Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Drago braćo, poštovane sestre!
Ovih dana slušamo jednog poznatog historičara kako se sprema da demantira vlastite navode o dešavanjima za vrijeme genocida u Bosni i Hercegovini. Šta se krije iza ove izjave samo dragi Bog zna. Koliko je ovakvih svjedočenja u povijesti bilo, također, samo Bog zna.
Koliko ih je u ovom trenutku, također. Zapravo, možemo kazati, s obzirom na različite vremenske zone, da se u svakom trenutku negdje u svijetu vodi neki sudski proces. U osnovi svih tih procesa trebalo bi da bude potraga za pravdom. Pravda je nešto o čemu i svako od nas induvidualno stalno razmišlja.
Zato u današnjoj hutbi govorimo o značaju pravde i pravičnosti.
U suri El-Maide, 8. ajet, Allah, dž.š., kaže:
„O, vi koji vjerujete, čvrsto uz Boga stojte, svjedočeći onako kako jeste! I neka vas, nipošto, prezir koji prema nekim ljudima osjećate ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, jer je to bogobojaznosti najbliže, i Boga se čuvajte, jer Bog, uistinu, dobro zna ono što radite!“
Veliki broj je drugih ajeta koji govore o mjestu i značaju pravde, kao i hadisa u kojima Muhamed, a.s., također, govori o važnosti pravde i pravičnosti.
Pravednost (adl) zauzima središnje mjesto u sistemu islamskih vrijednosti, jer je pravda kao božansko univerzalno načelo na čemu sve počiva.
U pravnoj tradiciji, ali i u narodu, sačuvana je latinska mudrost: Neka pravda bude zadovoljena, makar svijet propao. I zaista, najveća dostignuća na polju ljudskih prava, poput prava na život i na slobodu vjere, prava na imetak i potomstvo ostaju mrtvo slovo na papiru bez etičkih principa i moralnih pojedinaca koji te vrijednosti afirmiraju i štite u praktičnom životu.
U pravilu, musliman vlastitu pravičnost nikada ne treba dokazivati samo rijječima. Pravda u životu muslimana potvrđuje se ličnim svjedočenjem i principijelnim pravičnim ponašanjem, i to u situacijama kada ga pravedni stav ili postupak mogu ponekad i lično koštati.
Potvrdu ovome nalazimo u 135. ajetu sure En-Nisa:
“O, vi koji vjerujete, na pravičnosti ustrajte i svjedcima poradi Boga budite, čak i ako to protiv vas samih, protiv roditelja ili vaših bližnjih bude! I svejedno je bio bogat ili siromašan, preči je Bog od njih obojice! I, kako biste pravično postupili, nemojte slijediti prohtjeve. Ako, pak, krivo posvjedočite, ili svjedočiti odbijete, budite sigurni da Bog zna ono što radite. “
Kao univerzalno načelo, pravda se ne može braniti samo onda kada su muslimani izloženi nasilju i nepravdi. Čak osam ajeta sure En-Nisa objavljeni su Muhammedu, a.s., u cilju da se jedan jevrejski građanin oslobodi lažne optužbe, a da se umjesto njega osudi jedan musliman. Naime, ovaj posljednji, Ibn Ubayrik, ukrao je jednu pancir košulju i nakon toga za to optužio jevreja. Objava koja je sišla Božijem Poslaniku otkrila je istinu o tome.
Jedan od najznamenitijih savremenih alima Tarik Ramadan s pravom insistira da muslimani, naročito danas, kada su masovno izloženi progonima i stradanjima, budu dosljedni branioci pravde i da budu uz sve one koji su potčinjeni i obespravljeni.
On podsjeća na to da je Božiji poslanik Muhammed, a.s., iznenadio svoje drugove dajući prividno paradoksalnu izjavu: “Pomozi svome bratu bez obzira da li on čini zlo drugima ili se njemu čini zlo. „Jedan ashab je upitao: “O Božiji poslaniče, razumijem da treba pomoći onoga kome je učinjeno zlo, ali kako da pomognem onome koji čini zlo?“ „Zaustavi ga u činjenju zla, na taj način ćeš mu pomoći“, odgovori mu Poslanik.
O univerzalnoj vrijednosti pravde i pravičnosti govori i izreka jednog našeg bošnjačkog alima:
„Dobrog kršćanina više cijenim nego hrđavog muslimana. Ne mogu braniti nešto samo zato što je muslimansko (a nije islamsko), niti ignorirati nešto dobro samo zato što je tuđe.“
Ništa nas kao pravičnost ne približava Bogu dragom i ništa nas kao pravedno postupanje ne svrstava u redove bogobojaznih. Ovo se podjednako odnosi i na odnose u, takozvanom, javnom prostoru, kao i u našim privatnim životima. Bez obzira na cijenu, pravda se uvijek isplati. Za to imamo i kur`ansku potvrdu u 23. ajetu sure Junus:
„Međutim, kad ih izbavi, oni se odjednom, protivno istini i pravu, okrenu griješnome životu na Zemlji. O ljudi, vaše okretanje uživanju u ovosvjetskom životu na vašu je štetu, jer ćete se poslije Nama vratiti i Mi ćemo vam predočiti ono što ste radili!“
Uzvišeni Gospodaru, na Tebe se oslanjamo, Tebi se obraćamo, a Tebi ćemo se i vratiti!
Gospodaru naš, osnaži našu vjeru i uvećaj ljubav prema pravdi i pravičnosti!
Amin, ja Rabe-l-alemin.
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 21.01.2022.
