Izostavljanje namaza u džematu kad imam nepravilno uči El-Fatihu
Da li je dozvoljeno izostaviti namaz u džematu ako imam koji predvodi namaz nepravilno uči El-Fatihu i da li je namaz za njim ispravan?
Na početku treba istaknuti da je namaz nakon šehadeta najvažniji temelj islama. Namaz predstavlja liniju između islama i nevjerstva, kao što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: "Između čovjeka i višebožstva i nevjerstva jeste ostavljanje namaza." (Muslim, 82)
Muškarcima je dužnost obavljati namaze u džematu u džamiji, ako čuju ezan, osim u iznimnim situacijama koje čine izostanak opravdanim.
Jedan od najjasnijih dokaza koji na to upućuje jeste ajet u kojem Svevišnji Allah opisuje namaz u strahu: "Kada ti budeš među njima i budeš ih u namazu predvodio, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu; i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju..." (En-Nisa, 102). Naredba da se namaz obavi u džematu u teškim uvjetima, kao što je strah od neprijatelja, znak je da je to u stanju mira i sigurnosti još veća obaveza. Naredba da se namaz obavi u džematu u ovom ajetu ponavlja se i drugi put: "...a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju...", to je dokaz da je namaz u džematu obavezan svakom pojedincu, jer da se radilo o kolektivnoj obavezi (farzu kifaje), tu obavezu ispunila bi prva grupa, međutim Svevišnji Allah naredio je i drugoj skupini da namaz obavi u džematu. Da je obavljanje namaza u džematu samo pohvalno djelo, najveće opravdanje za izostavljanje neobaveznog djela jeste strah, ali kako je naredba da se namaz obavi u džematu ostala na snazi čak u takvom stanju, shvatamo da se radi o obligatnom djelu.
U drugom ajetu Svevišnji Allah kaže: "Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!" (El-Bekara, 43).Na početku ajeta stavlja se u obavezu obavljanje molitve (namaza), a potom se naređuje da to bude u džematu: "...i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!" Kada se imperativ ograniči određenim svojstvom, smatrat će se implementiranim samo ako se realizira u skladu sa traženim svojstvom, i time se dokazuje da ovaj ajet upućuje na obligatnost obavljanja namaza u džematu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Licemjerima nema težeg namaza od sabaha i jacije, a kada bi znali kakve su nagrade u njima na njih bi išli pa makar pužući. Htio sam narediti mujezinu da prouči ikamet i zapovijediti nekome da bude imam svijetu, a ja da uzmem nekoliko glavnji vatre i zapalim kuću onome koji nije još izašao u džamiju na namaz." (Buhari, 657; Muslim, 651)
U svom osvrtu na ovaj hadis imam San'ani navodi: "Hadis je dokaz da je namaz u džematu dužnost svakog pojedinca, i ne radi se o kolektivnoj obavezi (fardul-kifaje), jer da je tako, oni koji nisu došli ne bi zaslužili kaznu s obzirom na to da je jedna skupina obavila namaz u džematu, a kazna dolazi isključivo kao posljedica ostavljanja obaveznog djela ili činjenja harama." (Subulus-selam, 1/358)
Elaborirajući propis namaza u džematu Ibn Munzir kaže: "Namjera Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zapali kuće onima koji nisu došli na namaz najočigledniji je dokaz da je obaviti farz-namaz u džamiji obligatna dužnost, jer neprihvatljivo je da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomišlja da zapali kuće onom ko izostavlja djelo koje nije obavezno." (El-Evsat, 4/134)
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: "Koga veseli da sutra sretne Allaha kao musliman, neka pazi na ovih pet namaza na koje se poziva ezanom, jer su oni putevi upute. Uzvišeni Allah propisao je vašem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, puteve koji vode uputi. A kada biste vi klanjali u svojim kućama, napustili biste praksu vašeg Vjerovjesnika, a ako napustite praksu vašeg Vjerovjesnika, skrenut ćete s Pravoga puta. Nisam vidio nikoga od nas (ashaba) da je izostajao iz džemata, osim svima poznatih munafika. Viđao sam čovjeka koji se (zbog nemoći i bolesti) oslanjao na dvojicu koji bi ga doveli do safa. Svaki čovjek koji ispravno i potpuno uzme abdest pa se uputi ka džamiji i klanja namaz u njoj, sa svakim korakom Allah mu podigne stepen i pobriše grijeh." (Ibn Madža, 777. Predaja je vjerodostojna po ocjeni Albanija, a predaju sličnog sadržaja bilježi i Muslim, 654.)
