[Media]

Vrijednost Allahovog mjeseca muharrema i dana Ašure uistinu je velika, međutim, i pored toga, ljudi su u pogledu ovog mjeseca i ovog dana podijeljeni u nekoliko skupina: oni koji, nažalost, o ovom mjesecu ne znaju skoro ništa; oni koji znaju o Allahovom mjesecu muharremu i danu Ašuri određene stvari koje su zasnovane na izmišljenim hadisima i običajima koji nemaju utemeljenja u vjeri; i oni koji znaju stvarnu vrijednost mjeseca muharrema i dana Ašure, ali zbog slabosti svoga vjerovanja – imana, to ništa ne mijenja u njihovom životu.

Stoga ćemo u ovom tekstu pojasniti vrijednost ovog blagoslovljenog mjeseca i dana Ašure kroz prizmu vjerodostojnih argumenata, kako bi se u ljudima probudio osjećaj vrijednosti tog vremena i njegovog iskorištavanja na najbolji mogući validan način, i kako bi se ukazalo na izmišljene i slabe hadise koji govore o mjesecu muharremu i danu Ašure, te na određene novotarije i neosnovane postupke vezane za mjesec muharrem i dan Ašure.

Odlike Allahovog mjeseca muharrema

Mjesec muharrem je jedan od četiri sveta mjeseca. Kazao je Allahov Poslanik, alejhis-selam: ”Dvanaest je mjeseci u godini, a četiri su sveta, tri dolaze jedan za drugim: zul-ka’de, zul-hidždže i muharrem, i redžeb koji pada između dva džumadeta i šabana.“ (Buharija i Muslim) Uzvišeni Allah je kazao: ”Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima sebi nepravdu ne činite (ne griješite)!” (Et-Tevbe, 36.) Jedan dio učenjaka tumačio je ovaj ajet riječima: ”Allah je zabranio nasilje – grijehe, u svim mjesecima tokom godine, a nasilje i grijesi u svetim mjesecima strožije su zabranjeni i više kažnjivi, kao što su i grijesi na svetim mjestima strožije zabranjeni nego na drugim mjestima.”

Najbolji post, nakon ramazanskog, je post u mjesecu muharremu
Mnogi ljudi ne znaju da je post u mjesecu muharremu na velikom stepenu pohvalnosti, čak da je Allahov Poslanik potvrdio da je post u muharremu najvredniji nakon ramazanskog posta. Kazao je Allahov Poslanik: ”Najvredniji post, nakon ramazanskog, je post u Allahovom mjesecu muharremu, a najbolji namaz, nakon obaveznih, je noćni namaz.” (Muslim)U njemu je dan Ašure

Mjesec muharrem odlikuje se nad drugim mjesecima po danu Ašure, a to je deseti dan mjeseca muharrema. Allahov Poslanik podsticao je sljedbenike svoga ummeta da poste taj dan i onome ko ga isposti obećao oprost (malih) grijeha počinjenih u protekloj godini. Prenosi se od Ibn Abbasa, r.a., da je kazao: ”Kada je Allahov Poslanik stigao u Medinu, zatekao je židove da poste dan Ašure, pa ih je upitao: ‘Šta je to?’ Kazali su: ‘Ovo je veličanstven dan (u rivajetu: dobri dan), u njemu je Uzvišeni Allah spasio Musaa i njegov narod (u rivajetu: Benu Israil) od faraona i njegova naroda (u rivajetu: od njihovog neprijatelja) pa ga je Musa, alejhis-selam, postio iz zahvale Allahu.’ Kazao je Allahov Poslanik: ‘Mi smo preči Musau od vas’, pa ga je Allahov Poslanik postio i naredio da ga poste.” (Buharija i Muslim)

[Media]

Upitan je Allahov Poslanik o postu na dan Ašure, pa je kazao: ”Post Ašure briše (male) grijehe iz protekle godine.“ (Muslim od Ebu Katade, r.a.)
Fikhsko-pravna pitanja vezana za post na dan Ašure:

– Sunnet je da se posti dan Ašure. Kazao je Ibn Abbas, r.a.: ”Nisam vidio da se Allahov Poslanik trudi u postu nekog dana, zbog vrijednosti nad drugim danima, osim dana Ašure i ovog mjeseca – misleći na ramazan.” (Buharija i Muslim)

– Pohvalno je da se uz dan Ašure posti dan prije, kako bi se postač u ibadetu razlikovao od židova ili kršćana koji poste ovaj dan. Kazao je Ibn Abbas, r.a.: ”Kada je Allahov Poslanik počeo postiti dan Ašure i drugima naredio da ga poste, rečeno mu je: ‘Allahov Poslaniče, to je dan koji veličaju židovi i kršćani’, pa je rekao: ‘Ako budem živio do sljedeće godine, sigurno ću postiti i deveti dan.”’ (Muslim) U drugom rivajetu: ”I nije dočekao sljedeću godinu.”

