Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Neko od vas će tražiti trn u oku svoga brata, dok neće primjećivati stablo u oku svome.”
Od Bekra b. Abdullaha el-Muzenija rhm.,se bilježi: “Ako vidite čovjeka koji se bavi tuđim grijesima, a zaboravlja svoje grijehe, znajte da je pao u klopku.”
Dejlemi rhm., bilježi od Enesa r.a.: “Blago onome koga je bavljenje njegovim mahanama odvratilo od istraživanja mahana ostalog svijeta.”
Ebu ‘Ubejde el-Badži prenosi da je Hasan el-Basri rhm., rekao: “Sine Ademov, nećeš postići suštinu imana sve dok ne prestaneš vrijeđati ljude zbog mahana koje i sam pri sebi imaš, i sve dok ne otpočneš sa liječenjem svoje mahane. Ako tako budeš postupio, nećeš izliječiti tu mahanu, a da ne naiđeš na drugu. Ako postupiš tako – zauzećeš se samim sobom, a najbolji Allahovi robovi su oni koji su takvi!”
Abdul-Bari rhm., kaže: Čuo sam mog brata Zennuna b. Ibrahima rhm., kako kaže: “Ko se bude bavio mahanama ljudi – zaboraviće svoje mahane!”
Od Ebu Sulejmana el-Daranija rhm., se bilježi slijedeće: “Ko se zauzme sobom, zaboraviće ostali svijet, a ko se zauzme svojim Gospodarem – zaboraviće i sebe i ostali svijet!”
Od Asme’ija rhm., se bilježi slijedeće: “Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?”
Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Najgora kamata je da se čovjek nadnese nad obrazom svoga brata!”
Ibnul-Musejjib rhm., je rekao: “Najgora kamata je oholjenje nad čašću svoga brata muslimana!”
Od Hasana el-Basrije rhm., se bilježi slijedeće: “Vjernik je blag, i ne ponaša se kao džahil. Ako se prema njemu džahilski ponesu – blag je; ako mu se nepravda učini – oprosti; ako mu nešto bude uskraćeno – strpi se!”
Od Hasana el-Basrije rhm., se bilježi: “Gibet/ogovaranje, je da spominješ nekog čovjeka po onome što je pri njemu, a ako ga budeš spominjao po onome što nije pri njemu – potvorio si ga!”
Od Sufjana b. Husejna rhm., se bilježi: “Zadesih se kod Ijjas b. Mu’avije, a kod njega bijaše čovjek od kojeg se plaših da me ne počne spominjati po zlu kada odem od njih – pa ostadoh da sjedim tu sve dok taj nije otišao. Kada je otišao spomenuh ga Ijjasu, kada me Ijjas poče gledati posred lica, ne govoreći mi ništa sve dok ne završih, pa mi reče: Jesi li se borio protiv Dejlema? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Sinda? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Indije? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Rima? Reče: Ne. Reče: Od tebe su rahat i pošteđeni Dejlem, Sind, Indija i Rim – dok tvoj brat nije rahat od tebe!? Nakon ovih riječi Sufjan nikada više nije ponovio to šta je uradio!”
Ebu Ja’ala el-Sekafi rhm., kaže: “Spomenu se neki čovjek na sjelu kod Salima Ebu Kutejbe, kojeg proturi kroz usta jedan od sjeldžija, na šta mu Salim reče: O ti, odbi nas od sebe, i ljubav prema tebi nam uskrati, i otkrio si nam svoj avret!”
Od E’ameša rhm., se bilježi slijedeće: Čuo sam Ibrahima rhm., kako kaže: “Ja vidim i primjetim nešto što mi je odvratno i mrsko, i ne priječi me od govora o tome ništa drugo do bojazan od toga da lično ja ne budem iskušan tim djelom!”
Jahja b. Džabir rhm., kaže: “Niko neće istraživati mahane drugog čovjeka, a da ga Allah dž.š., kasnije, ne iskuša istim tim mahanama!”
Mekhul rhm., prenosi od Vasile b. el-Eska’a rhm., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nemoj javno psovati i grditi svoga brata! Može mu se Allah smilovati, a tebe na ispit staviti!”
Od Dža’afera b. Sulejmana rhm., se bilježi: Čuo sam Malik b. Dinara rhm., kako kaže: “Dosta je čovjeku zla da ružno govori o dobrim ljudima, a nije jedan od njih!”
Ebu Nu’ajm rhm., kaže: Čuo sam Hassana b. Saliha rhm., kako kaže: “Pretraživao sam bogobojaznost, i našao sam da je najtanja na jeziku!”
Fudajl b. ‘Ijad rhm., kaže: “Draže mi je da čovjeka pogodim kopljem, nego li da ga pogodim jezikom!”
Jahja b. Mu’az el-Razi rhm., je rekao: “Od koga budu pošteđena stvorenja – njime je zadovoljan Gospodar!”
Sehl b. Abdullah rhm., kaže: “Ko se želi spasiti ogovaranja ljudi/gibeta, neka zatvori sebi vrata sumnjičenja; ko se spasi sumnjičenja – spasiće se uhođenja; ko se spasi uhođenja – spasiće se ogovaranja; ko se spasi ogovaranja – spasiće se lažna govora/zur; ko se spasi lažna govora – spasiće se od potvaranja!”
Poslanik s.a.w.s., kaže: “Keffaret 8otkup) za ogovaranje/gibet je da tražiš oprosta od Allaha dž.š., za osobu koju si gibetio, riječima: Allahu, oprosti i nama i njemu!”
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Od Bekra b. Abdullaha el-Muzenija rhm.,se bilježi: “Ako vidite čovjeka koji se bavi tuđim grijesima, a zaboravlja svoje grijehe, znajte da je pao u klopku.”
