Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, čestitim ashabima, uzoritim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima našeg časnog dina.
Poštovana braćo i sestre!
U današnjoj hutbi vraćamo se jednoj temi koju smatramo veoma važnom i zato joj posvećujemo najmanje jednu hutbu u toku godine dana. Danas govorimo o čistoći vjernika. Čistoća je sastavni dio imana, ili vjere, ali i jedan od načina stjecanja Allahove ljubavi.
U 222. ajeta sure “El-Bekare” stoji:
“…Zaista Allah voli one koji se kaju i voli one koji se mnogo čiste!”
Poslanik, s. a. v. s., je rekao:
“Čistoća je dio imana…”
Ova čistoća podrazumijeva i duhovnu i fizičku komponentu. Duhovna, ili unutarnja čistoća odnosi se na stanje našeg srca koje opterećuju i prljaju različiti grijesi poput laži, mržnje, zavidnosti, ogovoranja, oholosti, škrtosti, pohlepe i, općenito, lošeg, ružnog i neprimjerenog ponašanja. Prema jednom hadisu, središnje mjesto unutarnje ili duhovne čistoće jest srce i od njegove čistoće ovisi i stanje čovjeka. U tom smislu, Muhamed, a.s., je rekao:
“Uistinu, u tijelu postoji jedan organ, kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kad on oboli cijelo tijelo oboli. To je srce”.
U jednom komentaru ovog hadisa stoji:
“Ako je čovjekovo srce zdravo i ispunjeno ljubavlju prema Allahu i ljubavi prema onome što Allah voli i ispunjeno je klonjenjem od onoga što Allah ne voli, onda će i pokreti svih organa biti ispravni. Ako se radi o bolesnom srcu, kojim vladaju strasti i požuda za onim što voli, pa makar to Allah prezirao, tada će i pokreti svih organa biti neispravni okrećući se svim grijesima i sumnjivim stvarima slijedeći strasti srca.”
A u jednom drugom hadisu Muhamed, a.s., je rekao:
“Kad čovjek počini neki grijeh, na njegovu srcu se pojavi jedna crna tačka, pa ako se pokaje i Allaha zamoli za oprost, ona bude izbrisana, a ako uveća činjenje grijeha uveća se i crna mrlja. Tako sve dok ne prekrije njegovo srce.”
Duhovna čistoća se reflektira i kroz vanjsku prepoznatljivost vjernika kao čiste, uredne i pedantne osobe koja vodi računa o čistoći tijela, odjeće i mjesta gdje živi, jer je to i jedan od uvjeta za ispravnost namaza, što na najbolji način svjedoči važnost lične i kućne higijene muslimana. Muslimanske kuće su personifikacija čistoće i urednosti i u svakoj sobi se može obaviti namaz.
Vanjsku čistoću vjernik čuva pazeći se nečisti svake vrsti poput krvi, gnoja, mokraće, izmeta, alkohola, svinjske masti i svega onoga što mu stvara neprijatnost. Zato posebno vodi računa o čišćenju nakon i male i velike nužde, propisanom obaveznom kupanju-gusulu kada je to potrebno, ali i redovnom, po mogućnosti svakodnevnom, kupanju, te svakom obliku higijene koji iziskuju date okolnosti, potrebe i stanja svakog čovjeka.
Vjernik svoj vanjski izgled kreira i kroz propisno, skladno i lijepo odijevanje kojeg prati čista, uredna odjeća, oslikavajući odjeću kao ukras čovjeka i blagodat Gospodara prema njemu.
O važnosti prepoznatljivosti vjernika i kroz njegov izgled i odijevanje najbolje nam svjedoče sljedeći primjeri hadisa.
Jednom prilikom je Muhamed, a.s., ugledao nekog čovjeka kako hoda nepočešljane kose i rekao:
“Zar on nema baš ništa čime bi se počešljao?”
Prenosi se, također, da je Poslanuku, a.s., došao nekakav čovjek u pohabanoj odjeći:
“Imaš li ti ikakva imetka”, upita ga Muhamed, a.s. “Imam”, odgovori čovjek. “Kakva”, opet će Resulullah. “Svake vrste, koje mi je podario Allah”, odgovori čovjek. Onda mu Poslanik, s. a. v. s., reče: “Kad ti je Allah dao imetka, neka se onda i vidi trag Allahove milosti i darežljivosti prema tebi.”
