Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Izreka iz naslova ovog teksta pripisuje se hazreti Omeru, radijallahu anhu. Naime, halifa Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, dodijelio je ashabu Sariji ibn Zenimu komandu nad jednom muslimanskom brigadom koja je, 22. godine po Hidžri, učestvovala u osvajanju perzijskih gradova Darbgerda i Fasa.
Sarija se s vojskom utvrdio na jednom brdu iz straha da mu neprijatelj ne dođe s leđa, a kada su Perzijanci osjetili da se ne mogu boriti protiv Sarije i njegove vojske, skovali su plan da se povuku sa fronta dok muslimani ne pomisle da se Perzijanci povlače, a kada muslimanska vojska krene za njima, oni bi ih napali s leđa. Sarija nije bio svjestan plana svojih neprijatelja i zamalo je upao u njihovu zamku.
Istog dana, halifa Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, držao je hutbu na minberu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini, pa je u jednom trenutku, u toku hutbe, povišenim glasom počeo dozivati: ”O Sarija, brdo, brdo!”, a zatim je dodao: ”Ko od vuka traži da mu čuva ovce, učinio im je veliku nepravdu.”
Kakve divne i sadržajne riječi koje nas savjetuju, pojašnjavaju, poučavaju i upozoravaju. Iako su mnogi muslimanski historičari zabilježili ovu predaju, mi ne želimo govoriti o ovoj predaji u smislu vjerodostojnosti i ispravnosti njezinog pripisivanja hazreti Omeru, već o mudrosti, poučnosti i značaju ovih riječi koje nam govore da onaj koji vuku povjeri čuvanje svoga stada, učinio je veliki zulum i nepravdu svome stadu (čitaj: svome narodu), jer vuk je doživotni neprijatelj ovcama i on će sigurno izdati i uništiti ta nevina stvorenja čiji je naivni i priglupi, a Boga mi i pohlepni i sebični čoban, povjerio vuku njihovo čuvanje, neshvatajući i zaboravljajući da vuk nikada neće promijeniti svoju ćud i odnos prema ovcama.
Postupak naivnog čobana koji svoje stado pojerava vukovima na čuvanje ravan je zločinu, jer je svojim ovcama izabrao za čobana onoga ko će ih sigurno izdati i za koga se zna da je neprijateljski nastrojen prema njima.
Da, to je ravno zločinu i takav ”čoban” nema opravdanja ni pred Bogom ni pred ljudima za svoj postupak, jer kad su to jučerašnji neprijatelji postali današnji prijatelji? Zar nas naša krvava prošlost i bolna i teška stvarnost ne može konačno probuditi iz sna?
Više od pola stoljeća naš narod prolazi kroz teške nevolje i uzastopne krize, od nepriznavanja njegovog nacionalnog imena i identiteta do stravičnih zločina i genocida, te konstantnog miješanja raznih stranaca i lažnih prijatelja u naše poslove, naša prava i naše živote.
Kada ćemo se mi Bošnjaci probuditi i preuzeti kontrolu nad sobom, te formirati neprobojni patriotski front, ne pouzdavajući se ni u istok, a pogotovo ne u zapad, niti u one među nama koji su spremni žrtvovati i državu i svoj narod zarad svojih interesa i koji su, bez imalo srama i moralne odgovornosti, spremni trgovati patnjama našeg naroda i na našoj muci zarađivati političke i druge poene.
Bosna je naša zemlja i naša jedina domovina, a nije i ne smije biti nikakav protektorat i nečija prćija, a Bošnjaci su u njoj svoji na svome. Krvavo smo platili cijenu naše slobode i naše države, ne smijemo i nećemo dozvoliti nikome, ni strancima ni domaćim naivnim i pohlepnim ”čobanima”, da nas natjeraju da ponavljamo bolne i tužne lekcije iz dalje i bliže historije.
Nećemo i ne smijemo im dozvoliti da posiju smutnju među nama, jer, koliko god se naši dušmani trudili da to urade, mi dobro znamo ko nam je prijatelj a ko neprijatelj, ko je sa nama a ko protiv nas. I mi dobro znamo trebamo li se i kada prebrojavati i kome ćemo dati povjerenje da nas predvodi.
Jer, svako od nas je ostavio i ostavlja tragove svojih djela koja, u ratu i miru, najbolje govore i svjedoče o nama, i mi gledamo djela, a ne riječi, ma od koga dolazile.
Nikakvi spinovi, zastrašivanja, dirigirani i orkestrirani napadi koji imaju za cilj posijati smutnju, zbuniti i obezglaviti naš narod, neće promijeniti naše ubjeđenje i ni za jotu nas neće pomjeriti i skrenuti s puta i odvratiti od našeg cilja koji znači odbrana i očuvanje jedinstvene i suverene države Bosne i Hercegovine u njezinim historijskim i međunarodno priznatim granicama, te ravnopravnost svih naroda i građana na svakom pedlju Bosne i Hercegovine.
A onaj ko od vuka traži da mu čuva ovce, učinio im je, zaista, veliki zulum i nepravdu.
