Propis usvajanja i odgajanja siročadi i odbačene djece te njihovo pripisivanje onome ko im nije otac
Pitanje: Oženio sam se prije 12 godina i još nisam dobio djece. Živim na Zapadu pa bih htio da odgajam djevojčicu po islamskim propisima ne bi li Allah subhanehu ve te'ala podario u njoj dobro. Te da bi ona nama dovila za dobro nakon smrti.
Međutim, usvajanje se ovdje mora registrovati pod svojim imenom, dakle da se dijete pripiše odgajatelju jer u protivnom se neće dozvoliti usvajanje. Ovdje postoje hiljade djece bez roditelja. Zbog toga tražim pojašnjenje šerijatskog stava u pogledu usvajanja na ovaj način. Allah daje uspjeh.
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Usvajanje djece je bilo poznato u pagansko doba kao i na početku islama ali je Kur'an došao sa njegovom zabranom kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže: A ako ne znate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i Milostiv je. ( El Ahzab, 5)
Kurtubi u komentaru ovog ajeta kaže: Nuhas kaže da je ovaj ajet derogirao običaj na kojem su bili u džahilijetu od usvajanja djece. Ovo je primjer derogacije sunneta Kur'anom. Tako da je naređeno da ih pozivaju po očevima ako je poznat, a ako mu otac nije poznat onda su ga pripisivali njegovom vlasniku. Ali ako nije imao vlasnika ili staratelja onda mu se obraćalo sa 'brate' dakle u vjeri. Jer Allah subhanehu ve te'ala kaže: Vjernici su uistinu braća. Tefsir od Kurtubija ( 14 / 119)
Na osnovu ovoga usvajanje djece nije dozvoljeno ni u kom slučaju. Za razliku od zbrinjavanja jetima na što nas je islam podstakao. Kao što se bilježi kod Buharije, Tirmizija, Ebu Davuda i Ahmeda od Sehla da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Ja i onaj ko se brine o jetimu smo ovakvi u džennetu. Pa je pokazao sa kažiprstom i srednjim prstom kao spojenima malo ih rastavljajući. Sličnu ovoj predaji bilježe Muslim, Ahmed i Malik od Ebu Hurejre radijjallahu anhu.
Imam En Nevevi rahimehullah u komentaru na Muslimov Sahih kaže: Onaj ko se brine o jetimu podrazumijeva osobu koja se brine o njegovim troškovima, odjeći i odgoju te ostalim njegovim potrebama. Ova vrijednost pripada onome ko zbrine jetima od svog imetaka ili od imetka samog jetima sa šerijatskim starateljstvom.
Onaj kome je uskraćeno potomstvo neka se nada nagradi od Allaha subhanehu ve te'ala. Jer je to iskušenje koje se nemože ispraviti. Allah subhanehu ve te'ala kaže: On koga hoće učini neplodnim. (Eš Šura, 50) Ali ako bi se prihvatio odgoja jetima da ga pazi onda će također zaslužiti veliku nagradu na Ahiretu. A na ovom svijetu milost i blagoslov. Ali na njemu je da se drži vjere i da pazi na sljedeće stvari:
- Onaj ko pazi nečije tuđe dijete nije mu dopušteno, bez razlike da li se radilo o jetimu ili bačenom djetetu i tome slično, da ga pripiše sebi. Nego će ga pripisati njegovom rođenom ocu. Ako nema oca onda će ga pripisati onome što je poznato da njemu pripada. Kao da se za nekoga kaže Šami pripisivajući ga Šamu, ili Makdesi pripisivajući ga Kudsu i tome slično. Ili će ga zvati bratom u islamu.
- Ako se mora napisati ime njegovog oca, a nije poznato, onda će se napisati Abdullah ili Abdu Rahman, jer su svi ljudi Allahovi robovi a njegov otac je jedan od njih.
- Ako bi čovjek odgajao djevojčicu koja nije od njegovog roda niti od njegovih bližnjih po srodstvu ili dojenju, ona će još uvijek biti strankinja u odnosu na njega i mora se pokriti pred njim i sklanjati nakon što postane punoljetna. Osim ako se ne radi o kćerki njegove supruge sa kojom je imao odnos.
- Ako bi žena odgajala dječaka koji nije njoj sin ni po srodstvu ni po mlijeku niti je od sinova njenog muža ili od njenih mahrema, ona nema pravo da se pred njim otkrije ako on dostigne punoljetnost. Nego mora se i on pripaziti u tom pogledu. Ali možda će se ta smetnja otklonuti ako ga je ona podojila ili ako je to učinila njena sestra, mati ili kćerka. Jer na taj način ona postaje njegova majka, sestra ili tetka po mlijeku.
