[Media]

Od stvaranja, života na Zemlji do smrti

Nakon stvaranja Adema, a.s., prošlo je još neko vrijeme do stvaranja hazreti Have. Od Ibn Abbasa, ibn Mesuda i drugih ashaba se prenosi da su rekli: “Iblis je protjeran iz Dženneta, a Adem se nastanio u njemu.” Boraveći u Dženetu Adem je osjećao samoću.

Stvaranje

Jednog dana dok je Adem spavao, Allah, dž.š., mu uze dio od najkraćeg rebra na lijevoj strani i tu kost prekri mesom. Od nje stvori Havu. Kad se Adem, a.s., probudio ugleda ženu kako sjedi pored njega. Upita je:

-Šta si ti?
-Žena.
-Zašto si stvorena?
-Da se uz mene smiriš!

Potom meleki ugledaše ženu kako razgovara sa Ademom. Nije bila kao on. Htjedoše još jednom ispitati Ademovo znanje. Upitaše ga:
-Kako se zove?

-Hava.
-Zašto Hava?
-Zato što je stvorena od nečeg živog.

Hazreti Hava je bila apsolutno najljepša ikad stvorena žena na svijetu. Obdarena je bila sa svim najljepšim odlikama žene. To se potvrđuje u sahih hadisima o Ibrahimovoj ženi Sari gdje se kaže kako je ona bila najljepša žena na svijetu, poslije h. Have.

Život u Džennetu

Nakon toga Adem, a.s., i h. Hava, Allahovom voljom, nastaniše Džennet. Gospodar im reče: “O Ademe! Živite ti i tvoja žena u Džennetu i jedite u njemu koliko hoćete i odakle god želite, ali se ovom drvetu ne približavajte, pa da sami sebi nepravdu učinite.” (El-Bekare, 20.) Džennet je prostran kao nebesa i Zemlja. U njemu im je bilo sve dozvoljeno. Tamo nisu ni glad, ni žeđ, ni umor, ni žegu osjećali. Allah, dž.š., ih je upozorio da im je šejtan otvoreni neprijatelj i da nikako ne dozvole da on bude uzrok njihovom izlasku iz Dženneta.

Ali šejtan nije prestajao činiti vesvese dok ih ne navede da okuse plodove zabranjenog drveta. Neki kažu da je to bila smokva, drugi da je to jabuka, neki opet navode da je to vinova loza. Prva koja je kušala plod bila je h. Hava. I ona ubijedi Adema da i on proba. Tada im se ukazaše stidna mjesta njihova. To je bilo takvo drvo da bi onaj ko jede njegov plod morao vršiti nuždu, a u Džennetu se ne vrši nužda. Postidješe se i Adem i Hava. Adem je trčeći bježao sa tog mjesta, ali mu se kosa zakačila za jedno drvo, pa ga je isčupao. Tada ga je Milostivi zovnuo:

-Ademe! Je li to od Mene bježiš?

Čuvši dozivanje Milostivog, Adem je rekao:

-Gospodaru! Ne, nego me je stid.

Oboje se pokajaše i od Gospodara oprost moliše:
“Gospodaru naš” – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (El-Ea’raf, 23.)

Ovo je priznanje grijeha, poniznost, i traženje pomoći od Uzvišenog u teškom momentu. Ko god je ovu tajnu od Ademovih potomaka kasnije primjenjivao, okončao je sretno i na ovom i na onom svijetu.

[Media]

Izgnanstvo na Zemlju

Potom im je Allah, dž.š., oprostio i naredio da se na Zemlji nastane. Ibn Abas, r.a., kaže: “Adem, a.s., je spušten u Indiju, a h. Hava na područje današnje Džide, pa ju je Adem tražio sve dok se ne sastadoše na Arefatu.” Sa Ademom je spušten i Hadžerul-esved (crni kamen). On je u ruci snio i džennetskog lišća koje je zasadio u Indiji, pa su tamo narasla mirisna drva. Dugo je Adem tumarao mrakom, borio se sa teškoćama na Zemlji, po cijenu vlastitog života. A bio je zahvalan svom Gospodaru i vjerovao da sve što mu se dešava ima neku mudrost. Puno se kajao i u Gospodara svoga uzdao. Jednom ugleda kako se javlja dan. Ushićen, ustao je klanjati namaz. Kad je predao selam na lijevu stranu ugledao je Havu kako sjedi. Mjesto sastanka bilo je na Arefatu – spoznaja, upoznavanje, po čemu je ovo mjesto i dobilo ime, jer su se tu upoznali Adem, a.s., i h. Hava na dunjaluku. Ova dva rekata su današnji sabah namaz.

