[Media]

PITANJE: Esselamu alejkum.
Interesuje me post u mjesecu Redžepu, da li je došlo nešto o vrijednosti posta u tom mjesecu, ako jest koji su to dani koji se poste? Kod nas je prisutna praksa da se posti prvi četvrtak u mjesecu Redžepu uoči prvog petka noći Lejletur-regaiba, kao i 26. dan uoči Lejletul-m'iradža, pa ima li to uporišta u Islamu? Takođe, šta je sa ovim odabranim mubarek večerima Lejletur-regaib i Lejletul-m'iradž, povodom kojih se održavaju predavanja, mevludi, tevhidi, zikrovi, druženja i slično?

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuh.

Odlika mjeseca Redžepa

Od posebnih karakteristika mjeseca Redžepa je da je on jedan od četiri sveta (zabranjena) mjeseca kao što je došlo u kur'anskom ajetu. Kaže Uzvišeni: „Broj mjeseci u

Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone“ (Et-Tevba, 36).

Sveti zabranjeni mjeseci su: Redžep, Zul-ki'ade, Zul-hidždže i El-Muharrem. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta, tri uzastopna: Zul-ki'ade, Zul-hidždže i El-Muharrem, a Redžep je (mjesec plemena) Mudar koji je između Džumada i Š'abana “.

Ovi mjeseci su nazvani svetim (zabranjenim) zbog dvije stvari:

Prva – zbog zabrane ratovanja u njima osim ako neprijatelj započne.

Druga – jer je skrnavljenje Allahovih svetosti (zabrana) u njima veći grijeh od skrnavljenja u drugim mjesecima.

Zbog toga nam je Uzvišeni Allah zabranio griješenje u ovim mjesecima pa kaže: „U njima ne griješite!“ iako je činjenje grijeha zabranjeno i u drugim mjesecima, osim što je u ovim mjesecima veća zabrana.

Nijedna druga odlika i karakteristika nijed došla u šerijatskim tekstovima.

O danima posta i mubarek-noćima u mjesecu Redžepu koji se praktikuju kod nas

Pod naslovom “Odabrane večeri (mubarek-večeri)“ Enver Mulahalilović u svojoj poznatoj knjizi “Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini“ kaže sljedeće:
„Pored muslimanskih praznika postoje i mubarek-večeri koje se na poseban i svečan način obilježavaju svake godine a to su: Lejletur-regaib, Lejletul-mi'radž, Lejletul-berat, Lejletul-kadr i Lejletul-bedr.

a) Lejletur-regaib pada uoči prvog petka u mjesecu Redžepa islamske mjesečeve godine. To je noć u kojoj je hazreti Amina osjetila da je ponijela Muhammeda a.s. Ta noć je bila u Julu 570.godine.

b) Lejletul-mi'radž pada na 27. večer mjeseca Redžepa, odonosno 26. dan Redžepa uveče, 12.godine po Muhammedovom a.s. poslanstvu (621.godine) ili na godinu dana prije Hidžre. To je noć u kojoj s edogodio Muhammedov a.s. Isra’ i Mi'radž u kojima je doživio najviše duhovno i fizičko uzdignuće i spokojstvo. Te noći on je od Allaha dž.š. dobio zaduženje za pet dnevnih namaza“.

Zatim je pod c, d i e govorio o Lejletul-beratu, Lejletul-kadru i Lejletul-bedru, a poslije toga kaže:„Dane uoči mubarek-večeri mnogi muslimani i muslimanke poste jer se smatra da je u te dane posebno lijepo postiti. …. Navedenih mubarek-večeri između akšama ijacije u kućama se uči Kur'an, predaju proučene hatme za duše umrlih i dr. U isto vrijeme se, obično u džamijama, održavaju prigodna predavanja o njihovom značaju.

[Media]

Ponegdje se održavaju mevludi, tevhidi, zikri (u tekijama). Posebno uoči Lejletul-mi'radža ponegdje se održavaju i uče miradžijje i dr.“

Zatim je autor pisao o Miradžijjama, ko ih je prvi uveo, kada su se počele izvoditi, tj. naveo je da su miradžijje uveli, organizovali i izvodili sufije u svojim tekijama, poput mevlevijske tekije na Bendbaši i Hadži Sinanove tekije u Sarajevu, povodom noći Mi'radža.

Šerijatski status posta spomenutih dana u Redžepu

Oko vrijednosti posta nekih određenih dana mjeseca Redžepa nije ništa vjerodostojno prenešeno u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Sa druge strane, kao što je općepoznato post je ibadet, a osnova u ibadetima je zabrana, tj. nije dozvoljeno vršiti ibadete osim onih za koje postoje dokazi u šerijatskim tekstovima, a za post ovih dana mjeseca Redžepa nema dokaza u vjerodostojnim šerijatskim tekstovima.

Pa tako postiti neke posebne dane u mjesecu Redžepu sa uvjerenjem i ubjeđenjem da ih je vrijedno postiti je čista novotarija u vjeri. A svaka novotarija po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, se odbacuje: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje”.

A po tekstu drugog vjerodostojnog hadisa kojeg bilježi Tirmizi svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”.