– Jedan dio učenjaka smatrao je pohvalnim post i jedanaestog dana Ašure. Svoj stav su argumentirali sa nekoliko dokaza – činjenica: riječima Allahovog Poslanika: ”Postite dan prije Ašure i (u rivajetu: ili) dan nakon njega” (u pogledu ove predaje ili drugih predaja u kojima se spominje post dana nakon Ašure, hadiski eksperti imaju oprečne stavove, jedan dio njih smatrao je ove predaje dobrim – hasen, dok su drugi smatrali da su slabe sve predaje u kojima je spomenut (ponaosob) post jedanaestog dana); na taj način će čovjek biti siguran da je postio dan Ašure, to u slučaju da se desi da nije ispravno određen početak mjeseca muharrema; općim hadisima koji govore o vrijednosti posta u mjesecu muharremu.
– Osobe koje ne budu u mogućnosti da poste taj dan, neće ga napaštati, pošto je to ibadet – nafila vremenski ograničena i prolazi mogućnost postizanja obećane nagrade sa njenim prolaskom.
– Po mišljenju velikog broja učenjaka, a taj stav je preferirao i šejhul-islam Ibn Tejmijje, nije pokuđeno da se posti samo dan Ašure, bez da čovjek posti deveti ili jedanaesti dan muharrema.

– Ako bi se desilo da dan Ašure bude u subotu, nema smetnje da čovjek posti samo subotu. Većina islamskih pravnika smatrala je pokuđenim samostalno post subotom u slučaju ako je to opća nafila, ali ako se radi o nafili sa povodom – kao što je dan Ašure, Arefata, tada su smatrali da pokuđenost prestaje.

Nekoliko slabih i apokrifnih hadisa o danu Ašure:
– ”Ko bude koristio surmu (ar. el-ismid) na dan Ašure, nikada ga neće boljeti oči (upala očiju).”
– ”U mjesecu redžebu Nuh, alejhis-selam, ukrcao se na lađu, pa je naredio onima koji su bili sa njim da poste. Putovali su na lađi šest mjeseci i zadnji dan plovidbe i iskrcavanja na Džudijji bio je dan Ašure, pa ga je postio Nuh, alejhis-selam, oni koji su bili sa njim i životinje kao vid zahvalnosti Allahu. Razdvojilo se more pred Izraelćanima na dan Ašure. Allah je prihvatio pokajanje Adema, alejhis-selam, na dan Ašure. Na dan Ašure rodio se Ibrahim, alejhis-selam.” (Apokrifnim ga je smatrao šejh Albani)

– ”Koji god rob bude plakao na dan pogibije Husejna, r.a. – na dan Ašure, on će na Sudnjem danu biti sa odabranim poslanicima (ulul-azm).”
– ”Ko obiđe bolesnika na dan Ašure, kao da je obišao sve bolesnike iz Ademovog, alejhis-selam, potomstva.”
– ”Ko bude postio dan Ašure, dobit će nagradu šezdeset godina ibadeta.”
– ”Ko bude postio na dan Ašure, dobit će nagradu deset hiljada šehida.”
– ”Ko bude postio na dan Ašure, dobit će nagradu deset hiljada meleka.”