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Adem i Hava su spušteni na Zemlju goli. Bili su zaodjenuti samo u džennetsko lišće. Adema je opeklo Sunce pa je počeo plakati i govoriti Havi: ‘Hava, Sunce me je opeklo.’ Zatim je Džibril donio pamuk i naredio Havi da ga prede, pokazavši joj prethodno kako se to radi, a Ademu da tka i plete, pokazavši i njemu kako se to radi.”

Prva odjeća im je bila od ovčije vune. Adem ju je ostrigao, a onda su je zajedno izaprali, pa je Adem sebi satkao ogrtač, a Havi dugu košulju i veo.

Kada je Allah Uzvišeni spustio Adema i Havu na Zemlju prvo što su pojeli bilo je sedam zrna pšenice koje im je donio Džibril, pa su ih posijali i iz svakog zrna je niklo po stotinu klasova. Kad je žito naraslo, Adem ga je požnjeo i ovrhao, samlio i zamijesio. Napravili su hljeb ulažući u to veliki trud i napor u poslu. Džibril je Ademu a.s. i h. Havi iz Dženneta donio dva vola, plug od željeza i malu žeravicu iz džehenema. Ova vatra je oprana sedam puta u džennetskim rijekama i sedam puta u morima. Pomoću ove vatre iskrčili su i očistili mali komad zemlje. Potom je vatra vraćena u džehenem. Tada je Džibril Ademu donio nekoliko pšeničnih zrna, da zemlju zasije. Vidjevši to, h. Hava ga zamoli:
-Daj i meni koje zrno.

Allahovom milošću iz onog što je posijao Adem nikla je pšenica, a kod h. Have ječam. Od tada je Adem sa volovima počeo orati, žnjeti i vršiti.
Od Ebu Musâa el-Eš’arija, r.a., se prenosi da kada je Allah, dž.š., spustio Adema i Havu na Zemlju podučio ih je poslovima i opskrbio ih plodovima poput onih iz Dženneta. Samo su se ovi plodovi kvarili, a džennetski nisu. Adem a.s. sa Havom nije imao odnos u Džennetu. Kada su sišli na Zemlju, opet su spavali odvojeno. Kad bi negdje zanoćili spavao bi Adem u uvali, a Hava pokraj nje. Tako su radili dok Džibril nije došao Ademu i naredio mu da se sastane sa Havom i podučio ga kako će s njom imati intimni odnos.

Dok je bila u Džennetu, h. Hava nije znala šta je mjesečnica, ali došavši na Zemlju sa tim se, u toku svog namaza, suočila.

-Da li da namaz nastavim ili ne?-upitala je Adema.
Adem, a.s., nije znao odgovor pa je upitao Džibrila. Pošto i Džibril o tome nije imao znanja upitao je Allaha, dž.š., pa mu je na to rekao:
-Ona ne treba klanjati, sve dok se ponovo ne očisti.

Kad je nastupio post h. Hava je postupila prema svom mišljenju, a onda joj bi naređeno da propuštene dane naposti. H. Hava je upitala:

-Kako to, Gospodaru?
Allah, dž.š., joj reče:
-Da, namaz ne trebaš naklanjati, to je bilo po Mojoj naredbi, a što se tiče posta, to je tvoj zaključak.
Allahovom dozvolom od njih dvoje mnogi muškarci i žene postadoše. Taberi bilježi da je h. Hava u dvadeset porođaja Ademu rodila 40 djece. Svaki put je rodila blizance, brata i sestru.

[Media]

Prvi fesad

U početku čovječanstva bio je uspostavljen poseban zakon koji je regulisao način sklapanja braka i odabir bračnog druga. Svi su bili Ademova djeca, braća i sestre. Danas je zabranjen brak brata i sestre. Kâbil je po tadašnjem zakonu mogao oženiti bilo koju sestru osim bliznakinje sa kojom je zajedno rođen. Isto tako i Hâbil. Sestra Hâbilova je bila manje lijepa od Kâbilove. Kâbil nije želio da njegova lijepa sestra bude bratova žena. Htio ju je za sebe. A to mu je bilo zabranjeno po Ademovom, a.s., šerijatu.

Dok su Adem i Hava bili na hadžu, oni prinesoše žrtve, ali Kâbilovu Allah, dž.š., odbi, a Hâbilovu primi. Nakon toga Kâbila je opsjedala misao da ubije Hâbila. Dok je Hâbil spavao, ubi svog brata, udarivši ga kamenom u glavu.

Sjeverno od Damaska, na brdu Kasijun, nalazi se pećina koja se zove “Pećina krvi”. Ona je poznata po tome što se vjeruje da je Kâbil kod nje ubio Hâbila. Još i danas je vidljiv trag krvi na stijeni kao znak prvog velikog grijeha počinjenog na Zemlji. Tu u pećini iz dvije stijene kaplje voda. Dan i noć suze rone zbog ubistva Hâbilova.