Izreka iz naslova ovog teksta pripisuje se hazreti Omeru, radijallahu anhu. Naime, halifa Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, dodijelio je ashabu Sariji ibn Zenimu komandu nad jednom muslimanskom brigadom koja je, 22. godine po Hidžri, učestvovala u osvajanju perzijskih gradova Darbgerda i Fasa.
Sarija se s vojskom utvrdio na jednom brdu iz straha da mu neprijatelj ne dođe s leđa, a kada su Perzijanci osjetili da se ne mogu boriti protiv Sarije i njegove vojske, skovali su plan da se povuku sa fronta dok muslimani ne pomisle da se Perzijanci povlače, a kada muslimanska vojska krene za njima, oni bi ih napali s leđa. Sarija nije bio svjestan plana svojih neprijatelja i zamalo je upao u njihovu zamku.
Istog dana, halifa Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, držao je hutbu na minberu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini, pa je u jednom trenutku, u toku hutbe, povišenim glasom počeo dozivati: ”O Sarija, brdo, brdo!”, a zatim je dodao: ”Ko od vuka traži da mu čuva ovce, učinio im je veliku nepravdu.”
Kakve divne i sadržajne riječi koje nas savjetuju, pojašnjavaju, poučavaju i upozoravaju. Iako su mnogi muslimanski historičari zabilježili ovu predaju, mi ne želimo govoriti o ovoj predaji u smislu vjerodostojnosti i ispravnosti njezinog pripisivanja hazreti Omeru, već o mudrosti, poučnosti i značaju ovih riječi koje nam govore da onaj koji vuku povjeri čuvanje svoga stada, učinio je veliki zulum i nepravdu svome stadu (čitaj: svome narodu), jer vuk je doživotni neprijatelj ovcama i on će sigurno izdati i uništiti ta nevina stvorenja čiji je naivni i priglupi, a Boga mi i pohlepni i sebični čoban, povjerio vuku njihovo čuvanje, neshvatajući i zaboravljajući da vuk nikada neće promijeniti svoju ćud i odnos prema ovcama.
Postupak naivnog čobana koji svoje stado pojerava vukovima na čuvanje ravan je zločinu, jer je svojim ovcama izabrao za čobana onoga ko će ih sigurno izdati i za koga se zna da je neprijateljski nastrojen prema njima.
Da, to je ravno zločinu i takav ”čoban” nema opravdanja ni pred Bogom ni pred ljudima za svoj postupak, jer kad su to jučerašnji neprijatelji postali današnji prijatelji? Zar nas naša krvava prošlost i bolna i teška stvarnost ne može konačno probuditi iz sna?
Više od pola stoljeća naš narod prolazi kroz teške nevolje i uzastopne krize, od nepriznavanja njegovog nacionalnog imena i identiteta do stravičnih zločina i genocida, te konstantnog miješanja raznih stranaca i lažnih prijatelja u naše poslove, naša prava i naše živote.
Kada ćemo se mi Bošnjaci probuditi i preuzeti kontrolu nad sobom, te formirati neprobojni patriotski front, ne pouzdavajući se ni u istok, a pogotovo ne u zapad, niti u one među nama koji su spremni žrtvovati i državu i svoj narod zarad svojih interesa i koji su, bez imalo srama i moralne odgovornosti, spremni trgovati patnjama našeg naroda i na našoj muci zarađivati političke i druge poene.
Bosna je naša zemlja i naša jedina domovina, a nije i ne smije biti nikakav protektorat i nečija prćija, a Bošnjaci su u njoj svoji na svome. Krvavo smo platili cijenu naše slobode i naše države, ne smijemo i nećemo dozvoliti nikome, ni strancima ni domaćim naivnim i pohlepnim ”čobanima”, da nas natjeraju da ponavljamo bolne i tužne lekcije iz dalje i bliže historije.
Nećemo i ne smijemo im dozvoliti da posiju smutnju među nama, jer, koliko god se naši dušmani trudili da to urade, mi dobro znamo ko nam je prijatelj a ko neprijatelj, ko je sa nama a ko protiv nas. I mi dobro znamo trebamo li se i kada prebrojavati i kome ćemo dati povjerenje da nas predvodi.
Jer, svako od nas je ostavio i ostavlja tragove svojih djela koja, u ratu i miru, najbolje govore i svjedoče o nama, i mi gledamo djela, a ne riječi, ma od koga dolazile.
Nikakvi spinovi, zastrašivanja, dirigirani i orkestrirani napadi koji imaju za cilj posijati smutnju, zbuniti i obezglaviti naš narod, neće promijeniti naše ubjeđenje i ni za jotu nas neće pomjeriti i skrenuti s puta i odvratiti od našeg cilja koji znači odbrana i očuvanje jedinstvene i suverene države Bosne i Hercegovine u njezinim historijskim i međunarodno priznatim granicama, te ravnopravnost svih naroda i građana na svakom pedlju Bosne i Hercegovine.
A onaj ko od vuka traži da mu čuva ovce, učinio im je, zaista, veliki zulum i nepravdu.
