U jednom od prethodnih tekstova pisala sam o tome koliko psiha može uticati na sam proces i dužinu liječenja od opsjednutosti džinnima.
Ovaj tekst je nešto drugačije forme i smatram ga bitnim za one koji ne praktikuju vjeru, jer će, ako Bog da, pročitati, razmisliti i, ako bude Allahova volja- vjeri se okrenuti.
Takodje, smatram ga bitnim i za vjernike, ne bi li se podsjetili i uvidjeli kolika je Allahova milost i kako On štiti one koji Mu se pokoravaju, a što će svakako uzrokovati veću poniznost i bogobojaznost kod njih.
Osim pokoravanja Jednom Jedinom Bogu, ibadeta samo Njemu, onako kako je propisano a potom šerijatski ispravne rukje i lijekova NE POSTOJI DRUGI NAČIN ZA LIJEČENJE OD OPSJEDNUTOSTI DžINNIMA.
E sad, znajući to, ne bih li što podrobnije dočarala psihološke etape, uzmimo za primjer mene kada sam bila hrišćanka koja pojma o ispravnom vjerovanju nema a pod uticajem je teškog sihra, koji iz dana u dan stvara zdravstvene probleme, kako fizičke, tako i psihičke..
Shodno tome prva etapa bi se zvala „ Nešto mi se čudno dešava“
U ovom stadijumu primjećujemo da nešto nije u redu, ali pošto je to tek početni stadijum, sve to pokušavamo da ignorišemo ili eventualno opravdamo time što ne spavamo dovoljno, ne jedemo redovno, ne pijemo dovoljno tečnosti, pod stresom smo, umorni smo itd. Itd.
To naše ignorisanje evidentne promjene u zdravlju, ponašanju ili razmišljanju traje neko vrijeme a potom nastupa druga faza koju bih nazvala- „ Da ipak odem kod doktora.“
U zavisnosti od toga kakve tegobe osjećamo biramo i doktora, u mom slučaju se radilo o kardiologu i psihijatru.
Nakon što odemo na pregled i konsultaciju i utvrdi se da kod nas postoji odredjenja fizička ili psihička bolest (u većini slučajeva je uzrok NEPOZNAT) tada nastupa treća faza koju bih nazvala „Košmar“
U ovoj etapi jedine misli koje nam okupiraju mozak su one koje se odnose na to kojeg ćemo sledećeg doktora posjetiti i da li će nam prepisati dovoljno jake lijekove ne bi li nam bilo lakse, ili eventualno sedative koji bi „konja oborili“ a koji nekim „čudom“ na nas ne djeluju pa smo i dalje nervozni, razdražljivi, i dalje ostajemo budni po svu noć ubijajući sebe dodatno u pojam, dajući džinnima još više „ goriva“ za što bolji rad.
Sve to kulminira pojačanjem već postojeće bolesti i pojavom još par novih, a što nas opet uvodi u novi stadijum pod nazivom „Očaj“.
Ovo je najžešći i ujedno najužasniji stadijum u kom ljudi daju ogromne svote na ljekare, lijekove, mnogo njih posegne i za traženjem lijeka kod onih koji se bave sihrom, pa se ne libe ići ni kod hodže za zapise, ni kod babe da im „salije olovo“ srljajući u dodatnu propast.
I tako, bez vjere, bez Allahove zaštite natovareni što svojim, što hodžinim i babinim džinnima zapadaju u stadijume psihički abnormalnih stanja koja počinju od lakših tipa zbunjenosti, dezorjentisanosti, lošeg pamćenja, nekontrolisanih izliva emocija pa do težih koji uključuju paranoju, halucinacije, suicidne ideje, potrebe za povredjivanjem sebe ili drugih.
Ovaj je stadijum karakterističan i po tome što opsjednuti, u većini situacija, izbjegava interakciju sa drugim ljudima, čak i članovima najuže porodice koji mu pokušavaju pomoći, a ukoliko do iste i dodje ona se završava svadjama, sukobima, tučama itd.