Neki kažu da je Kâbil, nakon što je ubio svoga brata, njegovo mrtvo tijelo nosio na leđima godinu dana, sve dok mu Allah, dž.š., ne posla dva gavrana koji se pobiše i jedan drugog ubi. Preživjeli gavran iskopa rupu, uvuče u nju tijelo ubijenog i zagrnu ga. Kad to vidje, Kâbil učini isto što i gavran. Nakon toga pobježe sa svojom ženom i nastani se u dolini. Nije se usudio suočiti sa Ademom, a.s., koji je živio u brdima.

Ahiret

Adem, a.s., je bio Allahov poslanik prvim ljudima i živio je 960 godina. Svi su njegovi potomci bili muvehhidi (vjerovali su u jednog Boga), ali vremenom, ljudi se podijeliše na dvije skupine: dobri sa Ademom, a.s., a loši sa Kâbilom. Potomaka Kâbilovih je bilo mnogo. Oni nisu obožavali kipove, ali su se odali mnogim grijesima.

Neposredno pred samu smrt, Adem, a.s., je ostavio Šîta, a.s., da vodi čovječanstvo putem dobra. Šît znači poklon, dar od Allaha dž.š., jer se rodio nakon ubistva Hâbila, zbog kojeg je Adem mnogo tugovao.

Imam Ahmed bilježi od Zumret es-Sadija da je rekao:
“Vidio sam šejha koji je držao predavanje u Medini. Upitao sam:

-Ko je ovo?
Odgovorili su mi:

-Ubejj ibn Ka’b, jedan od najupućenijih ashaba u Kur’an i njegov komentar.

Pa nam je ispričao: ‘Kad je Ademu došao smrtni čas rekao je sinovima svojim:

-Poželio sam džennetskih plodova.

Dženetski plodovi su kao i dunjalučki; jabuka, nâr, grožđe, samo što se ne mogu pokvariti kao dunjalučki plodovi.

-Sinovi moji, idite i potražite ih.

Djeca odoše ne bi li babi donijeli tih plodova. Idući tako, sretoše meleke u liku ljudi. U rukama su im bili ćefini, tabuti namirisani i druge stvari potrebne za ukop. Rekoše:

-O sinovi Ademovi, šta tražite?
-Babo nam je bolestan, zaželio se džennetskih plodova.
-Vratite se, vašem babi je došao kraj!

Kad ih h. Hava ugleda, poznade da su meleki. Nije željela da Adem umre. Priđe Ademu, a.s., i poče ga nagovarati, a Adem joj reče:

-Skloni se od mene, ja sam prije tebe došao na red. Ostavi mene i meleke moga Gospodara Uzvišenog!

Meleki mu dušu uzeše, okupaše ga, mezar mu načiniše i dženazu mu klanjaše. Tako pokazaše sinovima Ademovim šta da čine sa svojim umrlim.”

Hazreti Hava je umrla godinu dana nakon Ademove smrti. Različita su mišljenja o tome gdje su ukopani. Ibn Džerir navodi da je Adem ukopan na brdu Ebu Kubejsa u blizini Meke. Nuh, a.s., je za vrijeme potopa njega i Havu ponio i ukopao u Jerusalemu. Ibn Asakir navodi da je Ademova glava ukopana kod Ibrahimove džamije, (Mesdžidul-Halil) a noge kod stijene (kubetu-sahra) u Kudsu (Jerusalim). Neki navode da su ukopani u Džidi, a Allah najbolje zna.

[Media]

Ajeti povezani sa temom Vjerovjesnici

1 Sura El-Enfal, ajet br. 31. Kada im se riječi Naše kazuju, govore:Već smo čuli!Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli;to su samo izmišljotine naroda drevnih


2 Sura El-Enfal, ajet br. 38. Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se šta je s drevnim narodima bilo


3 Sura El-Hidžr, ajet br. 7. Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš.


4 Sura En-Nahl, ajet br. 43. "Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im - pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate"


5 Sura Jusuf, ajet br. 109. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skončali oni prije njih, - a ahiret je zaista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se nećete opametiti!


6 Sura Jusuf, ajet br. 110. I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički.


7 Sura Jusuf, ajet br. 111. U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kur´an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.


8 Sura Merjem, ajet br. 59. "Njih smijeniše naraštaji, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će propast susresti


9 Sura El-Enbija, ajet br. 7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte ljude od znanja ako ne znate vi!


10 Sura El-Furkan, ajet br. 20. Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.


11 Sura El-Ahkaf, ajet br. 21. "I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u Ahkafu opominjao - a bilo je i prije njega i poslije njega opominjatelja: ne obožavajte nikoga osim Allaha! Ja se bojim za vas kazne na Velikom danu!"


