[Media]

Otac mi je kršćanin i ljuti se što mu ne čestitam praznike do kojih on drži

PROBLEM: Potječem iz kršćanske porodice, odnosno moj otac je kršćanin. Ja sam kao srednjoškolka prihvatila islam i počela sam prakticirati islam u svom životu. Imala sam dosta problema sa ocem zbog toga, ali kako je vrijeme prolazilo i on uviđao da to nije neki moj hir, nego moj životni put kojim sam zadovoljna i sretna, i na tom putu, elhamdulillah, živim već godinama, ”pomirio se s tim” i ”prihvatio” da je njegova kćerka muslimanka. Međutim, nikako se ne može pomiriti s tim da mu ja ne čestitam njegove praznike.

Štaviše, smatra da je to negiranje njegovog kršćanskog identiteta, na koji je veoma ponosan i do kojeg drži, i ponižavanje njegove vjere i nepoštivanje njega kao oca, roditelja. Pokušali smo kompromisno riješiti taj ”problem praznika” dogovorom da on meni ne čestita i ne dolazi na moje praznike, Bajrame, a da ni ja njemu ne čestitam i ne dolazim na njegove. Međutim, svake godine pred ove praznike kulminira netrpeljivost njega prema meni i mene prema njemu, a sve se to prelomi preko moje majke koju krivi zbog mog prihvatanja islama. I drugi muslimani, oni naši ”bosanski tradicionalisti”, i efendija, smatraju da griješim i da trebam otići ocu na te praznike i čestitati mu, i kažu da ja time što mu ne čestitam atakujem na svetost njegove vjere i to vezuju s ajetom: ”Ne grdite one kojima se oni klanjaju”, dok, s druge strane, čitam da je zabranjeno čestitati nemuslimanske praznike.

Svaki ovaj praznik, i moj i njegov, prođe s nekom vrstom gorčine i ogromnim pritiskom sa svih strana: od njega, njegove i majčine porodice, roditelja mog muža, komšija…. Jednostavno nekad pomislim da to sve ne mogu izdržati i kako se bliži vrijeme ovih praznika, sve mi je teže. Molim vas za savjet!

SAVJET: Činjenica koja zadivljuje i svakog muslimana ostavlja zbunjenim, jeste čvrstina i dosljednost u primjeni vjerskih propisa onih koji konvertiraju u islam. Velika većina ovakvih osoba nema nikakve rezerve prema prakticiranju islamskih normi, načela i pravila, te nastupaju otvoreno i bez imalo ustručavanja, i na takav način bivaju divan uzor onima koji su rođeni kao muslimani, ali često od islama imaju vrlo malo, ili ništa od praktičnog djelovanja.

Razlog je naravno čvrsto ubjeđenje da je islam jedini ispravan put i vjera pored koje Allah neće primiti drugu: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati” (Ali Imran, 85).

Ovo ubjeđenje koje nalazimo kod onih koji su prigrlili islam kao vjeru, ne sadrži primjese tradicije, običaja ili nacionalizma, koji vrlo često nemaju ništa sa izvornim islamskim učenjem, a što se može pronaći kod velikog dijela muslimana na različitim geografskim područjima.

Ono što posebno raduje i veseli svakog iskrenog vjernika, jeste i činjenica da u velikom broju slučajeva, islam primaju osobe koje su inteligentne, obrazovane i u najmanju ruku vrlo načitane, te barataju velikim opusom znanja i informacija. Upravo im to pomaže da, pored svih drugih vjera, u islamu prepoznaju neprikosnovenu istinu koja se temelji na originalnosti Kur’ana kao posljednje Allahove objave, i očuvane tradicije – sunneta posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te da ne potpadnu pod utjecaj islamofobičnih medija koji svjesno islam žele prikazati kao vjeru terora i nasilja. Isto tako, ove osobe, neodgovorno ponašanje jednog dijela muslimana danas u svijetu, neće sebi uzeti kao argument da okrenu glavu od istine i na taj način sebi upropaste i ovaj i budući svijet.

[Media]

Poštovana sestro u islamu, pismo koje smo dobili od tebe sigurno je potvrda navedenoj tvrdnji. Iz tvog kratkog i sadržajnog pisma da se zaključiti da si najvjerovatnije obrazovana, a sigurno inteligentna i načitana osoba. Način na koji si iznijela svoj problem dovoljno govori o tvojoj upućenosti u temelje i propise vjere islama, a u isto vrijeme upućuje i na plemenitost tvojih namjera da, koliko je god to više moguće, uskladiš i pomiriš svoja vjerska ubjeđenja sa općim islamskim principom da se roditeljima čini dobročinstvo, pa makar oni i ne bili muslimani.

