Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 05. oktobar 2018. gregorijanske godine, odnosno 25. muharrem 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Ibrahim a.s. je imao više sinova od kojih su najpoznatija dvojica velikih poslanika i vjerovjesnika. Stariji od njih je Ismail a.s. kojeg je Allah dž.š. dao Ibrahimu a.s. kao prvorođenog sa suprugom Hadžerom koja je bila Egipćanka i Koptkinja. Kada se rodio Ismail a.s. Ibrahim a.s. je imao 86 godina. Naime Ismail a.s. je sin kojeg je Ibrahim a.s. trebao da žrtvuje.
Kada je Ismail a.s. bio još dojenče Ibrahim a.s. je uzeo njega i njegovu majku Hadžeru i odveo ih blizu mjesta gdje se danas nalazi Kaba i ostavio ih pod jednim drvetom. U Mekki u to vrijeme nije bilo nikoga, a nije bilo ni vode. Ostavio ih je tu sa malo hurmi i nešto vode, a zatim je Ibrahim a. s. krenuo. Međutim, Ismailova majka pođe za njim govoreći mu: „Ibrahime, gdje si krenuo, a nas ostavljaš u ovoj kotlini u kojoj nema nikoga ko bi nam društvo pravio, niti bilo čega?“ To mu je nekoliko puta ponovila, ali se on nije osvrtao na nju. Zatim ga Hadžera upita: „Je li ti Allah dž. š. naredio da činiš tako?“ Ibrahim a.s. tada odgovori: “Jeste.” Hadžera onda reče: “ Onda, On nas neće ostaviti”. Zatim se vratila, a Ibrahim a. s. je produžio. Kada je stigao u mjesto Senijja (dio Mekke) gdje ga nisu mogli vidjeti, okrenuo se prema Kabi podigao ruke i obratio se Allahu.
„Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali, zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.“ (Ibrahim, 7).
Ismailova majka je nastavila da doji Ismaila a.s. i da pije vodu koju joj je ostavio Ibrahim a.s. Vode je brzo nestalo. I ona i dijete su bili žedni. Gledala je u Ismaila kako se previja od patnje. Bilo joj je teško. Primjetila je da je brdo Safa njoj najbliže brdo i krenula prema njemu, gledajući prema dolini, ne bi li nekoga vidjela. Međutim, nije vidjela nikoga. Zatim se spustila sa Safe i kada je stigla u dolinu zadigla je haljinu i potrčal dok nije prešla dolinu i stigla na brdo Mervu. Tu je zastala i pogledala ne bi li koga vidjela. I tako je sedam puta trčala sa jednog na drugo brdo.
Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Zato je (propisano) trčanje izmjeđu njih (Safe i Merve).“
Kad se zadnji put popela na Mervu, bila je iscrpljena, pa je sjela pored svoje bebe. U tom je začula glas. Ustala je i rekla: „O ti, ko god da si! Imaš li nešto da mi pomogneš?“ Onda je pogledala i vidjela meleka Džebraila na mjestu Zemzema kako svojom petom kopa zelju, ili kako neki kažu svojim krilom, dok voda nije potekla. Kada je vidjela vodu kako snažno izvire iz zemlje Hadžera požuri da je ogradi i da napuni svoje posude kako ne bi nestala, ali ona je i dalje snažno tekla. Uvidjevši da vode neće nestati ona povika Zem zem – stani stani. Poslanik a.s. kaže: „Da Hadžera nije izgovorila riječi zem-zem voda bi potekla kao što teku vode rijeka“.
Melek joj je tada rekao: ”Na plaši se da ćeš biti ostavljena. Ovdje će biti kuća (Kaba) koju će sagraditi ovo dijete i njegov otac. Allah nikada ne ostavlja one koji su Mu o dani.”
I tako je potrajalo dok pred njih nije naišla grupa ljudi iz plemene Džurhum. Pošto vidješe pticu koja živi pored vode rekoše: ”Ova ptica leti oko vode!” A mi znamo da u ovoj kotlini nema vode. ”I poslaše jednog izaslanika da provjeri. Kada je našao vodu vrati se i obavjesti ih. Potom svi odoše i nađoše Ismailovu majku. Oni je upitaše: ”Dozvoljavaš li nam da ostanemo s tobom?” Ona im odgovori:“Dozvoljavam, ali nemate pravo na vodu!” “Uredu”, oni odgovoriše.
Ibn Abbas navodi da je Poslanik a.s. rekao: “Ismailova majka se obradovala tome, jer je voljela društvo.”