Još nekoliko činjenica koje su također spomenute u apokrifnim hadisima:
1- da je Allah stvorio Zemlju i nebesa na dan Ašure,
2- da je Allah stvorio pero na dan Ašure,
3- da se na taj dan zaustavila Nuhova lađa na Džudijji,
4- da se na taj dan Jusuf, alejhis-selam, vratio ocu Jakubu, alejhis-selam,
5- da je Uzvišeni Allah stvorio Džibrila na dan Ašure,
6- da je Uzvišeni Allah stvorio Adem, alejhis-selam, na dan Ašure,
7- da je Uzvišeni Allah spasio iz vatre Ibrahima, alejhis-selam, na dan Ašure,
8- da je Uzvišeni Allah oprostio Davudu, alejhis-selam, na dan Ašure,
9- da se Poslanik, alejhis-selam, rodio na dan Ašure,
10- da se Uzvišeni Allah uzvisio iznad Arša na dan Ašure,
11- posebne nagrade za namaze koji se obave u jutarnjem periodu na dan Ašure (duha-namaz),
12- oživljavanje noći Ašure posebnim ibadetima i posebnim vrstama namaza.

Novotarije na dan Ašure
Jedna od najvećih novotarija prisutna u danu Ašure jeste okupljanje rafidija – šiija na Kerbeli, mjestu pogibije Husejna, r.a., te njihovo izvođenje tradicionalnog rituala ”matam”. Koliko je toga u tom danu što oni čine a što je u koliziji sa načelima vjere islama, samo Uzvišeni Allah zna! Proklinjanje prvih generacija, naricanje, čupanje i cijepanje odjeće, unakažavanje ljudskoga tijela, samo su neke stvari koje se tog dana čine na Kerbeli, a koje su vjerom strogo zabranjene.

Allahov Poslanik, alejhis-selam, zabranio je da se njegov kabur posjećuje svake godine na isti dan i da se od toga načini praznik – svetkovanje, pa kako onda komentarisati postupak sljedbenika ove zabludjele sekte?! Ili oni smatraju da taj hadis nije vjerodostojan, kao što su na taj način odbacili i mnoge druge vjerodostojne hadise zabilježene u zbirkama imama Buharije i Muslima, ili možda smatraju da je Husejn, r.a., na većem stepenu od Poslanika, kao što smatraju da je hodočašće Kerbele vrednije od posjete Mekke?! Ako bismo na sve to pridodali ideološku pozadinu ove novotarije, tek tada bismo shvatili o kakvoj i kolikoj novotariji se radi.

Da nas Allah sačuva zablude nakon upute!

Piše: Elvedin Pezić

[Media]

Da li postiti dan prije ili poslije Ašure?

U vjerodostojnom hadisu navodi se da je Ibn Abbas rekao: ”Kada je Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, postio Ašuru i naredio ashabima da poste ovaj dan, oni su kazali: ‘Allahov Poslaniče, to je dan kojem židovi i kršćani povećuju posebnu pažnju!’ Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhu ve sellem, odgovorio: ‘Naredne godine, ako Allah da, postit ćemo i deveti dan muharrema (tj. dan prije Ašure).'” Ibn Abbas kaže: “Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, nije dočekao narednu godinu.” (Muslim)

Citirani hadis aludira na to da je pohvalno postiti dan prije Ašure i time bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Prenosi se da je Ibn Abbas o postu Ašure rekao: “Postite i dan prije Ašure, razlikujte se od židova.” (Abdurrezzak, 4/287, Tahavi, 2/78, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Dakle, post dana prije Ašure je legitiman po vjerodostojnom predanju i konsenzusu islamskih učenjaka.

Što se tiče posta nakon Ašure (jedanaestog muharrema), u tom kontekstu navodi se hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, rekao: “Razlikujte se od židova, postite dan prije i dan poslije (Ašure).” (Ahmed, 1/241, Bejheki, 4/287, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti opaske na El-Musned, 4/52)

Pored slabosti u lancu prenosilaca, u citiranom hadisu spominje se ono što nije navedeno u vjerodostojnom predanju u kojem se spominje samo post prije Ašure, ali ne i poslije.

Ašura se može postiti na jedan od četiri načina:
1. postiti dan prije Ašure i Ašuru,
2. postiti dan prije, te dan Ašure i dan poslije,
3. postiti dan Ašure i dan poslije,
4. postiti isključivo dan Ašure.

Prvi način je potvrđen vjerodostojnim hadisom.