Dejlemi rhm., bilježi od Enesa r.a.: “Blago onome koga je bavljenje njegovim mahanama odvratilo od istraživanja mahana ostalog svijeta.”
Ebu ‘Ubejde el-Badži prenosi da je Hasan el-Basri rhm., rekao: “Sine Ademov, nećeš postići suštinu imana sve dok ne prestaneš vrijeđati ljude zbog mahana koje i sam pri sebi imaš, i sve dok ne otpočneš sa liječenjem svoje mahane. Ako tako budeš postupio, nećeš izliječiti tu mahanu, a da ne naiđeš na drugu. Ako postupiš tako – zauzećeš se samim sobom, a najbolji Allahovi robovi su oni koji su takvi!”
Abdul-Bari rhm., kaže: Čuo sam mog brata Zennuna b. Ibrahima rhm., kako kaže: “Ko se bude bavio mahanama ljudi – zaboraviće svoje mahane!”
Od Ebu Sulejmana el-Daranija rhm., se bilježi slijedeće: “Ko se zauzme sobom, zaboraviće ostali svijet, a ko se zauzme svojim Gospodarem – zaboraviće i sebe i ostali svijet!”
Od Asme’ija rhm., se bilježi slijedeće: “Za čudit se je čovjeku o kojem se govori dobro – a nije takav kao što se govori, pa bude zadovoljan tim govorom!? Još više je za čudit se čovjeku o kojem se govori loše – a takav je kao što se govori, pa mu bude krivo, i naljuti se!? A ono što je najviše za čuditi se jeste čovjek koji potvara ljude uz pretpostavke i sumnje, a sebe voli uz maksimalni jekin i ubjeđenje!?”
Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Najgora kamata je da se čovjek nadnese nad obrazom svoga brata!”
Ibnul-Musejjib rhm., je rekao: “Najgora kamata je oholjenje nad čašću svoga brata muslimana!”
Od Hasana el-Basrije rhm., se bilježi slijedeće: “Vjernik je blag, i ne ponaša se kao džahil. Ako se prema njemu džahilski ponesu – blag je; ako mu se nepravda učini – oprosti; ako mu nešto bude uskraćeno – strpi se!”
Od Hasana el-Basrije rhm., se bilježi: “Gibet/ogovaranje, je da spominješ nekog čovjeka po onome što je pri njemu, a ako ga budeš spominjao po onome što nije pri njemu – potvorio si ga!”
Od Sufjana b. Husejna rhm., se bilježi: “Zadesih se kod Ijjas b. Mu’avije, a kod njega bijaše čovjek od kojeg se plaših da me ne počne spominjati po zlu kada odem od njih – pa ostadoh da sjedim tu sve dok taj nije otišao. Kada je otišao spomenuh ga Ijjasu, kada me Ijjas poče gledati posred lica, ne govoreći mi ništa sve dok ne završih, pa mi reče: Jesi li se borio protiv Dejlema? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Sinda? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Indije? Rekoh: Ne. Reče: Jesi li se borio protiv Rima? Reče: Ne. Reče: Od tebe su rahat i pošteđeni Dejlem, Sind, Indija i Rim – dok tvoj brat nije rahat od tebe!? Nakon ovih riječi Sufjan nikada više nije ponovio to šta je uradio!”
Ebu Ja’ala el-Sekafi rhm., kaže: “Spomenu se neki čovjek na sjelu kod Salima Ebu Kutejbe, kojeg proturi kroz usta jedan od sjeldžija, na šta mu Salim reče: O ti, odbi nas od sebe, i ljubav prema tebi nam uskrati, i otkrio si nam svoj avret!”
Od E’ameša rhm., se bilježi slijedeće: Čuo sam Ibrahima rhm., kako kaže: “Ja vidim i primjetim nešto što mi je odvratno i mrsko, i ne priječi me od govora o tome ništa drugo do bojazan od toga da lično ja ne budem iskušan tim djelom!”
Jahja b. Džabir rhm., kaže: “Niko neće istraživati mahane drugog čovjeka, a da ga Allah dž.š., kasnije, ne iskuša istim tim mahanama!”
Mekhul rhm., prenosi od Vasile b. el-Eska’a rhm., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nemoj javno psovati i grditi svoga brata! Može mu se Allah smilovati, a tebe na ispit staviti!”
Od Dža’afera b. Sulejmana rhm., se bilježi: Čuo sam Malik b. Dinara rhm., kako kaže: “Dosta je čovjeku zla da ružno govori o dobrim ljudima, a nije jedan od njih!”
Ebu Nu’ajm rhm., kaže: Čuo sam Hassana b. Saliha rhm., kako kaže: “Pretraživao sam bogobojaznost, i našao sam da je najtanja na jeziku!”
Fudajl b. ‘Ijad rhm., kaže: “Draže mi je da čovjeka pogodim kopljem, nego li da ga pogodim jezikom!”
Jahja b. Mu’az el-Razi rhm., je rekao: “Od koga budu pošteđena stvorenja – njime je zadovoljan Gospodar!”
Sehl b. Abdullah rhm., kaže: “Ko se želi spasiti ogovaranja ljudi/gibeta, neka zatvori sebi vrata sumnjičenja; ko se spasi sumnjičenja – spasiće se uhođenja; ko se spasi uhođenja – spasiće se ogovaranja; ko se spasi ogovaranja – spasiće se lažna govora/zur; ko se spasi lažna govora – spasiće se od potvaranja!”
Poslanik s.a.w.s., kaže: “Keffaret 8otkup) za ogovaranje/gibet je da tražiš oprosta od Allaha dž.š., za osobu koju si gibetio, riječima: Allahu, oprosti i nama i njemu!”
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