12 Sura El-Ahkaf, ajet br. 27. " A naselja oko vas smo uništili, i objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali."


13 Sura El-Kamer, ajet br. 13. a njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i klinaca sagrađenoj,


14 Sura El-Kamer, ajet br. 15. I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?


15 Sura El-Hidžr, ajet br. 58. "Mi smo poslani narodu navjerničkom" - rekoše -


16 Sura El-Hidžr, ajet br. 59. "samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti",


17 Sura El -Ahzab, ajet br. 39. Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to što će pred Allahom račun polagati!


18 Sura El-Kamer, ajet br. 23. I Semud u opomene nije vjerovao.


19 Sura El-Kamer, ajet br. 24. Zar da slijedimo jednog od nas!' - govorili su. 'Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.


20 Sura El-Kamer, ajet br. 25. Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!


21 Sura El-Kamer, ajet br. 26. Saznat će oni sutra ko je lažljivac oholi!


22 Sura El-Kamer, ajet br. 27. Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv.


23 Sura El-Kamer, ajet br. 28. I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!


24 Sura El-Kamer, ajet br. 29. Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je,


25 Sura El-Kamer, ajet br. 30. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje


26 Sura El-Kamer, ajet br. 31. Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća


27 Sura El-Kamer, ajet br. 33. Narod Lutov poricao je opomene.


28 Sura El-Kamer, ajet br. 34. Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo, samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo


29 Sura El-Kamer, ajet br. 35. iz milosti Naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju


30 Sura El-Kamer, ajet br. 36. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali


31 Sura El-Kamer, ajet br. 37. Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili: 'Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!


32 Sura El-Kamer, ajet br. 38. A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati


33 Sura El-Kamer, ajet br. 39. Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!


34 Sura El-Kamer, ajet br. 41. I faraonovoj porodici opomene dolaziše


35 Sura El-Kamer, ajet br. 42. ali oni porekoše sve znakove Naše, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni


36 Sura Es -Saffat, ajet br. 71. A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili


37 Sura Es -Saffat, ajet br. 72. Mi smo im slali one koji su ih opominjali


38 Sura Es -Saffat, ajet br. 73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti

[Media]

O naseljavanju Zemlje prije vremena Adema a.s

"On je sve stvorio, On zna sve!"

(Kur'an, Stoka, 101.)

"...a sve Nama vratit će se!"

(Kur'an, Vjerovjesnici, 93.)

"Mi zbilja oživljavamo i usmrćujemo, i k Nama je Povratak."

(Kur'an, Kāf, 43.)

Citirani ajeti zaokružuju kompletnu egzistenciju, svijet, Bītak. Sve što postoji stvorio je Allah. Sve, ama baš sve, ponovo će se Allahu vratiti. Allah je taj koji određuje "vrijeme" povratka, On sve zna. Ništa od ovoga nije izuzeto.

Shvatimo li "život" kao odrednicu svih stvorenja, dakle ne samo čovjeka, moći ćemo ugrubo odrediti njegove faze.

Faza kada Allah ništa nije stvorio. Pošto je samo On vječni, u smislu oduvijek i zauvijek, bijaše "period" kada ništa drugo nije postojalo, kad Allah nije ništa stvorio. "...i sve je On stvorio i odredbom odredio! I uzimaju pored Njega druga božanstva, koja ne mogu stvoriti ništa, a i sama su stvorena, i sebi ne mogu nanijeti ni štetu niti korist priskrbiti kakvu, niti su u stanju usmrtiti, život podariti, niti iznova proživiti!" (Kur'an, Furkan, 2., 3.)

Zatim, faza stvaranja, kada Allah dragi stvara stvorenja ali ne i čovjeka, npr.: "A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale, i džine još prije stvorili smo od vatre užarene!" (Kur'an, sura Hidžr, 26., 27.)

Napokon, slijedi faza stvaranja čovjeka. "I kad Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji od ilovače, od gline ustajale, stvoriti čovjeka! I kad ga oblikujem i u njega život udahnem, ničice mu se poklonite!'" (Kur'an, Hidžr, 28., 29.)

Jedno od Allahovih stvorenja koje je stvoreno prije čovjeka jeste i Zemlja. Kasnije, stvoren je čovjek a Zemlja dobi zadatak "ugostiti" novo stvorenje.

Kada je Allah rekao melekima da namjerava čovjeka stvoriti i na Zemlju ga poslati, meleki se začudiše. Kao da znadoše za neko iskustvo, za nešto što Zemlja doživi, a što im se ne sviđa. Kao da je neko stvorenje već živjelo na Zemlji?! "I kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika (halifu)!' - oni upitaše: 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!' On odgovori: 'Ja znam ono što ne znate vi!' " (Kur'an, Krava, 30.)