Braćo i sestre!
U današnjem vremenu dostupnih sredstava za održavanje lične i kućne higijene, nezamislivo je da musliman o tome ne vodi računa i da daje ružnu sliku i dojam sebe kao pojedinca ali i vjere kojoj pripada, a koja čistoći pridaje veliku pažnju da je definira kao “pola vjere”.
Najbolja međusobna povezanost unutarnje-duhovne i fizičke čistoće jest abdest, kao uvjet za namaz ali i način čišćenja od grijeha, preventiva za zdravlje i održavanje higijene te zaštita od negativnosti. Iz Svoje milosti Allah, dž. š., dao je da se putem abdesta ljudi čiste od grijeha i da sa svakom kapi abdesta koja pada sa dijelova tijela koji se peru, odlaze i grijesi, kako se to navodi u jednom hadisu. Abdest je preventiva za zdravlje jer se najviše bakterija nakuplja na izloženim dijelovima tijela koji se peru prilikom abdesta, pa je preporučeno za vjernika da, po mogućnosti, bude uvijek pod abdestom i zbog duhovne zaštite koju mu abdest pruža.
Rezultat naše duhovne i fizičke čistoće je obazriv i pažljiv odnos prema javnoj površini, prirodnoj i društvenoj okolini. Kao vid sadake, vjernik će ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, kako navodi Poslanik, a.s., a svoju djecu i unučad će podučavati da je priroda Božiji dar koja se ne skrnavi kroz njezino uništavanje ili bacanje smeća, papirića i svega onoga što remeti njezinu harmoniju i sklad.
Ljepota naše vjere je u povezanosti duhovne i fizičke čistoće koja se manifestira u svim dijelovima našeg života, našem ličnom i našem javnom životu, kućnom ambijentu, ili u javnosti, na ulici, u društvenoj zajednici musliman koji živi svoju vjeru lahko se može prepoznati po stilu i načinu života.
Gospodaru naš, pomozi nam da zavolimo čistoću i da vodimo računa o našoj, kako unutarnjoj, tako i vanjskoj čistoći!
Amin ja Rabbe-l-alemin!
Poštovana braćo i sestre!
U današnjoj hutbi vraćamo se jednoj temi koju smatramo veoma važnom i zato joj posvećujemo najmanje jednu hutbu u toku godine dana. Danas govorimo o čistoći vjernika. Čistoća je sastavni dio imana, ili vjere, ali i jedan od načina stjecanja Allahove ljubavi.
U 222. ajeta sure “El-Bekare” stoji:
“…Zaista Allah voli one koji se kaju i voli one koji se mnogo čiste!”
Poslanik, s. a. v. s., je rekao:
“Čistoća je dio imana…”
Ova čistoća podrazumijeva i duhovnu i fizičku komponentu. Duhovna, ili unutarnja čistoća odnosi se na stanje našeg srca koje opterećuju i prljaju različiti grijesi poput laži, mržnje, zavidnosti, ogovoranja, oholosti, škrtosti, pohlepe i, općenito, lošeg, ružnog i neprimjerenog ponašanja. Prema jednom hadisu, središnje mjesto unutarnje ili duhovne čistoće jest srce i od njegove čistoće ovisi i stanje čovjeka. U tom smislu, Muhamed, a.s., je rekao:
“Uistinu, u tijelu postoji jedan organ, kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kad on oboli cijelo tijelo oboli. To je srce”.
U jednom komentaru ovog hadisa stoji:
“Ako je čovjekovo srce zdravo i ispunjeno ljubavlju prema Allahu i ljubavi prema onome što Allah voli i ispunjeno je klonjenjem od onoga što Allah ne voli, onda će i pokreti svih organa biti ispravni. Ako se radi o bolesnom srcu, kojim vladaju strasti i požuda za onim što voli, pa makar to Allah prezirao, tada će i pokreti svih organa biti neispravni okrećući se svim grijesima i sumnjivim stvarima slijedeći strasti srca.”
A u jednom drugom hadisu Muhamed, a.s., je rekao:
“Kad čovjek počini neki grijeh, na njegovu srcu se pojavi jedna crna tačka, pa ako se pokaje i Allaha zamoli za oprost, ona bude izbrisana, a ako uveća činjenje grijeha uveća se i crna mrlja. Tako sve dok ne prekrije njegovo srce.”