Drago braćo, poštovane sestre!
Ovih dana slušamo jednog poznatog historičara kako se sprema da demantira vlastite navode o dešavanjima za vrijeme genocida u Bosni i Hercegovini. Šta se krije iza ove izjave samo dragi Bog zna. Koliko je ovakvih svjedočenja u povijesti bilo, također, samo Bog zna.
Koliko ih je u ovom trenutku, također. Zapravo, možemo kazati, s obzirom na različite vremenske zone, da se u svakom trenutku negdje u svijetu vodi neki sudski proces. U osnovi svih tih procesa trebalo bi da bude potraga za pravdom. Pravda je nešto o čemu i svako od nas induvidualno stalno razmišlja.
Zato u današnjoj hutbi govorimo o značaju pravde i pravičnosti.
U suri El-Maide, 8. ajet, Allah, dž.š., kaže:
„O, vi koji vjerujete, čvrsto uz Boga stojte, svjedočeći onako kako jeste! I neka vas, nipošto, prezir koji prema nekim ljudima osjećate ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, jer je to bogobojaznosti najbliže, i Boga se čuvajte, jer Bog, uistinu, dobro zna ono što radite!“
Veliki broj je drugih ajeta koji govore o mjestu i značaju pravde, kao i hadisa u kojima Muhamed, a.s., također, govori o važnosti pravde i pravičnosti.
Pravednost (adl) zauzima središnje mjesto u sistemu islamskih vrijednosti, jer je pravda kao božansko univerzalno načelo na čemu sve počiva.
U pravnoj tradiciji, ali i u narodu, sačuvana je latinska mudrost: Neka pravda bude zadovoljena, makar svijet propao. I zaista, najveća dostignuća na polju ljudskih prava, poput prava na život i na slobodu vjere, prava na imetak i potomstvo ostaju mrtvo slovo na papiru bez etičkih principa i moralnih pojedinaca koji te vrijednosti afirmiraju i štite u praktičnom životu.
U pravilu, musliman vlastitu pravičnost nikada ne treba dokazivati samo rijječima. Pravda u životu muslimana potvrđuje se ličnim svjedočenjem i principijelnim pravičnim ponašanjem, i to u situacijama kada ga pravedni stav ili postupak mogu ponekad i lično koštati.
Potvrdu ovome nalazimo u 135. ajetu sure En-Nisa:
“O, vi koji vjerujete, na pravičnosti ustrajte i svjedcima poradi Boga budite, čak i ako to protiv vas samih, protiv roditelja ili vaših bližnjih bude! I svejedno je bio bogat ili siromašan, preči je Bog od njih obojice! I, kako biste pravično postupili, nemojte slijediti prohtjeve. Ako, pak, krivo posvjedočite, ili svjedočiti odbijete, budite sigurni da Bog zna ono što radite. “
Kao univerzalno načelo, pravda se ne može braniti samo onda kada su muslimani izloženi nasilju i nepravdi. Čak osam ajeta sure En-Nisa objavljeni su Muhammedu, a.s., u cilju da se jedan jevrejski građanin oslobodi lažne optužbe, a da se umjesto njega osudi jedan musliman. Naime, ovaj posljednji, Ibn Ubayrik, ukrao je jednu pancir košulju i nakon toga za to optužio jevreja. Objava koja je sišla Božijem Poslaniku otkrila je istinu o tome.
Jedan od najznamenitijih savremenih alima Tarik Ramadan s pravom insistira da muslimani, naročito danas, kada su masovno izloženi progonima i stradanjima, budu dosljedni branioci pravde i da budu uz sve one koji su potčinjeni i obespravljeni.
On podsjeća na to da je Božiji poslanik Muhammed, a.s., iznenadio svoje drugove dajući prividno paradoksalnu izjavu: “Pomozi svome bratu bez obzira da li on čini zlo drugima ili se njemu čini zlo. „Jedan ashab je upitao: “O Božiji poslaniče, razumijem da treba pomoći onoga kome je učinjeno zlo, ali kako da pomognem onome koji čini zlo?“ „Zaustavi ga u činjenju zla, na taj način ćeš mu pomoći“, odgovori mu Poslanik.
O univerzalnoj vrijednosti pravde i pravičnosti govori i izreka jednog našeg bošnjačkog alima:
„Dobrog kršćanina više cijenim nego hrđavog muslimana. Ne mogu braniti nešto samo zato što je muslimansko (a nije islamsko), niti ignorirati nešto dobro samo zato što je tuđe.“
Ništa nas kao pravičnost ne približava Bogu dragom i ništa nas kao pravedno postupanje ne svrstava u redove bogobojaznih. Ovo se podjednako odnosi i na odnose u, takozvanom, javnom prostoru, kao i u našim privatnim životima. Bez obzira na cijenu, pravda se uvijek isplati. Za to imamo i kur`ansku potvrdu u 23. ajetu sure Junus:
„Međutim, kad ih izbavi, oni se odjednom, protivno istini i pravu, okrenu griješnome životu na Zemlji. O ljudi, vaše okretanje uživanju u ovosvjetskom životu na vašu je štetu, jer ćete se poslije Nama vratiti i Mi ćemo vam predočiti ono što ste radili!“
Uzvišeni Gospodaru, na Tebe se oslanjamo, Tebi se obraćamo, a Tebi ćemo se i vratiti!
Gospodaru naš, osnaži našu vjeru i uvećaj ljubav prema pravdi i pravičnosti!
Amin, ja Rabe-l-alemin.
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 21.01.2022.