[Media]

Šta znači halifa (khalifa)?

Budući je dragi Bog melekima rekao da namjerava postaviti halifu na Zemlji, moglo bi se zaključiti da je riječ o halifi između meleka. Ovime se ukazuje na onaj plemeniti, melekutski dio čovjekova jastva. "Razlog zašto Allah postavlja halifu koji će biti od meleka, jeste jer oni nastanjivaše prethodno Zemlju. Zatim ih naslijedi Adem i njegov rod." (Zamahšeri, Keššaf, I, 61.)

Druga mogućnost, jeste razumijevati pojam "halifa" onako kako ga mi najčešće razumijevamo, tj., dovodeći ga u kontekst samo sa ljudskim rodom.

Možemo razumijevati halifu kao "nasljednika", u smislu da ljudi jedni druge nasljeđuju u životu na Zemlji. Potomci nasljeđuju pretke, generacije nasljeđuju generacije. Život na Zemlji je prolazan. Danas smo tu, sutradan drugi nas zamjenjuju. Nema postojanosti na dunjaluku. Kaže Hasan Basri: "Halifa je nasljednik; u smislu, oni jedni druge nasljeđuju (jakhlufune). Sinovi Ademovi nasljeđuju svoje očeve, generacije nasljeđuje prethodne generacije." (Hasan Basri, Tefsir, I, 56.)

U Kur'anu se kaže: "A On čini da vi jedni iza drugih na Zemlji slijedite (khalaif)." (Kur'an, Stoka, 165.) "I koji čini da vi namjesnici (khulefa') na zemlji budete!" (Kur'an, Mravi, 63.) "A da hoćemo Mi, Mi bismo umjesto vas na Zemlji meleke, da jedni iza drugih dolaze (jakhlufune), dali!" (Kur'an, Ukras, 60.) "I poslije njih naraštaji bi dolazili (fe khalefa min badihim khalfun)..." (Kur'an, Zidine, 169.)

Dragi Bog postavio je Adema, alejhisselam, za halifu na Zemlji. Dao mu je "Riječi" kojih se mora pridržavati kako bi uspostavio pravednost i mir na svijetu. Stoga se može zaključiti da riječ "halifa" obuhvata svakoga poslanika (resul) Božijega ili vjeronavjestitelja (nebijj) jer je svaki poslan ljudima dostaviti "Riječi", Objavu, i uspostaviti mir na Zemlji. Kaže uzvišeni: " 'O Davude, Mi smo te namjesnikom (khalifa) na zemlji učinili pa ljudima po Pravdi sudi, i za strašću se ne povodi, da s Allahove Staze ne skreneš ti!" (Kur'an, Sād, 26.)

[Media]

Ko je nastanjivao Zemlju prije ljudi?

U uvodu istakli smo jednu misao koja se veže za odgovor meleka kada im je saopćeno da će Zemlja dobiti halifu. Stvarno je čudno, kako to da meleki imaju stav o ovome pitanju? Logično je pomisliti da se prije već nešto desilo. Nešto slično, što se može povezati i sa vladavinom ovoga halife. Nesumnjivo je već prije neko Zemlju nastanjivao i, kako zaključujemo iz govora meleka, nered činio i krv prolijevao.

Veli Ibn Kesir: "Od Ibn 'Abbasa prenosi se: 'Džini su činili fesad (nered) na Zemlji prije Adema, alejhisselam. Pa kada je melekima saopćeno da će Zemlja dobiti novoga halifu, anologijom zaključiše da će i čovjek fesad činiti.' " (Ibn Kesir, Tefsir, I, 106.)

Od Abdullah Ibn Omera prenosi se: "Džini bijahu potomci Džāna na Zemlji, na dvije hiljade godina prije nego li je Adem stvoren. Počeše nered činiti i krv prolijevati. Tada Allah posla vojsku meleka koja ih napade i protjera na morska ostrva." (Ibn Kesir, I, 106.) Džān je za džine ono što je Adem za ljude, odnosno Iblis za šejtane.

Nešto drugačije kazivanje nalazimo kod Taberija: "Kaže Ibn 'Abbas: 'Prvo džini nastanjivaše Zemlju. Na njoj nered činiše i krv prolijevaše, te jedni druge ubijaše. Tada im Allah posla Iblisa s vojskom meleka, pa ih Iblis poubija i protjera ih na ostrva mora i vrhove planina. Potom stvori Allah Adema i nastani ga na Zemlji. Stoga je rečeno: 'Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika (halifu)!' " (Taberi, Tefsir, I, 288.)

