Iskazujemo zahvalnost našem Gospodaru Allahu, dž.š., na milosti i neizbrojivim blagodatima koje nam dariva i u kojima uživamo. Neka su Njegovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, našeg učitelja i uzora u vjeri. Allaha molimo da budemo svjesni vrijednosti slobode, života, zdravlja i mira. Amin!
Draga braćo!
Zemlja je čovjekovo stanište, na njoj se u punini odvija naše zemaljsko postojanje i s njome je povezan čovjekov cijeli život; naše rođenje, odrastanje, stasavanje i na koncu odlazak (preseljenje). Zemlja sa svim svojim prirodnim resursima Allahova je blagodat i vrijednost. Između brojnih kur’anskih poruka koje govore o Zemlji u tom značenju je i ova iz sure El-Enbija, u kojoj stoji:
وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِي الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِيَ الصَّالِحُونَ
”A Mi smo u Zeburu, nakon Opomene (Tevrata), zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi.“ (El-Enbija, 105.)
Allah, dž.š. nas poučava putu i stilu kojim se dostiže stabilna i sigurna pozicija na zemlji. Ona koja čovjeku omogućava da očuva svoje ljudsko dostojanstvo, čast i različite oblike pripadnosti i identiteta, među kojima je i onaj najbitniji – vjerski.
Allah, dž.š kazuje da će oni koji dostignu stepen dobrih robova dostići to preimućstvo na zemlji, sigurnost i stabilnost u procesima koji se odvijaju. A to se dostiže odgovornim odnosom prema Božijim blagodatima i prema svim oblicima rada i ljudske djelatnosti kojima se ljudi zanimaju. Stepen dobrih robova dostiže se i brigom za opće stvari i potrebe svih nas, a zdrava životna sredina je jedna od tih ključnih potreba.
Svima su nam potrebni čist zrak, pitka voda, čiste rijeke, bogate šume i nezagađena životna okolina. To su faktori zdravlja, napretka i kvalitetnog života na zemlji općenito. Trebamo svi biti posvećeni čuvanju i afirmiranju tih vrijednosti. Njih nam je Allah poklonio ali one nisu nepotrošive, mogu biti iscrpljene, ugrožene i narušene. Onda smo na gubitku svi. Proljeće nas iznova podsjeti na Allahovu svemoć stvaranja i darivanja čovjeka velikim blagodatima, kojih trebamo biti svjesni i na njima neprestano zahvaljivati. Proljeće dolazi i kao vjesnik buđenja zemlje koja traži vrijedne ruke onih koji će je urediti uspostavljanjem novih voćnih zasada i zasijavanjem poljoprivrednih kultura što će nam biti ugodna halal hrana i opskrba koja se osigurava vlastitim trudom i radom.
Allahov Poslanik, a.s, u tom kontekstu je kazao:
ما أكلَ أحدٌ طعامًا قطُّ ، خيرًا من أنْ يأكلَ من عمَلِ يدِهِ
“Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku.” [1]
Vrijeme i (ne)prilike u svijetu uzrokovane ratom Rusije na Ukrajinu dovode do velikih promjena na svjetskom tržištu, čega smo već itekako svjedoci. Usljed krize s energentima dolazi do velikih skokova u cijenama hrane. Valja nam činiti ono što možemo i osigurati da naša egzistencija bude sigurnija i stabilnija. Činiti ono što je do nas a potom tražiti od Allaha da nam podari Svoj blagoslov u onome što smo činili, moleći za Njegovu pomoć i zaštitu u svakom momentu i na svakome mjestu.
Zato bi bilo pametno da ljudi prepoznaju važnost rodne zemlje, koja je u mnogim našim mjestima zapuštena, neobrađena i nezasijana. A ova zemlja je rodna i plodna. Zemlja će dati i uzvratiti. Na njoj može lijepo uspijevati raznovrsno voće i povrće.
Bog Dragi dao nam je ovo podneblje u kojemu je dovoljno lijepih sunčanih dana i vode koju On spušta s neba i vode koja je danas dostpunija nego ranije, pa je prilika da to iskoristimo podižući voćnjake smokve, šipka, badema (bajama), oraha, lješnjaka, vinograde lozom zasađene. Danas su i mogućnosti mnogo povoljnije, tehnologija je sve razvijenija i olakšava rad, a i stručna znanjā na koji način uspješno se baviti tim resorom sve su ljudima dostupnija.
Brigom o zemlji posvjedočujemo brigu o sebi i svojoj egzistenciji. Posvjedočujemo i najkonkretniji oblik patriotizma; radom i djelom kazujemo da nismo zanemarili i iznevjerili ono što nam je vrlo bitno i dragocjeno.
Mnogo je korisnije da mlade generacije svoje vrijeme provode u vrtu i u prirodi, okruženi zelenilom, mirisom blagorodne zemlje i plodova koje će ona dati, već da vrijeme i sadržaj njihovih života bude vezan za tehniku, mobilne aparate i društvene mreže. Ako se čovjek otuđi od zemlje, otuđio se od svoje prave prirode. Otuđenje čovjeka rezultira brojnim problemima i društvenim izopačenostima o kojima danas toliko puno slušamo.