Iz ovog se izuzima post ponedjeljkom i četvrtkom, post bilo koja tri dana u mjesecu i post bijelih dana (13., 14. i 15.), za koje je došlo u vjerodostojnim hadisima da ih je mustehab postiti u bilo kojem mjesecu u što ulazi i mjesec Redžep.

Tako, prenešeno je u slaboj predaji hadis koji ukazuje na preporučenost posta u svetim mjesecima uopćeno, a Redžep je jedan od tih mjeseci.

Kaže Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud u svom Sunenu: „Posti u svetim mjesecima a i ostavi (post u njima)“. Hadis je slab zbog slabosti ravije Mudžibeta El-Bahilija, slabim su ga ocijenili šejh Albani i Abduaziz Et-Tarifi.

[Media]

Pa tako ovaj hadis, iako je slab, ukazuje na preporučenost posta u svetim mjesecima, pa ko posti u mjesecu Redžepu na osnovu ovog hadisa, a postio je takođe i u svetim mjesecima prije Redžepa, nema smetnje, međutim izdvajanje mjeseca Redžepa sa postom to nema osnova.

Kaže Ibn Tejmije u „Medžmu'ul-fetava“ (25/290): „A što se tiče posebnog posta u Redžepu, svi hadisi o tome su slabi pa čak i izmišljeni“.

Kaže Ibnul-Kajjim u „El-Menar el-menif“ (str. 96): „Svaki hadis u kojem se spominje post Redžepa i klanjanje nekih noći u njemu je izmišljen i krivotvoren“.

Kaže Ibn Hadžer u knjizi „Tebjinul-adžeb“ (str. 11): „Nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis sa kojim se može dokazivati o vrijednosti mjeseca Redžepa, postu tog mjeseca ili nekih dana u njemu, niti klanjanja kijamu lejla (noćnog namaza) u njemu“.

Kaže Sejjid Sabik u „Fikhussunne“ (1/383): „Post u mjesecu Redžepu nema posebnu vrijednost u odnosu na druge mjesece, osim što je on jedan od svetih mjeseci, nije prenešeno u vjerodostojnom sunetu da post u ovom mjesecu ima posebnu vrijednost, a ono što je prenešeno (od slabih predaja) ne može se dignuti na stepen validnog dokaza“.

Šejh Ibn Usejmin u odgovoru na pitanje o postu 27. dana Redžepa i klanjanja te noći kaže (Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 20/440): „Post 27. Redžepa i klanjanje te noći, izdvajanje tog dana i noći u tome je novotarija, a svaka novotarija je dalalet“.

Propis obilježavanja mubarek-noći Lejletur-regaiba i Lejletul-mi'radža

A što se tiče šerijatskog statusa obilježavanja Lejletur-regaiba i Lejletul-mi'radža u mjesecu Redžepu, kao i obilježavanja Lejletul-berata, Lejletul-kadra i Lejletul-bedra, čijim povodom se u navedenim mubarek-večerima između akšama i jacije u kućama se uči Kur'an, predaju proučene hatme za duše umrlih, pri čemu se u isto vrijeme se u džamijama održavaju prigodna predavanja o njihovom značaju, takođe održavaju mevludi, tevhidi, zikri, izdvajaju te noći za klanjanje noćnog namaza i slično, za sve ove radnje nema osnova u šerijatskim tekstovima.

Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto vrijeme, je novotarija u vjeri. Takve manifestacije nisu propisane u Islamu, te ih nije dozvoljeno organizovati niti njima prisustvovati.

Argumenti zabrane ovakvih skupova i aktivnosti su:

[Media]

Prvo – jer ovo predstavlja novotariju u vjeri.

Povodom tih dana i noći nisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi niti selef ovog Ummeta pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drug način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo vrijeme nije ni danas, jer da je u tome bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.

A svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi : “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Takođe, svaka novotarija se odbacuje po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje”.

Drugo – što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju svake godine u isto vrijeme, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se ID-om-praznikom, tj. vraća se na arapsku riječ ADE, JEUDU, ID što znaći ono što se stalno vraća i ponavlja. A u osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri.

Dokaz za to su je hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu oni su imali dva dana (praznika) u kojima su igrali (praznovali), pa je rekao: “Zaista vam je Allah zamjenio (ta dva praznika) sa boljim od njih: kurbanski i hadžijski bajram”. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, Ibn Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.

Treće – organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima jer oni obilježavaju na sličan način poznate događaje iz svoje historije. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih”. Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim Ibn Hibban, Ibn Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.

Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upozorava na slijeđenje puteva Židova i kršćana a od čega je i obilježavanje historiskih događaja, pa kaže u hadisu kojeg bilježe imami Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas, korak po korak, čak kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?”- upitali smo. ”A ko drugi?”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Sa druge strane, musliman treba da se prisjeća velikih događaja iz istorije Islama iz sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stalno i neprestano, da slijedi njegov sunnet, da ga uzme za uzor u njegovoj Uputi sa kojom je došao u svim sferama života, da nastoji izučavati sunnet i siru cijele godine. A ne da njegova vjera postane zbir vjerskih manifestacija i svečanosti zbog ovog ili onog dana ili noći u kojima se nešto u istoriji Islama desilo.
Ve billahi tevfik.