Nakon što ga psihički, Allahovom voljom, džinni dovedu do stanja potpune usamljenosti i otudjenosti od ljudi, tada natupa stadijum „ Letargije“ kada (u mnogim slučajevima) opsjednuti biva pod direktnom komandom džinna unutar njega.
Primijetila sam, iz sopstvenog, i većine slučajeva kojima sam bila svjedok da je ovo stadijum u kom se ljudi ponajviše okreću vjeri i traže istinu, jer onaj tren kad shvatiš da iznutra umireš bude tren i kad, ma koje vjere bio, iz duše zavapiš „Bože, pomozi mi molim te!“
Medjutim, bez obzira na to da li je vjernik ili ne, čovjek može i treba izbjeći bar zadnjih par etapa, time što će se, ukoliko je rodjen kao musliman, okrenuti vjeri, a ukoliko je nemusliman trebao bi biti nepristrasan i potražiti lijek u Kur’ anu ili makar razmotriti tu mogućnost, pokušati, a sigurna sam da ako pokuša uvidjeće da je Kur’ an lijek za sve i to će ga, in sha Allah, i vratiti ispravnoj vjeri.
A Allahova milost obuhvata sve i samo On daje uputu i lijek.
Koliko je samo ljudi iskušano stanjima koja sam gore opisala, koliko je samo onih koji dotiču dno zbog neznanja, pristrasnosti ili zbog zadojenosti mržnjom koja im ne ostavlja prostora čak ni da traže lijeka tu gdje bi ga jedino pronašli.
A sad- da se obratim tebi, vjerniče, Allahov robe, bez obzira na to da li si ikad bio iskušan džinnskim opsijedanjem ili ne, da te pitam- „ Da li sad svjestan Čiji si rob i Ko ti je Gospodar i da li si svjestan kolika je Allahova milost nad tobom I koliko On olakšava svako iskušenje, pa i džinnsko?“
Molim Allaha da nas uputi, ojača, sačuva, izliječi i zaštiti od svakog zla i poda nam samo ono što je dobro za nas. Amin.
Marina Paljušević
Ovaj tekst je nešto drugačije forme i smatram ga bitnim za one koji ne praktikuju vjeru, jer će, ako Bog da, pročitati, razmisliti i, ako bude Allahova volja- vjeri se okrenuti.
Takodje, smatram ga bitnim i za vjernike, ne bi li se podsjetili i uvidjeli kolika je Allahova milost i kako On štiti one koji Mu se pokoravaju, a što će svakako uzrokovati veću poniznost i bogobojaznost kod njih.
Osim pokoravanja Jednom Jedinom Bogu, ibadeta samo Njemu, onako kako je propisano a potom šerijatski ispravne rukje i lijekova NE POSTOJI DRUGI NAČIN ZA LIJEČENJE OD OPSJEDNUTOSTI DžINNIMA.
E sad, znajući to, ne bih li što podrobnije dočarala psihološke etape, uzmimo za primjer mene kada sam bila hrišćanka koja pojma o ispravnom vjerovanju nema a pod uticajem je teškog sihra, koji iz dana u dan stvara zdravstvene probleme, kako fizičke, tako i psihičke..
Shodno tome prva etapa bi se zvala „ Nešto mi se čudno dešava“
U ovom stadijumu primjećujemo da nešto nije u redu, ali pošto je to tek početni stadijum, sve to pokušavamo da ignorišemo ili eventualno opravdamo time što ne spavamo dovoljno, ne jedemo redovno, ne pijemo dovoljno tečnosti, pod stresom smo, umorni smo itd. Itd.
To naše ignorisanje evidentne promjene u zdravlju, ponašanju ili razmišljanju traje neko vrijeme a potom nastupa druga faza koju bih nazvala- „ Da ipak odem kod doktora.“
U zavisnosti od toga kakve tegobe osjećamo biramo i doktora, u mom slučaju se radilo o kardiologu i psihijatru.
