Citat:PITANJE: Selam alejkum, zanima me da li je dozvoljeno da musliman, koji je počinio zinaluk pa se pokajao i vratio Allahu s.w.t., može oženiti djevojku koja je nevina i da li mu je dozvoljeno da postavi to pitanje prilikom sklapanja bračnog dogovora? Da vas Allah nagradi!
ODGOVOR: Uvaženi moj brate u vjeri, čovjek koji počini grijeh i pokaje se o istog iskrenim pokajanjem je kao i onaj koji nije počinio grijeh, naročito ako je u pitanju grijeh koji se vezuje samo za Allahovo pravo, što je slučaj muškarca koji počini blud. Kakvu bi vi sada mogli da tražite djevojku osim nevinu i čednu? Da li postoji ikakva logika u tome da te vjera obavezuje sa nečim drugim?
Uzvišeni Allah jasno je izuzeo pokajnike od bluda, i objasnio da se pokajanjem od bluda briše prethodno počinjeni grijeh. Kazao je Uzvišeni Allah: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; osim onih koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (El-Furkan, 68-71)
Kazao je Uzvišeni Allah: “Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima. One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!” (En-Nur, 3-5)
Poznati tumač Kur’ana savremenog doba Muhammed el-Emin eš-Šinkiti u svome tefsiru, poznatom pod imenom ”Edvaul-bejan”, nakon komentara prethodno spomenutih ajeta iz sure En-Nur, rekao je: ”Treće pitanje: Smatram da je prioritetnije mišljenje da je validan brak bludnika i bludnice koji se iskreno pokaju i odluče da se više neće vratiti grijehu. Njima je dopušteno da stupe u bračne vode, kao što je drugima dopušteno da sa njima stupaju u brak, a sve to nakon pokajanja. Zato što je pokajnik od grijeha kao onaj koji i nije počinio grijeh, a to nam potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68-70)
Uzvišeni Allah u ovim ajetima jasno kazuje da će grijehe onih koji učine blud – i ostalih koji su spomenuti sa njima – te se pokaju, uzvjeruju i počnu činiti dobra djela – pretvoriti u dobra djela, kao što potvrđuje da pokajanje od bluda briše tragove bluda.” (Edvaul-bejan, 5/427)
Što se tiče spominjanja spomenute stvari budućoj supruzi, ja sam stava da u osnovi te stvari ne treba spominjati, sve dok one ne nose u sebi uskraćivanja određenih prava supružnika, što nije slučaj sa vašim pitanjem. Ali ako bi ste spomenuli da ste u prošlosti počinili određene grijehe i da ste se pokajali od njih, bez detaljisanja i preciziranja grijeha, čisto kako bi ste imali opravdanje sutra ako to vaša supruga sazna od onih koji vama ne žele dobro i zavide vam na sreći, smatram da bi ste ispravno postupili. A Allah najbolje zna.
Mr. Pezić Elvedin