Drugi način navodi se u slabom hadisu, osim ako se time želi prakticirati post tri dana u mjesecu, na koji je poticao Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, ili se želi postiti zbog toga što je post u muharremu posebno vrijedan, kako se navodi u autentičnim predanjima. Imam Ahmed i drugi smatraju da je lijepo postiti sva tri dana ako čovjek nije siguran u početak lunarnog mjeseca, pa postoji mogućnost da dan Ašure bude prije ili kasnije. (Vidjeti: El-Mugni, 3/57, El-Medžmua, 6/407 i Mugnil-muhtadž, 1/446)

Trećem načinu treba pribjeći ako osoba nije postila dan prije Ašure, da bi se, ipak, razlikovala od židova.

Međutim, oko četvrtog načina postoji razilaženje među islamskim učenjacima, tj. da li je pohvalno postiti isključivo dan Ašure (bez posta devetog ili jedanaestog dana) ili je to, pak, pokuđeno. Hanefijski pravnici i imam Ahmed smatraju pokuđenim post Ašure na ovakav način. (Vidjeti: Šerhu Fethil-kadir, 2/350) Učenjaci hanbelijske pravne škole ne smatraju pokuđenim post Ašure zasebno. (Vidjeti: El-Insaf, 3/346) Prvo mišljenje je utemeljeno na jačem dokazu, te je otuda preče i bolje postiti dan prije Ašure, a Allah najbolje zna.

Piše: Mr. Safet Kuduzović

[Media]

Hidžretski mjesec muharrem je jedan od mjeseci za koje se u časnome Kur'anu kaže da su sveti: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera.“ (et-Tevba, 36.) Pored njega, to su još mjeseci zul kade i zul hidže te redžep. Budući da je sve što postoji stvorio uzvišeni Allah, tako i postojanje svake stvorene stvari, bila ona tek pojam, predmet ili ono što mi nazivamo „živim bićem“, sveto je. Drugim riječima, kako sve što postoji ima jedan sveti Izvor, uzvišenoga Allaha, tako sâmim svojim postojanjem odaje tu svetost. Na tome tragu, pravilan odnos prema svetosti jedino može biti ostvaren ukoliko se čovjek rukovodi propisima koje mu je dragi Bog dostavio Svojom objavljivanjem na način objavljivanja svetih Knjigâ.

Premda je sve svêto sâmom svojom egzistencijom, neke stvari uzvišeni Allah odabrao je nad drugim stvarima, dao im određenu prednost. Koncentrirajući se na te posebne stvari, čovjek postepeno jača, duhovno zri, stječe mogućnost izravnoga svjedočenja svetosti bîti svih stvari koje postoje. Zato je sasvim normalno, naprimjer, posebno se posvetiti približavanju uzvišenome Bogu u mjesecu ramazanu, pojačati intenzitet, snagu, ibadeta u tome mjesecu jer je to način da vjernik ojača i postepeno stekne takvu spremnost da snažnije pristupi ibadetu i u drugim mjesecima. Kako god nekome može zvučati neobično ili odveć uprošteno, treba reći da je jednostavno riječ o stjecanju svojevrsne kondicije, spremnosti, kao što je čovjeku nužna kondicija za obavljanje nekih dodatnih aktivnosti u svakodnevnome životu (čitanje, razmišljanje, bavljenje sportom i tako dalje).

Uzvišeni Allah slao je poslanike ljudima i premda vjernik ne smije praviti razliku između njih, nekima od njih dragi Bog je ipak dao i dodatnu vrijednost te su i nazvani ulul azm. Poslanici su ljudima dostavljali Božije knjige i premda je obaveza muslimana svaku od tih svetih knjiga prihvatiti kao svoju, ipak je posebna prednost data posljednjoj Božijoj objavi – časnome Kur'anu. Svaki čovjek odabran je među svim drugim Božijim stvorenjima ali, ipak, vjernici imaju kvalitativnu prednost nad ostalim, evlije nad vjernicima svakodnevlja, vrhovni evlija jednoga vremena – kutb, nad ostalim Božijim prijateljima, a svaki poslanik, opet, nad svakim kutbom. Tako su, shodno kur'anskome ajetu, i svi hidžretski mjeseci sveti jer ih je tako stvorio i ustanovio uzvišeni Allah, ali su, ipak, među njih dvanaest spomenuta četiri posebno odabrana.