Duhovna čistoća se reflektira i kroz vanjsku prepoznatljivost vjernika kao čiste, uredne i pedantne osobe koja vodi računa o čistoći tijela, odjeće i mjesta gdje živi, jer je to i jedan od uvjeta za ispravnost namaza, što na najbolji način svjedoči važnost lične i kućne higijene muslimana. Muslimanske kuće su personifikacija čistoće i urednosti i u svakoj sobi se može obaviti namaz.
Vanjsku čistoću vjernik čuva pazeći se nečisti svake vrsti poput krvi, gnoja, mokraće, izmeta, alkohola, svinjske masti i svega onoga što mu stvara neprijatnost. Zato posebno vodi računa o čišćenju nakon i male i velike nužde, propisanom obaveznom kupanju-gusulu kada je to potrebno, ali i redovnom, po mogućnosti svakodnevnom, kupanju, te svakom obliku higijene koji iziskuju date okolnosti, potrebe i stanja svakog čovjeka.
Vjernik svoj vanjski izgled kreira i kroz propisno, skladno i lijepo odijevanje kojeg prati čista, uredna odjeća, oslikavajući odjeću kao ukras čovjeka i blagodat Gospodara prema njemu.
O važnosti prepoznatljivosti vjernika i kroz njegov izgled i odijevanje najbolje nam svjedoče sljedeći primjeri hadisa.
Jednom prilikom je Muhamed, a.s., ugledao nekog čovjeka kako hoda nepočešljane kose i rekao:
“Zar on nema baš ništa čime bi se počešljao?”
Prenosi se, također, da je Poslanuku, a.s., došao nekakav čovjek u pohabanoj odjeći:
“Imaš li ti ikakva imetka”, upita ga Muhamed, a.s. “Imam”, odgovori čovjek. “Kakva”, opet će Resulullah. “Svake vrste, koje mi je podario Allah”, odgovori čovjek. Onda mu Poslanik, s. a. v. s., reče: “Kad ti je Allah dao imetka, neka se onda i vidi trag Allahove milosti i darežljivosti prema tebi.”
Braćo i sestre!
U današnjem vremenu dostupnih sredstava za održavanje lične i kućne higijene, nezamislivo je da musliman o tome ne vodi računa i da daje ružnu sliku i dojam sebe kao pojedinca ali i vjere kojoj pripada, a koja čistoći pridaje veliku pažnju da je definira kao “pola vjere”.
Najbolja međusobna povezanost unutarnje-duhovne i fizičke čistoće jest abdest, kao uvjet za namaz ali i način čišćenja od grijeha, preventiva za zdravlje i održavanje higijene te zaštita od negativnosti. Iz Svoje milosti Allah, dž. š., dao je da se putem abdesta ljudi čiste od grijeha i da sa svakom kapi abdesta koja pada sa dijelova tijela koji se peru, odlaze i grijesi, kako se to navodi u jednom hadisu. Abdest je preventiva za zdravlje jer se najviše bakterija nakuplja na izloženim dijelovima tijela koji se peru prilikom abdesta, pa je preporučeno za vjernika da, po mogućnosti, bude uvijek pod abdestom i zbog duhovne zaštite koju mu abdest pruža.
Rezultat naše duhovne i fizičke čistoće je obazriv i pažljiv odnos prema javnoj površini, prirodnoj i društvenoj okolini. Kao vid sadake, vjernik će ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, kako navodi Poslanik, a.s., a svoju djecu i unučad će podučavati da je priroda Božiji dar koja se ne skrnavi kroz njezino uništavanje ili bacanje smeća, papirića i svega onoga što remeti njezinu harmoniju i sklad.
Ljepota naše vjere je u povezanosti duhovne i fizičke čistoće koja se manifestira u svim dijelovima našeg života, našem ličnom i našem javnom životu, kućnom ambijentu, ili u javnosti, na ulici, u društvenoj zajednici musliman koji živi svoju vjeru lahko se može prepoznati po stilu i načinu života.
Gospodaru naš, pomozi nam da zavolimo čistoću i da vodimo računa o našoj, kako unutarnjoj, tako i vanjskoj čistoći!
Amin ja Rabbe-l-alemin!