Taberi navodi i jednu zanimljivu predaju po kojoj je Iblis porijeklom od džina, pričem navodi da su "džini" jedno od plemena meleka: "Kada je Allah završio stvaranje onoga što je htjeo, uzdigao se nad 'Arš. Potom učini Iblisa melekom dunjalučkoga neba. Iblis bijaše od plemena meleka koje se zove džin. Nazvani su džinima jer bijahu rizničari Dženneta. I Iblis bijaše rizničar. Tada se u njemu probudi kibur (oholost), pa reče: 'Allah mi je ovo podario kako bi me učinio drugačijim od drugih meleka. Kada u njemu proklija oholost, Allah to vidje pa reče melekima: "Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika (halifu)!" Meleki rekoše: "Gospodaru naš, a ko će biti taj halifa?" Reče Allah: "Imat će potomke koji će nered na Zemlji činiti, zavidjeti jedni drugima te jedni druge ubijati." "Oni upitaše:" Gospodaru naš: " 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!' On odgovori: 'Ja znam ono što ne znate vi!' ", tj. znam kakav je Iblis.' " (Taberi, I, 292., 293.)

[Media]

Prethodne predaje kazuju da su meleki na osnovu džinskoga naseljavanja Zemljina tla mogli pretpostaviti kako će se ljudi ponašati. Jer Zemlja je od najljepših Allahovih stvorenja. Koliko samo ljepota na njoj prebiva: jezera, rijeke, planine, pustinje, vrleti, livade, izvori, bunari; s nje se jasno vide smjene noći i dana, pomračenja Sunca i Mjeseca... Stvorenje zaboravi na ljepotu Stvoritelja. Opije ga ljepota drugoga stvorenja.

Ipak, po nekim predajama, meleki su mislili da će ljudi fesad na Zemlji činiti na osnovu zapisa koji se nalaze na Levhi mahfuzu. Tako kaže Zamahšeri: "Znali su za to jer im je Allah kazao, ili su pročitali na Levhi mahfuzu. Možda im je jednostavno "usađeno" u spoznaju da znaju kako su od svih stvorenja jedino oni čisti (bezgrješni)." (Zamahšeri, Kešaf, I, 61.)
Imam Kurtubi o džinima

S obzirom da govorismo o džinima bilo bi zgodno u ovome radu navesti neka mišljenja koja definiraju i opisuju ovaj rod. Pisati o džinima veoma je zanimljivo a ljudi "tajanstvene" priče pomno slušaju. Vjerovatno je i to jedan od razloga zašto je izdavačka djelatnost preplavljena spisima o džinima. Radi sigurnosti, na ovome mjestu ćemo navesti stavove o džinima koje navodi imam Kurtubi. Budući je riječ o velikome poznavaocu islamskih znanosti i velikome pobožnjaku kojega prihvataju svi tradicijski pravci muslimana i svi učenjaci, smatramo da nam njegov tefsir može poslužitikao dobra osnova, i sa spoznajne strane ali i s obzirom na vjerodostojnosti mišljenja koja iznosi.

1) sura Pećina, ajet 50.

U Kurtubijevome djelu Džami'u Li Ahkamil Kur'an, u komentaru ajeta: "On je bio jedan od džina, ogriješi se o zapovijed svoga Gospodara", nalazimo slijedeće predaje o džinima.

Seid ibn Džubejr kaže: "Džini su potomci meleka. Stvoreni su od vatre. Od njih je i Iblis. Ostali meleki stvoreni su od svjetlosti."

Ibn Zejd, Hasan Basri i Katade vele: "Iblis je otac džina. kao što je Adem otac ljudi. Iblis nije bio melek."

Prenosi od Ibn 'Abbasa: "Ime mu je (ocu džina) Haris."

Šehr ibn Hušeb i neki od učenjaka kažu: "Iblis je bio od džina koji živješe na Zemlji. Meleki su ih poubijali a njega kao maloga zarobili. Tako su ga meleki uzeli sa sobom kao roblje."

Prenosi se od Džubejra, on od Nefira, on od Ebu Sa'lebe el-Hašenija, a njegovo ime je Džursum, da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao: "Džini su podijeljeni na tri trećine. Jedna trećina ima krila i lete po zraku. Druga trećina su zmije i psi, a treća trećina može se utjeloviti (u šta hoće) i putuje zemljom."