I oni se tu nastaniše i poslaše po svoje porodice da se nastane sa njima, tako da neke porodice ostaše sa njima za stalno.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 05. oktobar 2018. gregorijanske godine, odnosno 25. muharrem 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Ibrahim a.s. je imao više sinova od kojih su najpoznatija dvojica velikih poslanika i vjerovjesnika. Stariji od njih je Ismail a.s. kojeg je Allah dž.š. dao Ibrahimu a.s. kao prvorođenog sa suprugom Hadžerom koja je bila Egipćanka i Koptkinja. Kada se rodio Ismail a.s. Ibrahim a.s. je imao 86 godina. Naime Ismail a.s. je sin kojeg je Ibrahim a.s. trebao da žrtvuje.
Kada je Ismail a.s. bio još dojenče Ibrahim a.s. je uzeo njega i njegovu majku Hadžeru i odveo ih blizu mjesta gdje se danas nalazi Kaba i ostavio ih pod jednim drvetom. U Mekki u to vrijeme nije bilo nikoga, a nije bilo ni vode. Ostavio ih je tu sa malo hurmi i nešto vode, a zatim je Ibrahim a. s. krenuo. Međutim, Ismailova majka pođe za njim govoreći mu: „Ibrahime, gdje si krenuo, a nas ostavljaš u ovoj kotlini u kojoj nema nikoga ko bi nam društvo pravio, niti bilo čega?“ To mu je nekoliko puta ponovila, ali se on nije osvrtao na nju. Zatim ga Hadžera upita: „Je li ti Allah dž. š. naredio da činiš tako?“ Ibrahim a.s. tada odgovori: “Jeste.” Hadžera onda reče: “ Onda, On nas neće ostaviti”. Zatim se vratila, a Ibrahim a. s. je produžio. Kada je stigao u mjesto Senijja (dio Mekke) gdje ga nisu mogli vidjeti, okrenuo se prema Kabi podigao ruke i obratio se Allahu.
„Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali, zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.“ (Ibrahim, 7).
Ismailova majka je nastavila da doji Ismaila a.s. i da pije vodu koju joj je ostavio Ibrahim a.s. Vode je brzo nestalo. I ona i dijete su bili žedni. Gledala je u Ismaila kako se previja od patnje. Bilo joj je teško. Primjetila je da je brdo Safa njoj najbliže brdo i krenula prema njemu, gledajući prema dolini, ne bi li nekoga vidjela. Međutim, nije vidjela nikoga. Zatim se spustila sa Safe i kada je stigla u dolinu zadigla je haljinu i potrčal dok nije prešla dolinu i stigla na brdo Mervu. Tu je zastala i pogledala ne bi li koga vidjela. I tako je sedam puta trčala sa jednog na drugo brdo.
Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Zato je (propisano) trčanje izmjeđu njih (Safe i Merve).“
Kad se zadnji put popela na Mervu, bila je iscrpljena, pa je sjela pored svoje bebe. U tom je začula glas. Ustala je i rekla: „O ti, ko god da si! Imaš li nešto da mi pomogneš?“ Onda je pogledala i vidjela meleka Džebraila na mjestu Zemzema kako svojom petom kopa zelju, ili kako neki kažu svojim krilom, dok voda nije potekla. Kada je vidjela vodu kako snažno izvire iz zemlje Hadžera požuri da je ogradi i da napuni svoje posude kako ne bi nestala, ali ona je i dalje snažno tekla. Uvidjevši da vode neće nestati ona povika Zem zem – stani stani. Poslanik a.s. kaže: „Da Hadžera nije izgovorila riječi zem-zem voda bi potekla kao što teku vode rijeka“.
Melek joj je tada rekao: ”Na plaši se da ćeš biti ostavljena. Ovdje će biti kuća (Kaba) koju će sagraditi ovo dijete i njegov otac. Allah nikada ne ostavlja one koji su Mu o dani.”
I tako je potrajalo dok pred njih nije naišla grupa ljudi iz plemene Džurhum. Pošto vidješe pticu koja živi pored vode rekoše: ”Ova ptica leti oko vode!” A mi znamo da u ovoj kotlini nema vode. ”I poslaše jednog izaslanika da provjeri. Kada je našao vodu vrati se i obavjesti ih. Potom svi odoše i nađoše Ismailovu majku. Oni je upitaše: ”Dozvoljavaš li nam da ostanemo s tobom?” Ona im odgovori:“Dozvoljavam, ali nemate pravo na vodu!” “Uredu”, oni odgovoriše.
Ibn Abbas navodi da je Poslanik a.s. rekao: “Ismailova majka se obradovala tome, jer je voljela društvo.”
I oni se tu nastaniše i poslaše po svoje porodice da se nastane sa njima, tako da neke porodice ostaše sa njima za stalno.
