Hvala Gospodaru svjetova, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku i miljeniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo, poštovane sestre!
Danas govorimo o potrebi traženja oprosta za učinjene grijehe. Činimo to na osnovu preporuke najboljeg učitelja Muhameda, a.s:
„O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte Mu se. Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta.“
Preporuku za traženje oprosta nalazimo i u životu prvog čovjeka i poslanika Adema, a.s. Kur`an bilježi njegovu i dovu hazreti Have nakon učinjenog grijeha:
„Oni odgovoriše: ,,Gospodaru naš, počinili smo sami prema sebi nasilje, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, bit ćemo, sigurno, među gubitnicima“ (El-E'araf, 23)
Preporuku za istigfarom nalazimo i kod drugih poslanika, a o tome govori i interesantna predaja, koja se veže za od jednog od najvećih autoriteta u islamu Ahmeda ibn Hanbela, koji je jednom pčovjeku rekao: „Traži oprosta za grijehe.“ Nakon toga, došao mu je i drugi čovjek žaleći se na oskudicu, te i njemu Ahmed ibn Hanbel uputi isti savjet: „Traži oprosta za grijehe.“ Nedugo iza toga, dođe i treći čovjek, brižljivo se jadajući da mu je žena nerotkinja, a Ahmed ibn Hanbel ponovi isto što je prethodno rekao ovoj dvojici: „Traži oprosta za grijehe.“
Najzad, Ahmed ibn Hanbelu po savjet dođe i četvrti čovjek. Požali mu se da mu zemlja ne rađa, a Ahmed ibn Hanbel postupi kao i sa prethodnim nevoljnicima, reče mu: ,,Čini istigfar, traži oprosta za grijehe.“ Prisutni koji su se zadesili u blizini velikog učenjaka u čudu rekoše: ,,Zar svakome ko ti se na nešto potuži iste savjete daješ, svima i bez izuzetka govoriš: ‘Traži oprosta za grijehe?“ Ahmed ibn Hanbel na to im reče: „Zar nikada niste čitali Allahove ajete:
„Zatražite oprost od svoga Gospodar – On, doista, mnogo prašta – ja sam govorio. Nebo će vam izdašnim učiniti i imetkom vas i potomstvom opskrbiti, te za vas bašče i rijeke načiniti“ (Nuh, 10-12)
S istigfarom dolaze mnoga i ahiretska i ovosvjetska dobra i koristi čovjeku. Istigfar otključava vrata i riznice blagoslova do kojih se može doći samo izravnom Božijom pomoći i nadahnućem. Traženje oprosta od Boga je priznanje da Njemu dugujemo sve, jer On je Svemoćan i Sveznajući. Istigfarom svjedočimo da jedino Bog može olakšati naša stanja, otkloniti nedaće i iskušenja koja nas tište i da On mudro i pravedno upravlja svim svjetovima, stanjima i stvorenjima.
Istigfar čisti srce od licemjerja, karakter od oholosti, eho od umišljenosti. Što su ljudi čvršći i iskreniji u svome vjerovanju, oni su sve strožiji prema sebi. Takvi ljudi se manje oslanjaju na dobra djela koja su počinili, a više se plaše kazne Gospodara svjetova i skrušeno uzdaju u Božiju milost i oprost. Što su ljudi slabijeg vjerovanja i uvjerenja više su uvjereni u ispravnost vlastitog postupanja, manje se plaše kazne Gospodara, a na Božiju milost bezrezervno vjeruju kao da im ona bezuvjetno i neupitno pripada.
Ako smo zadovoljni sobom i umišljamo da imamo posebno i zagarantirano mjesto kod Gospodara zanemarit ćemo istigfar, a zapast ćemo u nemar i neposlušnost. Istigfar nas podsjeća da kolikogod Allah Svemoćni ima savršenstva, toliko ljudi imaju mahana i nedostataka za koje se neprestano trebaju preispitivati, koriti i kajati.
A o snazi istigfara govori i 33. ajet iz sure El-Enfal:
„Međutim, Bog ih neće kazniti dok si ti među njima, i neće ih kazniti sve dok za oprost mole.“
Recimo na kraju i da je, pored traženja oprosta od Allaha, dž.š., potrebno tražiti oprost i od ljudi kojima se učini grijeh. Nikad ne treba biti teško priznati svoju grešku, izviniti se i zatražiti oprost. Zalog je to mnogo boljih međuljudskim odnosa.
U tom smislu, molimo Allaha, dž.š, da nam omili traženje oprosta, ali i da nam omili praštanje.
Amin, ja Rabe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 10. decembar 2021.