Prenosi se od Ebu Derdaa, a njegovo ime je Uvajmir, da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: 'Džini su stvoreni kao tri trećine: jedna trećina su psi, zmije i gmizavci. Druga trećina su lagahni vjetar, a treće trećina je poput potomaka Adema - mogu zaraditi sevap, a mogi i zaraditi kaznu. Allah je ljude stvori u tri trećine. Jedna trećina ima srce ali njime ne razumijeva, ima oči ali njima ne gleda, ima uši ali njima ne sluša. Nema sumnje, oni su kao stoka, štaviše, i gore su zavedeni. Jedna trećina ima tijela kao što imaju svi Ademovi potomci a srca kao što imaju šejtani. Treća trećina bit će pod Allahovim okriljem na Sudnjemu danu, kada drugoga okrilja neće biti.' "

[Media]

2) sura Stoka, ajet 128.

U spomenutome djelu, u komentaru ajeta: "A na Dan kad ih sve Allah iskupi: 'O džinski zbore! Mnoge ljude u zabludu odvedoste!' A ljudi, njihovi štićenici, reći će: 'Naš Gospodaru! Jedni drugima smo mi od koristi bili, a sad smo stigli do roka onoga kojeg si Ti odredio nama!' 'Stanište vaše vatra bit će!' - Allah reći će. - 'U njoj ćete vi zauvijek ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi!' A, zbilja, Gospodar tvoj je mudar i sve zna", nalazimo slijedeće kazivanje o džinima.

"Misli se na okupljanje svih stvorenja (džemi'a) na Kijametskome danu. O džinski zbore! Mnoge ljude u zabludu odvedoste. U smislu mnogim ljudima se korististe. Potvrda ovome je Naš Gospodaru! Jedni drugima smo mi od koristi bili. Ovime se odgovara onima koji tvrde da se (samo) ljudi koriste džinima. Jer ljudi od njih primaju. Ispravno je da svaki od njih koristi "svoga" sahibiju. Džini se koriste ljudima naslađujući se pokornošću ljudi prema njima, a ljudi, opet, naslađuju se s time što džini njihove želje prihvataju, pa bludniče i piju alkohol jer ih džini zavedu. Priča se: Jedan čovjek putujući dolinom a strahujući za svoj život reče - 'Utječem se gospodaru ove doline od svega!' U Objavi je rečeno: A bilo je ljudi koji su utočište kod džina tražili, pa su njima tako obijest povećali! (Džini, 6.) Tako džini koriste ljude. A ljudima džini služe za unošenje nemira, za proricanje i za sihr. Kaže se: džini se koriste ljudima navračajući ih da vjeruju kako im džini mogu pomoći od onoga što ih čeka.

Ibn 'Abbas veli: "Džan je otac džina koji nisu šejtani. Šejtani su Iblisova djeca. Vjeruju samo u Iblisa. Džini umiru, a neki od njih su vjernici a neki nevjernici. Adem otac je ljudi. Džan otac je džina. Iblis otac je šejtana."

Pravno pitanje:

Ovi ajeti ukazuju da džini potpadaju pod istu obavezu kao ljudi, tj. naređivanje dobra a odvraćanje od zla, odnosno mogu biti i nagrađeni (zaraditi sevap) a i kažnjeni.

Odgovori:

Hasan Basri: Džini za vjerovanje nemaju druge nagrade doli spasa od vatre. Na ovo ukazuju Riječi Uzvišenoga: "On će vam grijehe oprostiti i od bolne patnje vas zaštititi!" (Pješčani brežuljci, 31.)

Istoga mišljenja je i Ebu Hanifa. On kaže: "Džini nemaju drugoga sevapa doli spas od Vatre."

Malik, Šafija i Ibn Ebi Lejla kažu: "Kako god džini bīvaju kažnjeni za loša djela tako bīvaju i nagrađeni."

Ed-Dahak kaže: "Džini ulaze u Džennet, jedu i piju."

El-Kušejri veli: "Jedno je jasno, a to je da se o ovome ništa sigurno ne može reći. A Allah najbolje zna."

Ja (Kurtubi) mislim da Riječi Uzvišenoga: "Svakom pripast će razina prema djelima", pokazuju da džini mogu sevap zaraditi i ući u Džennet. Jer je na početku ajeta rečeno: " 'O zbore džina i ljudi! Zar vam nisu poslanici između vas dolazili i Moje ajete vam kazivali, i na susret vašega Dana ovoga vas opominjali?!' A oni će odgovoriti: 'Mi priznajemo to, makar i protiv nas bilo!' Ovozemni život njih je bio zaveo! I tako će oni protiv sebe svjedočiti da su bili nevjernici. To je tako, a Gospodar tvoj sela i gradove zbog nepravde uništavao nije sve dok stanovnike njihove ne bi pohodile opomene! Svakom pripast će razina prema djelima a Gospodar tvoj nemaran nije prema onom šta čine!" (Stoka, 130.-132.)

3) sura Svemilosni, ajet 56., 57.

"U njime će biti onē pogleda kratkih, nije ih ni čovjek, prije njih, ni džin dotakao pa, koju blagodat Gospodara svoga vi poričete?!"

