Tekst Pripremio: Mirnes Škrijelj, prof.
Ovaj svijet nije mjesto uživanja niti mjesto nagrade i kazne, već je mjesto iskušenja. Uzvišeni Allah stvorio nas je i odredio nam da živimo na ovom svijetu, a preko Svojih poslanika, alejhimus-selam, poslao nam je Uputu u kojoj nam je pojasnio kako se trebamo vladati i djelovati. Naš Gospodar nije nas stvorio uzalud, kao što mnogi misle, već nas je stvorio s velikim ciljem, koji je jasno u Kur'anu spomenuo kada je rekao: "Džine i ljude stvorio sam samo da Mi budu pokorni." (Ez-Zarijat, 56)
To je ta uzvišena misija svakog od nas koja nam je povjerena i za koju ćemo biti pitani. Zato svaki vjernik i vjernica sav svoj život trebaju posvetiti ovom uzvišenom cilju, a to znači da svoja djela moramo uskladiti s onim što voli Uzvišeni Allah i čime je zadovoljan, a ostaviti sve ono što On zabranjuje i čime nije zadovoljan. Ovaj put nije lahak, niti je kratak, već je težak, pun iskušenja i prepreka, a dug je baš onoliko koliko je dug i čovjekov život. Ovo znači da se Allah obožava i da Mu se ibadet čini dokle god nam srce u grudima kuca, jer Uzvišeni kaže: "I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidžr, 99)
Sve ovo upućuje na to da je na Pravom putu potrebno ustrajnosti i strpljenja, i da to nije poput trke na stotinu metara, gdje na kratkom rastojanju daš sve od sebe i pokažeš sve što imaš. Ne, ovo je dug put koji je popločan raznim iskušenjima, nedaćama i gubicima, pa je stoga potrebno biti ustrajan i saburli kako bi uspio. Uzvišeni kaže: "Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali -- uzviknuli: 'Kada će već jednom Allahova pomoć!?' Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!" (El-Bekara, 214)
Iskušenja su plod velike mudrosti našega Gospodara, putem kojih se pravi razlika između onih koji su iskreni i onih koji to nisu, a samo će iskreni uspjeti na oba svijeta, kao što kaže Uzvišeni: "Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (El-Ankebut, 2--3)
Onaj ko bude iskren, osloni se na Allaha i bude ustrajan, Uzvišeni ga neće ostaviti samoga, neće ga ostaviti bez pomoći i podrške, jer on kao slabašno biće ne bi mogao izdržati sve te poteškoće i iskušenja.
Uzvišeni kaže: "Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije ostanu pri tome -- dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.'" (Fusilet, 30)
"Oni koji govore: 'Naš Gospodar je Allah!' -- i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!" (El-Ahkaf, 13)
Ustrajnost, po definiciji, podrazumijeva čvrsto prihvatanje kompletne vjere, kontinuitet u njenom pridržavanju, kao i pozivanje drugih u vjeru.
Ovo znači da se vjera mora čvrsto prihvatiti, beskompromisno i odlučno, nakon toga držati kontinuitet, ne odustajati i ne slijediti šejtanove stope u ostavljanju propisa, a uz to i druge pozivati na toj put, ne biti sebičan i ne čuvati blagodat upute samo za sebe, već širiti pozitivnu imansku energiju na druge, shodno svome znanju i mogućnostima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim hadisima podstiče svoj ummet na ustrajnost na putu istine, pa tako u hadisu koji bilježi imam Muslim od Sufjana b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Jednom prilikom rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, da nakon tebe nikoga ne moram pitati!', pa mi je odgovorio: 'Reci: 'Vjerujem u Allaha', a potom ustraj u tome!'"
