[Media]

Bitka na Kadisiji i smrt Perzijskog carstva

Halifa Omer, radijAllahu anhu, razmišlja da se lično zaputi u Perziju, ali nakon vijećanja Šure – Vrhovnog vijeća, odustaje od toga. On šalje Sad bin Ebi Vekkasa, radijAllahu anhu, kao vrhovnog zapovjednika u Irak

Prije nego što je Sa'd krenuo ka Iraku, Omer, radijAllahu anhu1, mu reče: “O Sa'de, sine Vehibov, neka te ne zavaraju spletke u kojima se govori: “Prošlo je vrijeme Poslanika i njegovih drugova.” Pa Allah neće loše izbrisati lošim, nego loše se briše dobrim djelom. A između Allaha i ljudi nema ništa sem pokornosti. A svi ljudi, i ugledni i neugledni su pred Njim isti. On im je Gospodar i oni su Mu robovi. Vrednuju se prema stepenu oprosta a ono što je kod Njega, postižu svojom pokornošću Njemu. Gledaj u djelo Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem2, od vremena poslanstva pa do njegove smrti i pridržavaj se toga. Ovo ti je moj savjet, ako ga odbiješ i ne prihvatiš, propade ti djelo i izgubio si. Ti se upuštaš u tešku stvar, zato budi strpljiv na svemu što te zadesi, pa ćeš imati strah od Allaha. A strahopoštovanje prema Allahu se ogleda u dvije stvari: u pokornosti Njemu i udaljavanju od griješenja. A pokornost Njemu je sa prezirom prema dunjaluku34 a ljubavi prema ahiretu, a gnjev Njegov je sa ljubavi prema dunjaluku a mržnji prema ahiretu. (…) Kada Allah zavoli roba, učini da on bude voljen, a kada ga zamrzi, učini da on bude omražen. Pa promišljaj svoju situaciju kod Allaha preko svoje situacije kod ljudi.”

Na dan Kadisije u Sa'dovoj vojsci je bilo preko 30 000 mudžahida. Vojska je podijeljena po plemenima, a unutar plemena po vodovima od po deset ljudi. Također se precizno napravio raspored izvidnica, desnog i lijevog krila, podrške, središnjice … sve po Omerovim, radijAllahu anhu, uputama. Pisar zadužen za stanje na terenu je bio Zijad bin Ebi Sufjan, a glavni za raspored i moral je bio Selman Perzijanac. U vojsci je bilo preko 300 ashaba, od toga preko 70 učesnika Bedra, a učestovalo je i oko 700 sinova od ashaba. Omer, radijAllahu anhu, je poslao pismo Sa'du u kom mu naređuje da zauzme pozicije na Kadisiji, koja prestavlja vrata Perzije. Naredio im je da očiste svoje nijete, da budu strpljivi, a da Allahova pomoć dolazi po jačini nijeta, da nagrada biva po količini truda…

Sa'd, radijAllahu anhu, je činio kako mu je Omer, radijAllahu anhu, nalagao. Ostao je mjesec dana u stalnoj pripravnosti a da nije vidio nijednog Perzijanca. Naime, oni su tada imali mnoštvo unutrašnjih nemira, te su bili ranjivi, nejedinstveni i izbezumljeni. Ipak Perzijanci odlučiše da pošalju svog najboljeg vojskovođu Rustema sa vojskom od oko 120 000 vojnika. Na ovaj potez Omer, radijAllahu anhu, savjetuje Sa'da da ostane u stalnoj vezi s Medinom te da ga i dalje obavještava. Stanje rata ni mira ukupno je trajala oko četiri mjeseca. U početku su Perzijanci željeli da opadne moral kod muslimana te da im ponestane namirnica, ali poslije su uvidjeli da je, ustvari, odgađanje bitke na njihovu štetu, jer su muslimanima stalno stizale pomoći. A nakon što su u ratnoj situaciji odbili Islam, odbili plaćanje džizije jedino što je ostalo je bio sukob. Poslali su svoje najistaknutije vojskovođe s Rustemom na čelu, a tu su bili i Hurmuzan koji je zapovijedao desnim krilom ove ogromne vojske, Džalinus koji je komandovao centrom u kom je bilo oko 40 000 ljudi, potom Ibn Behram komandant lijevog krila i drugi velikani… S obzirom da su do ove bitke imali veoma malo iskustva sa muslimanima, Perzijanci su vojsku rasporedili klasičnim rasporedom.

