosti Allahu i potrebe za Njim. Znak je skrušenosti srca, želje za onim što je kod Allaha, straha od Njega te priznanja slabosti i potrebe za Allahom.

Ostavljanje dove je znak oholosti, okrutnosti srca i okretanja od Allaha, kao što je to put koji vodi u Vatru. Rekao je Uzvišeni: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.'” (Prijevod značenja El-Mu’min, 60.) S druge strane, upućivanje dove Allahu je put koji vodi Džennetu. Rekao je Uzvišeni: “I obraćaće se jedni drugima i jedni druge će pitati: ‘Prije smo među svojima strahovali’, govorit će: ‘Pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao. Mi smo Ga ranije dovili, On je, doista, dobročinitelj i milostiv.” (Prijevod značenja Et-Tur, 25-28.) U ovom ajetu Allah govori o stanovnicima Dženneta koji jedni druge pitaju o dunjaluku, vremenu kojeg su tamo proveli, djelima koja su činili i o onom što ih je uvelo u Kuću počasti, pa su rekli: ono što nas je uvelo u

Džennet i ove blagodati i užitke je to što su na dunjaluku bili u strahu od svog Gospodara i Njegove kazne, pa su ostavili grijehe i činili dobra djela pa im je Allah podario uputu i sačuvao ih ponižavajuće kazne iz Svoje dobrote i plemenitosti; jer su oni na dunjaluku dovili Allahu i tražili da ih sačuva od patnje u Vatri i da ih uvede u Kuću užitka. Zato, Allahov robe, ne posustaj u dovi i iskrenom traženju od Allaha Uzvišenog. “Dovite svome Gospodaru ponizno i u sebi, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom, milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.” (Prijevod značenja El-A’raf, 55-56.)

[Media]

Od Poslanika se prenosi da je Allah dž.š., rekao: „O ljudi, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džini, na jednu poljanu stali i svi od Mene zatražili ono što vam treba, i kad bi Ja svima to dao, to ništa ne bi umanjilo od onoga što je kod Mene, ni koliko za koncem vode iz mora bude izvađeno“.

Allah dž.š., je svemoćan, i sve je u vlasti Njegovoj. Riznice su Njegove pune i nikad se ne prazne. Od svih milosti, Njegova je najveća, a od svih stvorenja najveću počast je čovjeku dao. Osposobio nas je da mislimo i da radimo. Naredio nam da se trudimo i da u svakoj prilici i u svakom poslu učinimo sve što je u moći našoj. Ima okolnosti u kojima čovjek uloži sav svoj trud i potroši sve svoje mogućnosti, iscrpi sve resurse, ali ne postigne cilj. Allah dž.š., nas poziva da se oslanjamo na Njega i da Njegovu pomoć molimo. Kaže nam: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na paravom putu“./Bekare, 186./. On Uzvišeni od nas izričito traži da od Njega pomoć tražimo. „Zovite Me, odazvat ću vam se“./Mu’min,60./.

Kolika je milost Božija svjedoči i slijedeći hadis. Poslanik je rekao: „Nema dana u kojem more ne zatraži dozvolu od Gospodara svjetova govoreći: „Gospodaru moj, dozvoli mi da potopim Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu a obožavaju drugog“. Zemlja govori: „Gospodaru moj, dozvoli mi da progutam Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu a obožavaju drugog“. Nebesa govore: „Gospodaru moj, dozvoli mi da padnem na Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu a obožavaju drugog“. Uzvišeni Gospodar odgovara: „Ostavite ih, da ste ih vi stvorili, bili biste im i vi milostivi“.

U ovoj bezgraničnoj milosti Božijoj ima mjesta za sve naše dove. Dova je vjernikovo snažno oružje ali i potvrda snažne vjere u Boga jer Poslanik kaže: „Dova je srž ibadeta“. Ništa nam, braćo, ne stoji na putu da u dovi često budemo jer Allah dž.š., voli da od Njega tražimo. Kad od Allaha dž.š., tražimo mi se Njemu približavamo a kad od ljudi tražimo oni se od nas udaljavaju.

Da bi nas dova približila Stvoritelju potrebno je da čineći je budemo čvrsto uvjereni da će ista biti uslišana. Poslanik kaže: „Kada neko od vas bude učio dovu neka bude odlučan u traženju“./Buharija/. To znači, neka ne sumnja u svoju dovu, neka ne pomišlja i ne govori, Bože ako hoćeš uslišaj. Neka govori: „Gospodaru, odlučno tražim od Tebe, zaklinjem Te Tvojom veličinom, Tvojim magfiretom, rahmetom Tvojim, da mi dovu primiš“.

Ne treba biti nestrpljiv i očekivati da dova bude odmah uslišana. Možda nešto što sada moliš dođe tek kroz nekoliko godina ili decenija. Allah dž.š., najbolje zna kad će ti, to što moliš najbolje doći. Ima ljudi koji očekujući da im dova bude odmah ispunjena, pa se to ne desi, odustanu od dove, razočaraju se. Zabilježeno je da je Ibrahim a.s., kada je ostavio Hadžeru i Ismaila u Mekki, ustvari tada još uvijek u besplodnoj pustinji, neprestano putem sve do Palestine molio: „Gospodaru, učini da srca ljudi čeznu za njima“.

Abdullah ibn Omer je govorio: „Znam kada će mi biti uslišana dova“. Upitali su ga, kako, a on je rekao: „Kad srce bude skrušeno, kad tijelo zatreperi, a oči orose suzama, tada će mi dova biti primljena. Tada povećam učenje dova“. Ahmed ibn Hanbel je upitao: „Znate li, kada će vam dove biti uslišane“? Upitali su ga, kada, a on je odgovorio: „Šta mislite o čovjeku koji je na uzburkanom moru među talasima pao s lađe i jedino mu je ostala jedna daska na kojoj pluta. Umrijet će, tada počinje glasno dozivati: „Gospodaru, Gospodaru“. Ko bude molio Allaha skrušenošću koju ima ovaj čovjek u nevolji, dova će mu biti uslišana“.

Čvrsto ubjeđenje i duboka skrušenost neće biti dovoljni da dova bude primljena. Njoj treba ishodište čisto. Treba da u i na činiocu dove nema nečistog, nema harama. Poslanik je spomenuo čovjeka, putnika, umornog, prašnjavog kako skrušeno podiže ruke ka nebu i govori: „Gospodaru moj“. Dova mu je, veli Poslanik odbijena jer mu hrana bijaše haram i odjeća mu bijaše haram, pa kako da mu dova bude primljena, pita se Poslanik.

Ima ljudi i prilika u kojima se dova sigurno prima. Tako iz izvora vjere učimo da se ne odbija dova onog prema kome je nasilje učinjeno (mazluma), da se ne odbija dova roditeljska, dova musafira i postača, a Ebu Hurejre r.a., je podučavao djecu Kur’anu pa kada bi završili učenje, djeci je govorio: „Podignite ruke i zamolite Allaha:’Gospodaru oprosti grijehe Ebu Hurejri“. Činio je to jer su djeca bezgriješna a to znači da je toj dovi ishodište čisto.

Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage dove, i daj nam da budemo od onih čija se dova prima. Amin!.