Pošto ti je, kako sama navodiš, poznat stav islamskih učenjaka po pitanju čestitanja vjerskih praznika pripadnicima drugih vjera, ovo neće biti ponavljanje onog sa čime si upoznata, jer na kraju krajeva, ti nisi tražila odgovor na pitanje, već savjet. Koliko nam je poznato iz šerijatskih izvora i riječi islamskih učenjaka, čestitanje nevjerničkih praznika je zabranjeno jer takav postupak sadrži određenu vrstu priznavanja nečeg što u islamu nikako ne može biti prihvaćeno. Navoditi riječi islamskih učenjaka po ovom pitanju i spominjati originalne izvore, zahtijevalo bi dosta vremena, pa se sada zadržavamo na savjetu.

Prije savjeta, nekoliko napomena:

Ovo je jedan od problema sa kojim se susreće veliki broj muslimana danas, iako se ne nalaze u situaciji kao ti (da im je jedan od roditelja kršćanin što svakako situaciju samo otežava). Svjedoci smo da se čak i mnogi mnogi muslimani mnogo ljute ukoliko im neko ne čestita neke od praznika koje oni smatraju ”svojim”, poput Nove godine, rođendana, itd., kao što se ljute i poznanici koji su pripadnici drugih religija ukoliko im ne čestitamo neki od njihovih praznika, do kojih drže jako mnogo. To smatraju našom obavezom jer i oni, vrlo pedantno i uredno, nama čestitaju naše Bajrame (što im vjerovatno u njihovoj vjeri uopće nije ni zabranjeno).

Ovo navodimo kao vrstu suosjećanja i potpore, da znaš da nisi sama u svojoj nedaći, jer još mnogi muslimani dolaze u slične situacije, te moraju izmišljati kojekakve načine da se s nekim ne zamjere a da u isto vrijeme ispoštuju vjerski propis. Naravno da je tvoj problem mnogo veći jer se radi o ocu do kojeg ti je stalo, a svaki konflikt s njim sigurno bi ti teško pao.

Ovaj problem od početka moraš prihvatiti kao jedno iskušenje kojim te je Uzvišeni Allah iskušao i koje će bez sumnje proći kao i ostale životne nedaće. Pored problema i iskušenja koja ne zaobilaze nijednu osobu na svijetu, svaki insan ima i neko svoje lično, ”ekstra” iskušenje kojim je pogođen i koje ga posebno muči. Svakom taj lični problem izgleda kao najteži, a kada ga usporedi sa belajima koji satiru nekog drugog, uvidi da taj problem i nije tako strašan, a ponekad može biti čak i beznačajan. Ovaj navedeni problem je možda to tvoje posebno iskušenje.

Što se tiče savjeta, on se neće mnogo razlikovati od onoga što već znaš ili si već čula, ali vjerniku svaki savjet i uputa dobro dođe, da se podsjeti i da zna da s njim neko suosjeća i da mu želi pomoći.

[Media]

Kao prvo, savjetujemo ti da svome ocu činiš svaki vid dobročinstva koji u islamu nije sporan, kao što su posjete, pokloni, laskanja, navođenje priče na njegovu omiljenu temu, česta javljanja telefonom, porukom i tome slično, kako bi istinski shvatio da ti je do njega stalo i da nikako ne želiš sukob.

Poželjno je koristiti i specijalne ”adute” kao što su njegova unučad, a tvoja djeca (ukoliko ih imaš) koja će u najvećem broju slučajeva djeda oraspoložiti, a nakon toga, uz Allahovu pomoć, učiniti i da zaboravi svaku vrstu netrpeljivosti.

Također, ne zaboravi na dovu Allahu Uzvišenom, da tvoga oca uputi u islam onako kako je uputio i tebe, kako bi napustio robovanje stvorenjima i posvetio se robovanju Gospodara kosmosa. Tada bi naravno tvoj problem definitivno bio riješen. Sigurni smo da dovu Allahu već dugo upućuješ, ali ponekad čovjek osjeti zamor, ili mu šejtan nečije primanje islama prikaže nemogućim, pa ostavi dovu ili je zanemari, što je sigurno pogrešno. Pored mnoštva ajeta i hadisa koji govore o dovi kao moćnom oružju vjernika, a koji su ti vjerovatno poznati, navodimo i riječi imama Šafije, r.h., koji je u stihu rekao:

Zar dovu zanemaruješ i želiš je podcijeniti
A nisi ni svjestan šta je ona u stanju učiniti

Ona je poput strijela u noći koje neće promašiti
Ima svoj termin, a svakom terminu će rok isteći.

Ono što danas izgleda nemoguće, možda će se, uz Allahovu pomoć, već sutra ostvariti.

Bez obzira koliki pritisak osjećala, ne smiješ dozvoliti da ti to postane opsesija, pa da zanemariš svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu, mužu i porodici.