Draga braćo, poštovane sestre!
Danas govorimo o potrebi traženja oprosta za učinjene grijehe. Činimo to na osnovu preporuke najboljeg učitelja Muhameda, a.s:
„O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte Mu se. Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta.“
Preporuku za traženje oprosta nalazimo i u životu prvog čovjeka i poslanika Adema, a.s. Kur`an bilježi njegovu i dovu hazreti Have nakon učinjenog grijeha:
„Oni odgovoriše: ,,Gospodaru naš, počinili smo sami prema sebi nasilje, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, bit ćemo, sigurno, među gubitnicima“ (El-E'araf, 23)
Preporuku za istigfarom nalazimo i kod drugih poslanika, a o tome govori i interesantna predaja, koja se veže za od jednog od najvećih autoriteta u islamu Ahmeda ibn Hanbela, koji je jednom pčovjeku rekao: „Traži oprosta za grijehe.“ Nakon toga, došao mu je i drugi čovjek žaleći se na oskudicu, te i njemu Ahmed ibn Hanbel uputi isti savjet: „Traži oprosta za grijehe.“ Nedugo iza toga, dođe i treći čovjek, brižljivo se jadajući da mu je žena nerotkinja, a Ahmed ibn Hanbel ponovi isto što je prethodno rekao ovoj dvojici: „Traži oprosta za grijehe.“
Najzad, Ahmed ibn Hanbelu po savjet dođe i četvrti čovjek. Požali mu se da mu zemlja ne rađa, a Ahmed ibn Hanbel postupi kao i sa prethodnim nevoljnicima, reče mu: ,,Čini istigfar, traži oprosta za grijehe.“ Prisutni koji su se zadesili u blizini velikog učenjaka u čudu rekoše: ,,Zar svakome ko ti se na nešto potuži iste savjete daješ, svima i bez izuzetka govoriš: ‘Traži oprosta za grijehe?“ Ahmed ibn Hanbel na to im reče: „Zar nikada niste čitali Allahove ajete:
„Zatražite oprost od svoga Gospodar – On, doista, mnogo prašta – ja sam govorio. Nebo će vam izdašnim učiniti i imetkom vas i potomstvom opskrbiti, te za vas bašče i rijeke načiniti“ (Nuh, 10-12)
S istigfarom dolaze mnoga i ahiretska i ovosvjetska dobra i koristi čovjeku. Istigfar otključava vrata i riznice blagoslova do kojih se može doći samo izravnom Božijom pomoći i nadahnućem. Traženje oprosta od Boga je priznanje da Njemu dugujemo sve, jer On je Svemoćan i Sveznajući. Istigfarom svjedočimo da jedino Bog može olakšati naša stanja, otkloniti nedaće i iskušenja koja nas tište i da On mudro i pravedno upravlja svim svjetovima, stanjima i stvorenjima.
Istigfar čisti srce od licemjerja, karakter od oholosti, eho od umišljenosti. Što su ljudi čvršći i iskreniji u svome vjerovanju, oni su sve strožiji prema sebi. Takvi ljudi se manje oslanjaju na dobra djela koja su počinili, a više se plaše kazne Gospodara svjetova i skrušeno uzdaju u Božiju milost i oprost. Što su ljudi slabijeg vjerovanja i uvjerenja više su uvjereni u ispravnost vlastitog postupanja, manje se plaše kazne Gospodara, a na Božiju milost bezrezervno vjeruju kao da im ona bezuvjetno i neupitno pripada.
Ako smo zadovoljni sobom i umišljamo da imamo posebno i zagarantirano mjesto kod Gospodara zanemarit ćemo istigfar, a zapast ćemo u nemar i neposlušnost. Istigfar nas podsjeća da kolikogod Allah Svemoćni ima savršenstva, toliko ljudi imaju mahana i nedostataka za koje se neprestano trebaju preispitivati, koriti i kajati.
A o snazi istigfara govori i 33. ajet iz sure El-Enfal:
„Međutim, Bog ih neće kazniti dok si ti među njima, i neće ih kazniti sve dok za oprost mole.“
Recimo na kraju i da je, pored traženja oprosta od Allaha, dž.š., potrebno tražiti oprost i od ljudi kojima se učini grijeh. Nikad ne treba biti teško priznati svoju grešku, izviniti se i zatražiti oprost. Zalog je to mnogo boljih međuljudskim odnosa.
U tom smislu, molimo Allaha, dž.š, da nam omili traženje oprosta, ali i da nam omili praštanje.
Amin, ja Rabe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 10. decembar 2021.