Naziv mjeseca muharrema izveden je iz arapskoga korijena „úa-rre-me“, a ima značenje „svet“, „nepovrediv“, „zabranjen“ ali i „neukroćen“ (meúarrem). Obaveza je vjernika u ovome mjesecu nametnuti sebi poseban režim života, prema svakoj inače redovnoj obavezi ophoditi se kao prema nečemu svetome, natjerati sebe na traganje za prepoznavanjem svetosti u životnim pojavama, te ljudima i uopće svim stvarima koje nas svakodnevno okružuju. Normalna je pojava svakodnevno osjetiti novi dan, svako na sebi specifičan način vidjeti ili osjetiti svjetlost, nebo, zemlju, ljude oko sebe, redovne obaveze.

No, u mjesecu muharremu treba takvu uobičajenu percepciju svijeta promijeniti, shvatiti da je nemoguće, kako kaže jedno od spomenutih značenja mjeseca muharrema, ukrotiti, u potpunosti obuhvatiti i iscrpiti, Božije manifestiranje Lijepim Imenima i Atributima jer je svaka pojava, svako stvorenje, kako god naizgled bilo „obično“ i „jednostavno“ ustvari odraz tih manifestiranja i posljedica njihovih međusobnih djelovanja, utjecaja. I ovo je jedno od značenja kur'anskoga ajeta: „Pogledi do Njega ne mogu doprijeti“ jer iako, s jedne strane,

Božija Bît ne može biti spoznata, s druge strane, izravno osvjedočenje (šuhûd) u svetost neke stvari predstavlja korak bliže neizrecivoj ljepoti Božijega Prisustva, pa je egzistencija svetoga mjeseca muharrema jedan od odraza onog poznatog hadis-i kudisija u kojemu uzvišeni Allah poručuje da ako se rob Njemu primakne za pedalj, dragi Bog približit će se čovjeku za lakat:

[Media]

„Ko bude neprijetalj robu Mome tome rat objavljujem. Za Mene najdraža stvar s kojom Mi se rob Moj približava jeste ono što mu propisah. Rob Moj nafilama (dobrovoljnim bogoslužjima) Mi se približava sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim postajem sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom prihvata, i noga njegova, kojom hoda. Ako Mi što zatraži - dat ću mu, a ako od Mene utočište traži - pružit ću mu. Od svega što radim, nizašta se ne dvoumim kao što se dvoumim uzeti dušu roba Moga, vjernika: on smrt ne voli, a Ja ne volim ožalostiti ga.“ (hadis-i kudsi bilježi Buharija, prenoseći ga od hazreti Ebu Hurejre)

Drugim riječima, ako se vjernik podvrgne posebnome režimu za vrijeme trajanja mjeseca muharrema, posebno za vrijeme trajanja prvih deset dana, uzvišeni Allah podići će ga za određen stepen, ili stepene, u svjedočenju ljepote Božijega Prisustva koje je u nastavku istoga ajeta opisano kao „a On do svih pogleda dopire“ (el-En'am, 103.) jer uzvišeni Allah dobro poznaje sve želje i trud Svojih robova.

Shodno različitim predajama možemo saznati da je u mjesecu muharremu posebno odabran deseti dan – Dan Ašure, i da su se na taj dan desili mnogi svetopovijesni događaji. Po nekim predajama kaže se da je hazreti Ademu (Adamu), alejhisselam, i hazreti Havvi (Evi), uzvišeni Allah prihvatio pokajanje baš na ovaj dan. Desetoga dana mjeseca muharrema uzvišeni Allah je naredio Zemlji i nebesima da se uzdrže te da Potop (Tûfân) prestane, kako bi lađa hazreti Nuha (Noe), alejhisselam, pristala na brdu Džûdijj. Na Dan Ašure hazreti Junus (Jona), alejhisselam, je izbavljen iz utrobe velike ribe (najvjerovatnije kita) koja ga je progutala, a hazreti Jusuf (Josip), alejhisselam, na Dan Ašure je izbavljen iz bunara. Veliki hazreti Musa (Mojsije), alejhisselam, na taj dan prešao je sa Israelićanima preko mora. U povijesti sljedbenika posljednjega Božijega poslanika hazreti Muhammeda, alejhisselam, na ovaj sveti deseti dan svetoga mjeseca muharrema nerazumni zlotvori po naredbi zločinca Jezida, kao najgori krvoloci mučili su i ubili plemenitog hazreti Huseina, Poslanikovoga, alejhisselam, unuka i veliki broj članova Muhammedove, alejhisselam, porodice – Ehli-Bejt. Zato su za veliki broj muslimana prvih deset dana ovoga mjeseca ujedno i dani velike žalosti, te otuda i ime za prvih deset dana ovoga mjeseca – mâtem, izvedeno iz arapskoga korijena „m-v-t“ koje ima značenje „smrt“.