Iz hadisa vidimo da je ovaj ashab, radijallahu anhu, tražio nešto veliko, nešto bitno, nešto što će mu koristiti kroz cijeli život, pa je dobio poslanički savjet, koji nam nedvosmisleno ukazuje na to da je ustrajnost na putu istine nešto čega konstantno moramo biti svjesni i čega se moramo pridržavati, kako bismo uspjeli. Ovo zato što čovjeku koji bude radio dobra djela jedno, određeno vrijeme, makar to bio i duži vremenski period, makar to bilo i desetinama godina, to neće biti od koristi ako nakon toga odustane, posustane i ostavi Pravi put i krene putem zablude, i na takvoga se odnose riječi Uzvišenog: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (El-Furkan, 23)
Isto tako, zar ne čitamo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od kojeg se ledi krv u žilama svakog vjernika, koji se boji za svoj iman i za svoj završetak, gdje kaže: "Tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog boga, neko će od vas raditi djela džennetlija sve dok između njega i Dženneta ne bude ostao aršin, zatim će ga preduhitriti određenje i nastavit će raditi djela koja vode u Džehennem, pa će ući u Džehennem. A neko će od vas raditi djela džehennemlija sve dok između njega i Džehennema ne bude ostao aršin, zatim će ga preduhitriti određenje i nastavit će raditi djela koja vode u Džennet, pa će ući u Džennet." (Buhari i Muslim)
Ovaj svijet nije mjesto uživanja niti mjesto nagrade i kazne, već je mjesto iskušenja. Uzvišeni Allah stvorio nas je i odredio nam da živimo na ovom svijetu, a preko Svojih poslanika, alejhimus-selam, poslao nam je Uputu u kojoj nam je pojasnio kako se trebamo vladati i djelovati. Naš Gospodar nije nas stvorio uzalud, kao što mnogi misle, već nas je stvorio s velikim ciljem, koji je jasno u Kur'anu spomenuo kada je rekao: "Džine i ljude stvorio sam samo da Mi budu pokorni." (Ez-Zarijat, 56)
To je ta uzvišena misija svakog od nas koja nam je povjerena i za koju ćemo biti pitani. Zato svaki vjernik i vjernica sav svoj život trebaju posvetiti ovom uzvišenom cilju, a to znači da svoja djela moramo uskladiti s onim što voli Uzvišeni Allah i čime je zadovoljan, a ostaviti sve ono što On zabranjuje i čime nije zadovoljan. Ovaj put nije lahak, niti je kratak, već je težak, pun iskušenja i prepreka, a dug je baš onoliko koliko je dug i čovjekov život. Ovo znači da se Allah obožava i da Mu se ibadet čini dokle god nam srce u grudima kuca, jer Uzvišeni kaže: "I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidžr, 99)
Sve ovo upućuje na to da je na Pravom putu potrebno ustrajnosti i strpljenja, i da to nije poput trke na stotinu metara, gdje na kratkom rastojanju daš sve od sebe i pokažeš sve što imaš. Ne, ovo je dug put koji je popločan raznim iskušenjima, nedaćama i gubicima, pa je stoga potrebno biti ustrajan i saburli kako bi uspio. Uzvišeni kaže: "Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali -- uzviknuli: 'Kada će već jednom Allahova pomoć!?' Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!" (El-Bekara, 214)
Iskušenja su plod velike mudrosti našega Gospodara, putem kojih se pravi razlika između onih koji su iskreni i onih koji to nisu, a samo će iskreni uspjeti na oba svijeta, kao što kaže Uzvišeni: "Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (El-Ankebut, 2--3)
Onaj ko bude iskren, osloni se na Allaha i bude ustrajan, Uzvišeni ga neće ostaviti samoga, neće ga ostaviti bez pomoći i podrške, jer on kao slabašno biće ne bi mogao izdržati sve te poteškoće i iskušenja.
Uzvišeni kaže: "Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije ostanu pri tome -- dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.'" (Fusilet, 30)
"Oni koji govore: 'Naš Gospodar je Allah!' -- i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!" (El-Ahkaf, 13)
Ustrajnost, po definiciji, podrazumijeva čvrsto prihvatanje kompletne vjere, kontinuitet u njenom pridržavanju, kao i pozivanje drugih u vjeru.
Ovo znači da se vjera mora čvrsto prihvatiti, beskompromisno i odlučno, nakon toga držati kontinuitet, ne odustajati i ne slijediti šejtanove stope u ostavljanju propisa, a uz to i druge pozivati na toj put, ne biti sebičan i ne čuvati blagodat upute samo za sebe, već širiti pozitivnu imansku energiju na druge, shodno svome znanju i mogućnostima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim hadisima podstiče svoj ummet na ustrajnost na putu istine, pa tako u hadisu koji bilježi imam Muslim od Sufjana b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: "Jednom prilikom rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, da nakon tebe nikoga ne moram pitati!', pa mi je odgovorio: 'Reci: 'Vjerujem u Allaha', a potom ustraj u tome!'"
Iz hadisa vidimo da je ovaj ashab, radijallahu anhu, tražio nešto veliko, nešto bitno, nešto što će mu koristiti kroz cijeli život, pa je dobio poslanički savjet, koji nam nedvosmisleno ukazuje na to da je ustrajnost na putu istine nešto čega konstantno moramo biti svjesni i čega se moramo pridržavati, kako bismo uspjeli. Ovo zato što čovjeku koji bude radio dobra djela jedno, određeno vrijeme, makar to bio i duži vremenski period, makar to bilo i desetinama godina, to neće biti od koristi ako nakon toga odustane, posustane i ostavi Pravi put i krene putem zablude, i na takvoga se odnose riječi Uzvišenog: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (El-Furkan, 23)
Isto tako, zar ne čitamo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od kojeg se ledi krv u žilama svakog vjernika, koji se boji za svoj iman i za svoj završetak, gdje kaže: "Tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog boga, neko će od vas raditi djela džennetlija sve dok između njega i Dženneta ne bude ostao aršin, zatim će ga preduhitriti određenje i nastavit će raditi djela koja vode u Džehennem, pa će ući u Džehennem. A neko će od vas raditi djela džehennemlija sve dok između njega i Džehennema ne bude ostao aršin, zatim će ga preduhitriti određenje i nastavit će raditi djela koja vode u Džennet, pa će ući u Džennet." (Buhari i Muslim)