Očevo optuživanje majke za tvoje primanje islama je samo jedan pokušaj da sebi olakša i da pronađe nekog trećeg krivca za ”problem” koji postoji između vas. Možda smatra da te je majka ”unesrećila” tako što je eventualno utjecala u tvojoj odluci da primiš islam, a na tebi i tvojoj porodici je da mu dokažete da si ti u islamu sretna i zadovoljna, u čemu si već jednim dijelom i uspjela, kako navodiš u pismu.

Na kraju, Allaha molimo da ti olakša nevolju u kojoj se nalaziš i da ti što prije podari rješenje koje će biti najbolje za tebe i na ovom i na budućem svijetu. A Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Amir Durmić

[Media]

Kako se odnositi prema komšijama nemuslimanima i čestitanje njihovih praznika

Mi muslimani imamo obaveze prema komšiji nemuslimanu, da se ophodimo kao prema komšiji muslimanu, nikakve razlike nema u smislu ophođenja. Dobročinstvo nije upitno. “Allah vam ne brani da onima od njih koji vas ne ubijaju i iz vaših domova vas ne proganjaju, da im dobročinstvo činite i da budete prema njima pravedni, a Allah voli one koji su pravedni.” (Kur’an)

Nije ništa sporno. Razbolio se? U auto i u bolnicu. Treba mu pomoć? Daj mu, pozajmi mu. Daj mu sadaku, nije sporno. Radi nešto? Pomozi mu u tome. Rodilo mu se dijete? Čestitaj mu rođenje djeteta i poželi da mu Allah dadne dug vijeka i što bolja djela. Stalo mu auto, ne može ići? Zakačiš ga za auto i šlepaš ga do automehaničara. Sve vrste dobročinstva da mu činiš. Sin mu se oženio? Idi i čestitaj. Kupio kuću, kupio auto, šta god, nikakav problem nije.

Ali kad dođe u pitanju vjera, ne može… Ne može, Allahov robe. Oni vjeruju da je Isa, a.s. (Isus) Božiji sin, a neki vjeruju da je Isus i Bog, što je potpunoj koliziji s našom vjerom, jer mi muslimani vjerujemo da je Isus (neka je Allahova milost nad njim) jedan od najboljih ljudi koji je hodao Zemljom, ali da nije Božiji sin, već Božiji Poslanik i samo čovjek – ko vjeruje da je on Božiji sin to ga izvodi iz Islama i mi ne možemo ljudima čestitati nešto što je u ovolikoj koliziji sa islamom.

Kaže Uzvišeni u Kur’anu: “Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete” (Sura Merjem, 90-92) I sad bi mi trebali ići protiv postulata svoje vjere i čestitati nekom ovakav praznik? To nikad niko na zemlji nije kazao, od prvih do poslednjih učenjaka, da možeš čestitati njegov praznik.

Dobročinstvo prema nemuslimanima – da, nemaš mu pravo napraviti nikakvu štetu, nemaš ga pravo ogovarati, nemaš ga pravo ružno pogledati, nemaš ga pravo fizički ni verbalno napadati, nemaš pravo nikakvu nepravdu učiniti. Oni imaju svoje pravo, oni su ljudi, Allahovi robovi. To uopšte nije sporno. Ali da dođeš i čestitaš mu njegov praznik – ne. On neka slavi kako želi, to je njegova stvar, mi ne ulazimo u to, niti možemo ikome zabraniti da to radi. To je njegovo, ali meni neko da naturi da ja nekome moram to čestiti ili da neko to potura pod nekakvu korist društva, nikako. Pa ispada da je najveća korist društva da ja odem u crkvu i da se prekrstim? Jedino tada će biti zadovoljni sa nama. Islam je moja vjera! Islam nikome nepravdu ne čini. Kakvu sam ja tebi nepravdu učinio ako ti nisam čestitao praznik?

Obaveza je napraviti razliku između dobročinstva i lijepog ophođenja prema ljudima, korektonosti, to svakako treba da bude, i toga da ne čestitaš nekome praznik. A kada se kaže da se ne čestita nečiji praznik, to nikako ne znači da treba čovjek nekome zube svoje pokazivati i biti oštar. Ne. Lijepo ophođenje je jedna stvar, a druga stvar je da čovjek prizna ono što je Kur’an osudio i okarakterizirao kao kufr, kao nevjerstvo u Uzvišenog Allaha. To ne smije nikako. Ili da time prizna vjeru koju su ljudi iskrivili svojim rukavama.

Dok čovjek ne bude znao jasnu granicu šta smije, a šta ne smije, uvijek će upadati u belaje. Dakle, čestitanje ili učestvovanje na takvim skupovima je zabranjeno.

Dr Safet Kuduzović