Kod nas u Bosni i Hercegovini običaj je da se prvih deset dana mjeseca muharrema, ko je to u mogućnosti, isposti (takav je bio i sunnet hazreti Pejgambera, alejhisselam), potom da se svaki od tih dana donose salavati na hazreti Poslanikovu, alejhisselam, porodicu – hazreti Ehli Bejt, pojačano uči zikir i klanjaju nafile. Kako su ovo ujedno i dani žalosti, izbjegava se organiziranje bilo kakvog, inače u drugim danima šerijatski dopuštenog, veselja, poput vjenčanja. Deseti dan se pravi posebno jelo – hašura, slatko, pri čijem se pravljenju nastoji upotrijebiti neparan broj sastojaka. Kao i kurban, i hašura se dijeli i komšijama-nemuslimanima jer kao što je kurban sjećanje na sveotpovijesni čin spremnosti hazreti Ibrahima (Abrahama), alejhisselam, na žrtvovanje vlastitoga sina, koji priznaju i judaizam i kršćanstvo, tako je i Dan Ašure obilježen brojnim prethodno navedenim svetopovijesnim događajima koji također prihvataju i jevreji i kršćani.

[Media]

Još jedan od običaja kod muslimana vezan za ovo vrijeme jeste i učenje posebne dove koja se zove: „Dova koja se uči na dan prvog muharrema“. Kod nas je ovu dovu u svojoj zbirci zabilježio rahmetli hadži hafiz Smail efendija Fazlić. Ona glasi:

أللَّهُمَّ أَنْتَ اْلأَبَدِيُّ الْقَدِيمُ وَعَلَى فَضْلِكَ الْعَظِيمِ وَجُودِكَ الْمُعَوَّلِ أَعْتَمِدُ. وَهَذَا عَامٌ جَدِيدٌ قَدْ أَقْبَلَ. نَسْأَلُكَ الْعِصْمَتَ فِيهِ مِنَ الشَّيْطَانِ وَأَوْلِيَائِهِ وَجُنُودِهِ.

Allāhumme Entel Ebedijjul Qadīmu ve 'alā fadliKel 'azīmi ve džūdiKel mu'avveli a'temidu. Ve hāzā 'āmun džedīdun qad aqbele. Nes'eluKel 'ismete fīhi mineš-šejtāni ve evlijā'ihi ve džunūdihi.

(Allahu moj, Ti si Oduvječni, Bespočetni, na Tvoju veličanstvenu dobrotu i tvoju neprirecivu blagodat ja se oslanjam. Evo, nova godina je nastupila. Molimo Te za zaštitu u njoj od šejtana, njegovih prijatelja i njegove vojske.)

Prvo za šta se u ovoj dovi moli jeste zaštita od prokletoga šejtana. Kako je poznato, najveći grijeh šejtana je što je odbio Božiju naredbu kojom mu se naređivalo da se pokloni čovjeku, hazreti Adem-pejgamberu, alejhisselam, posljednjemu i krunskome Allahovome stvorenju. Šejtan ima moć nagovarati, stvarati zabunu kod čovjeka, zavoditi ga ali nema moć fizički ga natjerati na neposluh. Ali i sâm čovjek često se postavlja kao šejtanov saveznik u neposluhu zaboravljajući da je uzvišeni Allah položio u svaku individuu premilostivi dar spoznaje da je najpuniji odraz manifestiranja svih Lijepih Božijih Imena i Atributa prisutan baš u čovjeku. Upravo zato što nije bio u stanju to spoznati, prokleti Iblis se usudio suprotstaviti Božijoj naredbi, a svaki čovjek, ukoliko ne posveti svoj život trudeći da se u ovaj premilostivi dar i osvjedočiti, čini istu grešku kao i Iblis i zatvara vrata svoga duha a otvara vrata šejtanskim došaptavanjima i fantazijama svoje neodgojene duše. O tim fantazijama se govori u narednome dijelu spomenute dove:

وَالْعَوْنَ عَلَى هَذِهِ النَّفْسِ اْلأَمَّارَةِ بِالسُّوءِ.