Nakon što odemo na pregled i konsultaciju i utvrdi se da kod nas postoji odredjenja fizička ili psihička bolest (u većini slučajeva je uzrok NEPOZNAT) tada nastupa treća faza koju bih nazvala „Košmar“
U ovoj etapi jedine misli koje nam okupiraju mozak su one koje se odnose na to kojeg ćemo sledećeg doktora posjetiti i da li će nam prepisati dovoljno jake lijekove ne bi li nam bilo lakse, ili eventualno sedative koji bi „konja oborili“ a koji nekim „čudom“ na nas ne djeluju pa smo i dalje nervozni, razdražljivi, i dalje ostajemo budni po svu noć ubijajući sebe dodatno u pojam, dajući džinnima još više „ goriva“ za što bolji rad.
Sve to kulminira pojačanjem već postojeće bolesti i pojavom još par novih, a što nas opet uvodi u novi stadijum pod nazivom „Očaj“.
Ovo je najžešći i ujedno najužasniji stadijum u kom ljudi daju ogromne svote na ljekare, lijekove, mnogo njih posegne i za traženjem lijeka kod onih koji se bave sihrom, pa se ne libe ići ni kod hodže za zapise, ni kod babe da im „salije olovo“ srljajući u dodatnu propast.
I tako, bez vjere, bez Allahove zaštite natovareni što svojim, što hodžinim i babinim džinnima zapadaju u stadijume psihički abnormalnih stanja koja počinju od lakših tipa zbunjenosti, dezorjentisanosti, lošeg pamćenja, nekontrolisanih izliva emocija pa do težih koji uključuju paranoju, halucinacije, suicidne ideje, potrebe za povredjivanjem sebe ili drugih.
Ovaj je stadijum karakterističan i po tome što opsjednuti, u većini situacija, izbjegava interakciju sa drugim ljudima, čak i članovima najuže porodice koji mu pokušavaju pomoći, a ukoliko do iste i dodje ona se završava svadjama, sukobima, tučama itd.
Nakon što ga psihički, Allahovom voljom, džinni dovedu do stanja potpune usamljenosti i otudjenosti od ljudi, tada natupa stadijum „ Letargije“ kada (u mnogim slučajevima) opsjednuti biva pod direktnom komandom džinna unutar njega.
Primijetila sam, iz sopstvenog, i većine slučajeva kojima sam bila svjedok da je ovo stadijum u kom se ljudi ponajviše okreću vjeri i traže istinu, jer onaj tren kad shvatiš da iznutra umireš bude tren i kad, ma koje vjere bio, iz duše zavapiš „Bože, pomozi mi molim te!“
Medjutim, bez obzira na to da li je vjernik ili ne, čovjek može i treba izbjeći bar zadnjih par etapa, time što će se, ukoliko je rodjen kao musliman, okrenuti vjeri, a ukoliko je nemusliman trebao bi biti nepristrasan i potražiti lijek u Kur’ anu ili makar razmotriti tu mogućnost, pokušati, a sigurna sam da ako pokuša uvidjeće da je Kur’ an lijek za sve i to će ga, in sha Allah, i vratiti ispravnoj vjeri.
A Allahova milost obuhvata sve i samo On daje uputu i lijek.
Koliko je samo ljudi iskušano stanjima koja sam gore opisala, koliko je samo onih koji dotiču dno zbog neznanja, pristrasnosti ili zbog zadojenosti mržnjom koja im ne ostavlja prostora čak ni da traže lijeka tu gdje bi ga jedino pronašli.
A sad- da se obratim tebi, vjerniče, Allahov robe, bez obzira na to da li si ikad bio iskušan džinnskim opsijedanjem ili ne, da te pitam- „ Da li sad svjestan Čiji si rob i Ko ti je Gospodar i da li si svjestan kolika je Allahova milost nad tobom I koliko On olakšava svako iskušenje, pa i džinnsko?“
Molim Allaha da nas uputi, ojača, sačuva, izliječi i zaštiti od svakog zla i poda nam samo ono što je dobro za nas. Amin.
Marina Paljušević