U ovome ajetu dokaz je da su stvari sakrivene od džina baš kao od ljudi. Također, (neki) džini ući će u Džennet i u njemu imati džinnije.

Dumra kaže: "Za mu'mine postoje hurije krupnih očiju. Insanijje su za insane (ljude). Džinnije su za džine."

Kaže Kušejri: "Veli se da ništa neće biti prethodno dotaknuto od onoga što će Allah pokloniti ljudima vjernicima od hurija koje su insanijje ljudi, jer džini ne opće spolno na dunjaluku s kćerima Adema, alejhisselam."

(Ovo mišljenje suprotno je mišljenju imami Malika, koji smatra da može doći do spolnoga općenja između džina i ljudi. Ili je imam Kušejri mislio isključivo na ženski ljudski rod. Imam Malik raspravlja o vjenčanju sa džinnijom. Allah dragi, naravno, najbolje zna. - Nap. prir.)

4) sura Džini, ajet 1.-3.

Vezano za ajete: "Ti reci: 'Meni je objavljeno da je jedna skupina džina prisluškivala i kazala: - Mi smo zbilja Kur'an, koji divotu pobuđuje, slušali, koji Pravoj Stazi vodi, i u njega vjerujemo mi! I mi nećemo nikoga Gospodaru našem pridruživati-', i nije On, zbilja - uzvišena bila veličina našega Gospodara - uzeo ni družicu, ni djeteta!' ", u Kurtubijevome tefsiru čitamo slijedeće.

Učenjaci se razilaze po pitanju džina. Ismail prenosi od Hasana Basrija, da su džini djeca Iblisova, a ljudi su djeca Ademova. I jednih i drugih ima i vjernika i nevjernika. I jedni i drugi mogu zaraditi sevap ili kaznu. Pa ko bude vjernik i od jednih i od drugih, taj je evlija (Allahov prijatelj). Pa ko bude nevjernik, bilo od jednih bilo od drugih, taj je šejtan.

Ed-Dahak prenosi od Ibn 'Abbasa, da su džini potomci Džana a ne šejtana, i vjernici su. (Ipak), ima ih i vjernika i nevjernika. Šejtani su Iblisovi potomci, vjeruju samo u Iblisa.

Učenjaci se također razilaze i po pitanju ulaska džina vjernika u Džennet. Oni koji tvrde da su džini potomci Džana a ne Iblisa, kažu da će zbog svoga vjerovanja ući u Džennet.

Oni koji tvrde da su džini potomci Iblisa, razilaze se. Jedni kažu, poput Hasana, da će oni od njih koji vjeruju ući u Džennet. Drugo je mišljenje Mudžahida, koji veli da neće ući u Džennet, makar i bili spaseni Vatre.

Ipak, pojašnjeno je Riječima sure Svemilosni, ajet 56.: "U njima će biti onē pogleda kratkih, nije ih ni čovjek, prije njih, ni džin dotakao", da će i džini (koji vjeruju) ući u Džennet.

5) sura Džini, ajet 11.-12.

"A među nama i dobrih se nahodi i onih koji nisu takvi, biva nas vrsta raznolikih! A znademo mi da Allahu na Zemlji ne možemo umaći i da od Njega ne možemo uteći."

Dakle, nije svaki džin nevjernik, već ih ima različitih: nevjernika, dobrih vjernika, i vjernika koji nisu dobrī.

Kaže Musejjeb: "(Ovaj ajet znači:) ima nas muslimana, jevreja, kršćana i vatropoklonika (medžus)."

Sudejj kaže za Riječi - biva nas vrsta raznolikih -: "Džina ima kaderijske sekte u akaidu, murdžija, haridžija, rafidija, šiija i sunija."

Neki kažu: "Citirani ajet znači, nakon što saslušasmo Kur'an podijelismo se - na vjernike i na nevjernike. Ima nas dôbrih, i ima nas vjernika ali koji još ne ozbiljismo stupanj ihsana (robovanje Bogu kao da nas Bog vidi, jer ako mi Njega ne vidimo On nas sigurno vidi). A prvo je bolje. Jer među džinima ima onih koji vjeruju u poslanstvo Musaa i Isaa. Allah o njima govori: " 'Mi smo zbilja Knjigu jednu slušali, koja nakon Musaa objavljena bî, potvrđujući istinitom one prije nje objavljene...' " (Pješčani brežuljci, ajet 30.) Ovo potvrđuje da neki od njih vjeruju u Tevrat.

Pojam "vrstā", množina je riječi "vrsta" a označava mezheb (pravac) osobe. Dakle, ajet bi značio - ima nas različitih mezheba, škola mišljenja.