Bitka kod Hunejna je bila važna bitka između muslimanskih snaga predvođenih poslanikom Muhamedom i armije beduinskih plemena Hevazin i Sekif. Bitka se dogodila 630. godine, kod mjesta Hunejn, u dolini između Meke i utvrđenog grada Ta’ifa.
Bitka je završila odlučujućom pobjedom muslimana, koji su zarobljeni ogroman plijen. Bitka kod Hunejna je jedna od bitaka koja je po imenu navedena u Kur'anu, u suri Et-Tevba, u 25. ajetu.[3]
Ova pobjeda muslimana osigurala je ujedinjenje Arabije.
Protivnici muslimana su bili plemena Hevazin i Sekif, poznati po svojoj hrabrosti i vještini sa strijelama. Zabrinuti rastom islama i Muhamedove moći, oni su se okupili i namjerivali napasti Meku. Međutim, Muhammed je brzo saznao za njihove planove, pa je sam pošao prema njima sa armijom od 12.000 ljudi. Od tih 12.000, kaže se da su 10.000 bili isti oni koji su sa njim osvojili Meku a 2.000 novi vjernici iz Meke.
Iako puno manji, Hevazini i Sekifi su bolje poznavali teren, tako da, kad je prednji dio muslimanske vojske stigao u područje, oni su ga napali iz zasjeda. Taj dio Muhamedove armije je onda pokušao da se vrati glavnoj armiji, ali uhvatila ih je panika i nered. Ipak, Muhamedova vojska je stigla do njih i u jurišu je napala nevjernike. Muslimani su pobijedili u bici i njihovi protivnici su se vratili u Ta’if.
Islamska pobjeda natjerala je pustinjska plemena da pređu na islam. Nedugo poslije toga i pobunjenici u Ta’ifu su se predali i prihvatili islam. Poslije ove bitke i ujedinjenja Arabije dva-tri područja su se pobunila, ali je tada islamska država bila dovoljno snažna da ih se riješi. Bitka kod Hunejna je iz tog razloga zadnja važna Muhamedova vojna pobjeda.
Vidjevši kako je ogromna muslimanska vojska, jedan ashab zadivljeno uzviknu: “Danas nećemo biti poraženi zbog malobrojnosti!” Ova zadivljenost brojnošću nije se svidjela Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah je povodom tog slučaja objavio ajete u suri Et-Tevba: “Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike. Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je.” (Et-Tevba, 25–26)
Bitka na Hunejnu se, zbog svoje povezanosti sa oslobađanjem Meke i događajima koji su uslijedili, smatra nastavkom operacije oslobođenja Meke.
Početkom mjeseca ševvala, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saznavši da se plemena Sekif i Hevazin i neki njihovi saveznici spremaju za veliki napad na muslimane, izašao je iz Meke s namjerom da preduprijedi neprijateljski napad.
Za ovaj pohod Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, unajmio je oružje i ratničku opremu od Safvana b. Umejje, koji je još uvijek bio mušrik. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je na raspolaganju deset hiljada boraca s kojima je oslobodio Meku i još dvije hiljade mekanskih muslimana koji su tek bili prihvatili islam i priključili se pohodu.
Plemena Hevazin, Sekif, Nasr, Džušem, i njihovi saveznici okupili su se pod vrhovnom komandom Malika b. Avfa en-Nasrija i uspjeli su sakupiti oko dvadeset hiljada boraca. Vođa plemena Džušem bio je Durejd b. Simmah, starac, vrlo iskusan borac i vojskovođa, ali zbog starosti nije mogao aktivno učestvovati u borbama, nego je imao samo ulogu savjetnika.
Bitka je završila odlučujućom pobjedom muslimana, koji su zarobljeni ogroman plijen. Bitka kod Hunejna je jedna od bitaka koja je po imenu navedena u Kur'anu, u suri Et-Tevba, u 25. ajetu.[3]
Ova pobjeda muslimana osigurala je ujedinjenje Arabije.
Protivnici muslimana su bili plemena Hevazin i Sekif, poznati po svojoj hrabrosti i vještini sa strijelama. Zabrinuti rastom islama i Muhamedove moći, oni su se okupili i namjerivali napasti Meku. Međutim, Muhammed je brzo saznao za njihove planove, pa je sam pošao prema njima sa armijom od 12.000 ljudi. Od tih 12.000, kaže se da su 10.000 bili isti oni koji su sa njim osvojili Meku a 2.000 novi vjernici iz Meke.
Iako puno manji, Hevazini i Sekifi su bolje poznavali teren, tako da, kad je prednji dio muslimanske vojske stigao u područje, oni su ga napali iz zasjeda. Taj dio Muhamedove armije je onda pokušao da se vrati glavnoj armiji, ali uhvatila ih je panika i nered. Ipak, Muhamedova vojska je stigla do njih i u jurišu je napala nevjernike. Muslimani su pobijedili u bici i njihovi protivnici su se vratili u Ta’if.
Islamska pobjeda natjerala je pustinjska plemena da pređu na islam. Nedugo poslije toga i pobunjenici u Ta’ifu su se predali i prihvatili islam. Poslije ove bitke i ujedinjenja Arabije dva-tri područja su se pobunila, ali je tada islamska država bila dovoljno snažna da ih se riješi. Bitka kod Hunejna je iz tog razloga zadnja važna Muhamedova vojna pobjeda.
Vidjevši kako je ogromna muslimanska vojska, jedan ashab zadivljeno uzviknu: “Danas nećemo biti poraženi zbog malobrojnosti!” Ova zadivljenost brojnošću nije se svidjela Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah je povodom tog slučaja objavio ajete u suri Et-Tevba: “Allah vam je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike. Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i milostiv je.” (Et-Tevba, 25–26)
Bitka na Hunejnu se, zbog svoje povezanosti sa oslobađanjem Meke i događajima koji su uslijedili, smatra nastavkom operacije oslobođenja Meke.
Početkom mjeseca ševvala, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saznavši da se plemena Sekif i Hevazin i neki njihovi saveznici spremaju za veliki napad na muslimane, izašao je iz Meke s namjerom da preduprijedi neprijateljski napad.
Za ovaj pohod Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, unajmio je oružje i ratničku opremu od Safvana b. Umejje, koji je još uvijek bio mušrik. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je na raspolaganju deset hiljada boraca s kojima je oslobodio Meku i još dvije hiljade mekanskih muslimana koji su tek bili prihvatili islam i priključili se pohodu.
Plemena Hevazin, Sekif, Nasr, Džušem, i njihovi saveznici okupili su se pod vrhovnom komandom Malika b. Avfa en-Nasrija i uspjeli su sakupiti oko dvadeset hiljada boraca. Vođa plemena Džušem bio je Durejd b. Simmah, starac, vrlo iskusan borac i vojskovođa, ali zbog starosti nije mogao aktivno učestvovati u borbama, nego je imao samo ulogu savjetnika.