Toliko a uspjeh je kod Allaha, samo On upućuje na Pravi put i neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova.
Pitanje: Oženio sam se prije 12 godina i još nisam dobio djece. Živim na Zapadu pa bih htio da odgajam djevojčicu po islamskim propisima ne bi li Allah subhanehu ve te'ala podario u njoj dobro. Te da bi ona nama dovila za dobro nakon smrti.
Međutim, usvajanje se ovdje mora registrovati pod svojim imenom, dakle da se dijete pripiše odgajatelju jer u protivnom se neće dozvoliti usvajanje. Ovdje postoje hiljade djece bez roditelja. Zbog toga tražim pojašnjenje šerijatskog stava u pogledu usvajanja na ovaj način. Allah daje uspjeh.
Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Usvajanje djece je bilo poznato u pagansko doba kao i na početku islama ali je Kur'an došao sa njegovom zabranom kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže: A ako ne znate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i Milostiv je. ( El Ahzab, 5)
Kurtubi u komentaru ovog ajeta kaže: Nuhas kaže da je ovaj ajet derogirao običaj na kojem su bili u džahilijetu od usvajanja djece. Ovo je primjer derogacije sunneta Kur'anom. Tako da je naređeno da ih pozivaju po očevima ako je poznat, a ako mu otac nije poznat onda su ga pripisivali njegovom vlasniku. Ali ako nije imao vlasnika ili staratelja onda mu se obraćalo sa 'brate' dakle u vjeri. Jer Allah subhanehu ve te'ala kaže: Vjernici su uistinu braća. Tefsir od Kurtubija ( 14 / 119)
Na osnovu ovoga usvajanje djece nije dozvoljeno ni u kom slučaju. Za razliku od zbrinjavanja jetima na što nas je islam podstakao. Kao što se bilježi kod Buharije, Tirmizija, Ebu Davuda i Ahmeda od Sehla da je Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Ja i onaj ko se brine o jetimu smo ovakvi u džennetu. Pa je pokazao sa kažiprstom i srednjim prstom kao spojenima malo ih rastavljajući. Sličnu ovoj predaji bilježe Muslim, Ahmed i Malik od Ebu Hurejre radijjallahu anhu.
Imam En Nevevi rahimehullah u komentaru na Muslimov Sahih kaže: Onaj ko se brine o jetimu podrazumijeva osobu koja se brine o njegovim troškovima, odjeći i odgoju te ostalim njegovim potrebama. Ova vrijednost pripada onome ko zbrine jetima od svog imetaka ili od imetka samog jetima sa šerijatskim starateljstvom.
Onaj kome je uskraćeno potomstvo neka se nada nagradi od Allaha subhanehu ve te'ala. Jer je to iskušenje koje se nemože ispraviti. Allah subhanehu ve te'ala kaže: On koga hoće učini neplodnim. (Eš Šura, 50) Ali ako bi se prihvatio odgoja jetima da ga pazi onda će također zaslužiti veliku nagradu na Ahiretu. A na ovom svijetu milost i blagoslov. Ali na njemu je da se drži vjere i da pazi na sljedeće stvari:
- Onaj ko pazi nečije tuđe dijete nije mu dopušteno, bez razlike da li se radilo o jetimu ili bačenom djetetu i tome slično, da ga pripiše sebi. Nego će ga pripisati njegovom rođenom ocu. Ako nema oca onda će ga pripisati onome što je poznato da njemu pripada. Kao da se za nekoga kaže Šami pripisivajući ga Šamu, ili Makdesi pripisivajući ga Kudsu i tome slično. Ili će ga zvati bratom u islamu.
- Ako se mora napisati ime njegovog oca, a nije poznato, onda će se napisati Abdullah ili Abdu Rahman, jer su svi ljudi Allahovi robovi a njegov otac je jedan od njih.
- Ako bi čovjek odgajao djevojčicu koja nije od njegovog roda niti od njegovih bližnjih po srodstvu ili dojenju, ona će još uvijek biti strankinja u odnosu na njega i mora se pokriti pred njim i sklanjati nakon što postane punoljetna. Osim ako se ne radi o kćerki njegove supruge sa kojom je imao odnos.
- Ako bi žena odgajala dječaka koji nije njoj sin ni po srodstvu ni po mlijeku niti je od sinova njenog muža ili od njenih mahrema, ona nema pravo da se pred njim otkrije ako on dostigne punoljetnost. Nego mora se i on pripaziti u tom pogledu. Ali možda će se ta smetnja otklonuti ako ga je ona podojila ili ako je to učinila njena sestra, mati ili kćerka. Jer na taj način ona postaje njegova majka, sestra ili tetka po mlijeku.
Toliko a uspjeh je kod Allaha, samo On upućuje na Pravi put i neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova.