Nemar, bezvoljnost, ljenost i letargija kojoj smo svjedoci u brojnim segmentima života i kod značajnog broja ljudi, rezultira stanjem zapuštenosti i stalnog traženja izgovora i krivice u nekim faktorima koji se kao trebaju posložiti da stanje bude bolje i da dođe do promjene. Do promjene neće doći sve dok sâm insan ne bude promjena. U samome sebi.
Čovjek mora raditi i proizvoditi da bi se uopće mogao održati na Zemlji. Rad ima svoju odgojnu dimenziju, jer radnik svojim radom ne obrađuje samo predmet na kojem radi, on, istovremeno, izgrađuje i mijenja samog sebe.[2]
Djelatnim i posvećenim radom čovjek se približava Božijoj milosti. Pošten i koristan rad ljudsku dušu čuva i čisti od grijeha.
Draga braćo,
Naše starije generacije ostavile su nam lijepe primjere odnosa prema resursima prirode koje nam je Dragi Bog stavio na raspolaganje. Svojim odgovornim i osviještenim odnosom prema blagodatima pokazivali su brigu za prirodu i zemlju, ali i za generacije koje će doći poslije i koristiti plodove njihovog rada i truda. Tako naprimjer oni su sadnjom i kalemljenjem voćaka i u udaljenim šumskim predjelima, koja nisu bila u njihovom vlasništvu, željeli iza sebe ostaviti trajno dobro djelo (sadaku), po kome će ih ljudi poslije njih spominjati dok budu jeli njihove plodove. Sevapi od toga teku im čak i dok se ptice ili druge vrste životinja budu hranile tim plodovima. Ovim činom muslimani su u djelo provodili poruku Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., u kojoj stoji:
ما مِن مُسْلِمٍ يَغْرِسُ غَرْسًا إلَّا كانَ ما أُكِلَ منه له صَدَقَةً، وما سُرِقَ منه له صَدَقَةٌ، وما أكَلَ السَّبُعُ منه فَهو له صَدَقَةٌ، وما أكَلَتِ الطَّيْرُ فَهو له صَدَقَةٌ….
“Svakom muslimanu koji zasadi voćku, za sve što se sa njenog drveta pojede računat će se sadaka: i ono što se sa nje ukrade je sadaka, i ono što divljač pojede je sadaka, i ono što ptica pojede je sadaka… [3]
Optimističan i pozitivan pristup životu daje nadu, ohrabruje i kazuje kojim putem treba ići, bez obzira kakve okolnosti bile. Tako je naš Poslanik savjetovao da se proaktivno djeluje i u najkritičnijim momentima i kataklizmama, kakav je recimo Smak svijeta na zemlji, usmjeravajući nas:
إن قامتِ الساعةُ و في يدِ أحدِكم فسيلةً ، فإن استطاعَ أن لا تقومَ حتى يغرِسَها فليغرِسْها
““Ako se pred Kijametski dan u ruci nekog od vas nađe sadnica palme a bude imao toliko malo vremena da je zasadi prije nego nestane života na Zemlji, neka to i učini!”[4]
Današnji čovjek traži i nalazi izgovore da se nešto ne može, da nije isplativo, da je beskorisno, predajući se stihiji života i nepoduzimanju koraka da učini ono što je do njega i ono što on može dati od sebe. Vjera nas motivira da se čovjek bavi onim što je smisleno i što donosi korist njemu lično i zajednici u cjelini. Zajednici je korist kada svako radi svoj posao i doprinosi da u njoj ima više reda, poretka, urednosti i čistoće. Ogromna je lična korist i benefit da čovjek živi od svvoga halal rada, truda svojih ruku i da nije ovisan ni o kome! A musliman treba težiti tome da ovisi jedino o Allahu, a ne o stvorenjima!
Mubarek mjesec Ramazan kuca na naša vrata, on nas pokreće da vršimo svekolike pripreme da ga dočekamo u što ljepšem svjetlu i raspoloženju. Svečan je to mjesec i najdragocjenije vrijeme koje traži od čovjeka vrlinu posvećenosti i istrajnosti. Posvjedočimo te vrline u odnosu prema našoj životnoj sredini, dajmo od sebe napor da ona izgleda ljepše i sređenije. Posvjedočimo te vrline u odnosu prema našoj zemlji, neka bude više zasijana, očišćena i oplemenjena. Neka naše džamije, mesdžidi, mektebi i njihova pripadajuća vakufska dvorišta i mezarja uz njih, budu oplemenjena sadnjom miomirisnoga cvijeća i vrtnih sadnica koje će biti odraz ljepote i sklada.
Milostivi Gospodaru nadahni nas da istrajavamo u dobročinstvima, da oplemenjujemo našu zemlju. Podari nam snage, volje i odlučnosti i naputi nas da činimo ono što je korisno, lijepo i plemenito. Sačuvaj nas kušnji i nevolja. Objedini naša srca u ljubavi prema Tebi, prema našoj vjeri, domovini i državi.
Amin!