Bitka je na pomolu. Sa'd, radijAllahu anhu, je okupio ljude i obratio im se: “Vrijeme je na našoj strani. Ništa ne činite dok ne klanjate podne namaz. A nakon što klanjamo, ja ću poviknuti tekbirom, a vi za mnom i pripremite se! Znajte da tekbir nije dat nikome prije vas a on vam je dat kao podrška. Potom kada čujete drugi tekbir, činite ga i vi. Vaš će se neprijatelj prepasti. A kada čujete mene da treći put donosim tekbir, donesite i vi, a konjanici neka istupe i budu spremni za napad. A kada čujete četvrti, svi u napad dok se ne izmiješate s neprijateljem, i govorite: “Nema snage ni moći osim sa Allahom!”

[Media]

Tok bitke

Nakon četvrtog tekbira, bitka je počela. Trajala je tri puna dana i treću noć je završena. U prvom danu Asimova družina je odmah nasrnula na perzijske slonove kojih je bilo trideset tri, a koji su kao i u Bici na Mostu bili velika nada i podršaka perzijske armije. Naime, arapski konji su panično bježali od ovih stvorenja, a pješaci im nisu mogli skoro ništa. S njima je bio i jedan ogroman bijeli slon. Međutim, Sa'd bin Ebi Vekkas, radijAllahu anhu, se savjetuje s jednim muslimanom Perzijancom i pita ga šta je slaba tačka ovih životinja, jer ih Arapi muslimani, uopće ne poznaju. Ovaj mu odgovori: “Oči i surle.” Potom su muslimani uspjeli da ih oslobode, potjeraju i poodsijecaju im surle. Izbezumljeni slonovi su unosili paniku u perzijske redove. Bitka je trajala do kasno u noć a cijeli dan se čuše gromki tekbiri “Allah je najveći!”. Sa padanjem prvog mraka sve je utihlo. Hiljade mrtvih Perzijanaca je ostalo na poprištu bitke.

Bitka je nastavljena istom žestinom, već nakon prvih sati zore. A borba se još više rasplamsa kada je Ka'ka bin Amr, radijAllahu anhu, stigao sa konjicom od oko 1000 ljudi i sa strane počeo tući neprijatelja. Konjica je podigla veliku prašinu koja je stvarala paniku u redovima Rustemove vojske. Ka'kaov prvi potez na bojišnici je bio da je izazvao Ibn Hadžiba – jednog od vojskovođa Perzijanaca na dvoboj, koji je bio vođa Perzijanaca u Bici na Mostu, te ga nakon kraće borbe ubi. Ovo je donijelo novi duh i elan mudžahidima. Kada je sunce zašlo bitka je ponovo utihla. Šehidi su prikupljeni i dostojanstveno pokopani. Ka'ka je primijetio da je njegovo pristizanje izazvalo pometnju kod neprijatelja te on hitno zatraži od Hašima bin Utbe, radijAllahu anhu, da mu pošalje pomoć koja će pristizati konstantno. Hašim se odmah odaziva i šalje ukupno 5 000 ljudi, podjeljenih u skupine od po 100 ljudi koji pristizaše u toku trećeg dana ogorčenih borbi. Ova pomoć je bila odlučujuća u tome da se povećao moral kod muslimana, a opao kod njihovih neprijatelja. Bitka je ponovo utihla s padanjem noći.

Međutim, Sa'd bin Ebi Vekkas, radijAllahu anhu, šalje dio svoje vojske na južni dio poprišta bitke, noću, kako bi se sačuvao od novih napada neprijatelja i pristizanja pomoći u slonovima. Konjica na čelu sa Talhom i Amrom, radijAllahu anhu, izvršava uspješno zadatak i prilazi sa strane Perzijancima. Umorni i iscrpljeni, njihovi neprijatelji pokušavaju da se vrate na bojište, a muslimani pohitaše ka njima misleći da su oni napadnuti. Tako svi smogoše snage da zajedničkim napadom udare na Rustemovu vojsku. Ovaj zadnji udarac je bio odlučujući za ovu bitku. Kasnije se pokazalo da je on bio odlučujući i za pad ovog ogromnog carstva.

U nemogućnosti da organizuju odbranu, Rustemova vojska se povlači preko pontonskog mosta ali mnogi krenuše preko rijeke koja im bi kobna. Neki historičari biljaže da ih je samo u rijeci stradalo nekoliko desetina hiljada. A sam Rustem biva ubijen na ovoj rijeci od ruke ponosnog ratnika Hilala bin Alkame, radijAllahu anhu, koji je uzviknuo: “Ubio sam Rustema, tako mi Gospodara Ka'be!!!”

Na bojištu je ostalo oko 30 000 mrtvih Perzijanaca, a šehida je bilo oko 10 000. Samo u posljednjoj noći je bilo šest hiljada šehida. Poraz perzijske vojske je bio i poraz Perzije. Otvorena su vrata Perzije, a vojnici koji su pobjegli s ratišta, povukli su se ka Ktesifonu, koji je osvojen nekoliko mjeseci poslije i u kom je zapečaćena sudbina Perzijskog carstva.

Izvor: Essunne