Ve'l 'avne 'alā hāzihin-nefsil emmāreti bis-sū'i.

(I za pomoć u borbi protiv ove neodgojene duše sklone zlu.)

Najveća perda, koprena, za čovjeka pred sučeljenjem s izravnim motrenjem pokazivanja Lijepih Božijih Imena i Atributa jeste njegov ego i različite niskosti koje taj ego prouzročuje: samohvala, oholost, škrtost, zavist, pohlepa, samoljublje i slično. Kako se kaže, srce kao duhovni organ je slično posudi. Ima svoju granicu, koliko nečega može u sebe primiti. Stoga, što je više ljubavi prema samome sebi i prema ovozemaljskome životu, to je nemoguće da u srce uđe više ljubavi prema uzvišenome Allahu i prema drugome svijetu. Jedini lijek, kako nas uče islamski prvaci razumijevajući Kur'an i Sunnet, jeste odgajanje te niske duše (terbijetun-nefs) uz istodobno glačanje srca (tasfijetul kalb) čime se čovjek oslobađa loših osobina a bîva u stanju u svome srcu svjedočiti svu razigranost pojavljivanja i skrivanja Lijepih Božijih Imena.

[Media]

Nesumnjivo, tako preporođen čovjek odiše božanskom ljubavlju i svaki njegov korak inspiriran je Duhom, na tragu na početku citiranoga hadis-i kudsija kada uzvišeni Allah kaže da, nakon što Mu se rob približi dobrovoljnim ibadetom, postaje sluh kojim taj rob sluša, vid kojim taj rob gleda, ruka kojom taj rob dohvata, i noga kojom taj rob hodi. Naredni dio Dove koja se uči na dan prvog muharrema upravo govori o čovjekovim djelima:

وَالْعَمَلَ بِمَا يُقَرِّبُنِى إِلَيْكَ زُلْفَى.

Vel 'amele bimā juqarribunī ilejKe zulfā.

(I za djelo koje će me dovesti na stepen bliskosti s Tobom.)

Može zvučati nevjerovatno ali istinsko dobro djelo koje uradi iskreni i odgojeni vjernik, tome vjerniku pada veoma teško, mrsko mu bude da mu se učinjeno dobro djelo pripiše. Kako hazreti Abdul Kadir Gejlani kaže, jednom prilikom je hazreti Isa-pejgamber (Isus), alejhisselam, rekao:

„Dobro djelo je ono dobročinstvo za koje čovjek ne bi volio da se njemu pripisuje.“

Shodno učenju vjerskih prvaka, vjernik odgojene duše i čistoga srca spoznaje da je sve što postoji znak koji otkriva postojanje uzvišenoga Allaha, ona svijest o kojoj smo na početku govorili uz koju se čovjek osvjedoči da je sve što postoji sveto, da je sav svijet svét, da je svét i sâm njegov život. Takav vjernik živi pod djelovanjem časnoga ajeta: „Reci: 'Sve je od Allaha!'“ (en-Nisa, 78.)

Zaključivši sve do sada rečeno, život svakoga čovjeka trebao bi biti prožet konstantnim zazivanjem Lijepih Božijih Imena i donošenjem salavata na hazreti Muhammeda, alejhisselam, jer ta dva dijela svjedočenja vjere izraz su i početka i konačnoga utoka sveukupne egzistencije ali i najidealnijega svjedočenja njene svetosti. A time se upravo Dova nove hidžretske godine i završava:

يَا ذَا الْجَلاَلِ وَاْلإِكْرَامِ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ النَّبِيِّ اْلأُمِّيِّ وَعَلَى آلِهِ وَصَحْبِهِ وَسَلِّمْ.

Jā zel Dželāli vel Ikrām jā Erhamer-rāhimīne. Ve sallallāhu 'alā sejjidinā Muhammedinin-nebijjil 'ummijji ve 'alā Ālihi ve sahbihi ve sellim.

(O Vlasniče Veličanstvenosti i počasti, o Najmilostiviji od svih milosnih. I neka Allah blagoslovi našega prvaka Muhammed, vjesnika, čistog od drugih utjecaja, njegovu porodicu i njegove prijatelje, i neka mu podari mir.)