Da li je dozvoljeno izostaviti namaz u džematu ako imam koji predvodi namaz nepravilno uči El-Fatihu i da li je namaz za njim ispravan?
Na početku treba istaknuti da je namaz nakon šehadeta najvažniji temelj islama. Namaz predstavlja liniju između islama i nevjerstva, kao što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: "Između čovjeka i višebožstva i nevjerstva jeste ostavljanje namaza." (Muslim, 82)
Muškarcima je dužnost obavljati namaze u džematu u džamiji, ako čuju ezan, osim u iznimnim situacijama koje čine izostanak opravdanim.
Jedan od najjasnijih dokaza koji na to upućuje jeste ajet u kojem Svevišnji Allah opisuje namaz u strahu: "Kada ti budeš među njima i budeš ih u namazu predvodio, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu; i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju..." (En-Nisa, 102). Naredba da se namaz obavi u džematu u teškim uvjetima, kao što je strah od neprijatelja, znak je da je to u stanju mira i sigurnosti još veća obaveza. Naredba da se namaz obavi u džematu u ovom ajetu ponavlja se i drugi put: "...a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju...", to je dokaz da je namaz u džematu obavezan svakom pojedincu, jer da se radilo o kolektivnoj obavezi (farzu kifaje), tu obavezu ispunila bi prva grupa, međutim Svevišnji Allah naredio je i drugoj skupini da namaz obavi u džematu. Da je obavljanje namaza u džematu samo pohvalno djelo, najveće opravdanje za izostavljanje neobaveznog djela jeste strah, ali kako je naredba da se namaz obavi u džematu ostala na snazi čak u takvom stanju, shvatamo da se radi o obligatnom djelu.
U drugom ajetu Svevišnji Allah kaže: "Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!" (El-Bekara, 43).Na početku ajeta stavlja se u obavezu obavljanje molitve (namaza), a potom se naređuje da to bude u džematu: "...i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!" Kada se imperativ ograniči određenim svojstvom, smatrat će se implementiranim samo ako se realizira u skladu sa traženim svojstvom, i time se dokazuje da ovaj ajet upućuje na obligatnost obavljanja namaza u džematu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Licemjerima nema težeg namaza od sabaha i jacije, a kada bi znali kakve su nagrade u njima na njih bi išli pa makar pužući. Htio sam narediti mujezinu da prouči ikamet i zapovijediti nekome da bude imam svijetu, a ja da uzmem nekoliko glavnji vatre i zapalim kuću onome koji nije još izašao u džamiju na namaz." (Buhari, 657; Muslim, 651)
U svom osvrtu na ovaj hadis imam San'ani navodi: "Hadis je dokaz da je namaz u džematu dužnost svakog pojedinca, i ne radi se o kolektivnoj obavezi (fardul-kifaje), jer da je tako, oni koji nisu došli ne bi zaslužili kaznu s obzirom na to da je jedna skupina obavila namaz u džematu, a kazna dolazi isključivo kao posljedica ostavljanja obaveznog djela ili činjenja harama." (Subulus-selam, 1/358)
Elaborirajući propis namaza u džematu Ibn Munzir kaže: "Namjera Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zapali kuće onima koji nisu došli na namaz najočigledniji je dokaz da je obaviti farz-namaz u džamiji obligatna dužnost, jer neprihvatljivo je da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomišlja da zapali kuće onom ko izostavlja djelo koje nije obavezno." (El-Evsat, 4/134)
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: "Koga veseli da sutra sretne Allaha kao musliman, neka pazi na ovih pet namaza na koje se poziva ezanom, jer su oni putevi upute. Uzvišeni Allah propisao je vašem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, puteve koji vode uputi. A kada biste vi klanjali u svojim kućama, napustili biste praksu vašeg Vjerovjesnika, a ako napustite praksu vašeg Vjerovjesnika, skrenut ćete s Pravoga puta. Nisam vidio nikoga od nas (ashaba) da je izostajao iz džemata, osim svima poznatih munafika. Viđao sam čovjeka koji se (zbog nemoći i bolesti) oslanjao na dvojicu koji bi ga doveli do safa. Svaki čovjek koji ispravno i potpuno uzme abdest pa se uputi ka džamiji i klanja namaz u njoj, sa svakim korakom Allah mu podigne stepen i pobriše grijeh." (Ibn Madža, 777. Predaja je vjerodostojna po ocjeni Albanija, a predaju sličnog sadržaja bilježi i Muslim, 654.)