Mostarski muftija, mr. Salem ef. Dedović
Karađoz-begova džamija, 8. šaʻban 1443. / 11.mart 2022.
Draga braćo!
Zemlja je čovjekovo stanište, na njoj se u punini odvija naše zemaljsko postojanje i s njome je povezan čovjekov cijeli život; naše rođenje, odrastanje, stasavanje i na koncu odlazak (preseljenje). Zemlja sa svim svojim prirodnim resursima Allahova je blagodat i vrijednost. Između brojnih kur’anskih poruka koje govore o Zemlji u tom značenju je i ova iz sure El-Enbija, u kojoj stoji:
وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِي الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِيَ الصَّالِحُونَ
”A Mi smo u Zeburu, nakon Opomene (Tevrata), zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi.“ (El-Enbija, 105.)
Allah, dž.š. nas poučava putu i stilu kojim se dostiže stabilna i sigurna pozicija na zemlji. Ona koja čovjeku omogućava da očuva svoje ljudsko dostojanstvo, čast i različite oblike pripadnosti i identiteta, među kojima je i onaj najbitniji – vjerski.
Allah, dž.š kazuje da će oni koji dostignu stepen dobrih robova dostići to preimućstvo na zemlji, sigurnost i stabilnost u procesima koji se odvijaju. A to se dostiže odgovornim odnosom prema Božijim blagodatima i prema svim oblicima rada i ljudske djelatnosti kojima se ljudi zanimaju. Stepen dobrih robova dostiže se i brigom za opće stvari i potrebe svih nas, a zdrava životna sredina je jedna od tih ključnih potreba.
Svima su nam potrebni čist zrak, pitka voda, čiste rijeke, bogate šume i nezagađena životna okolina. To su faktori zdravlja, napretka i kvalitetnog života na zemlji općenito. Trebamo svi biti posvećeni čuvanju i afirmiranju tih vrijednosti. Njih nam je Allah poklonio ali one nisu nepotrošive, mogu biti iscrpljene, ugrožene i narušene. Onda smo na gubitku svi. Proljeće nas iznova podsjeti na Allahovu svemoć stvaranja i darivanja čovjeka velikim blagodatima, kojih trebamo biti svjesni i na njima neprestano zahvaljivati. Proljeće dolazi i kao vjesnik buđenja zemlje koja traži vrijedne ruke onih koji će je urediti uspostavljanjem novih voćnih zasada i zasijavanjem poljoprivrednih kultura što će nam biti ugodna halal hrana i opskrba koja se osigurava vlastitim trudom i radom.
Allahov Poslanik, a.s, u tom kontekstu je kazao:
ما أكلَ أحدٌ طعامًا قطُّ ، خيرًا من أنْ يأكلَ من عمَلِ يدِهِ
“Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku.” [1]
Vrijeme i (ne)prilike u svijetu uzrokovane ratom Rusije na Ukrajinu dovode do velikih promjena na svjetskom tržištu, čega smo već itekako svjedoci. Usljed krize s energentima dolazi do velikih skokova u cijenama hrane. Valja nam činiti ono što možemo i osigurati da naša egzistencija bude sigurnija i stabilnija. Činiti ono što je do nas a potom tražiti od Allaha da nam podari Svoj blagoslov u onome što smo činili, moleći za Njegovu pomoć i zaštitu u svakom momentu i na svakome mjestu.
Zato bi bilo pametno da ljudi prepoznaju važnost rodne zemlje, koja je u mnogim našim mjestima zapuštena, neobrađena i nezasijana. A ova zemlja je rodna i plodna. Zemlja će dati i uzvratiti. Na njoj može lijepo uspijevati raznovrsno voće i povrće.
Bog Dragi dao nam je ovo podneblje u kojemu je dovoljno lijepih sunčanih dana i vode koju On spušta s neba i vode koja je danas dostpunija nego ranije, pa je prilika da to iskoristimo podižući voćnjake smokve, šipka, badema (bajama), oraha, lješnjaka, vinograde lozom zasađene. Danas su i mogućnosti mnogo povoljnije, tehnologija je sve razvijenija i olakšava rad, a i stručna znanjā na koji način uspješno se baviti tim resorom sve su ljudima dostupnija.
Brigom o zemlji posvjedočujemo brigu o sebi i svojoj egzistenciji. Posvjedočujemo i najkonkretniji oblik patriotizma; radom i djelom kazujemo da nismo zanemarili i iznevjerili ono što nam je vrlo bitno i dragocjeno.
Mnogo je korisnije da mlade generacije svoje vrijeme provode u vrtu i u prirodi, okruženi zelenilom, mirisom blagorodne zemlje i plodova koje će ona dati, već da vrijeme i sadržaj njihovih života bude vezan za tehniku, mobilne aparate i društvene mreže. Ako se čovjek otuđi od zemlje, otuđio se od svoje prave prirode. Otuđenje čovjeka rezultira brojnim problemima i društvenim izopačenostima o kojima danas toliko puno slušamo.
Nemar, bezvoljnost, ljenost i letargija kojoj smo svjedoci u brojnim segmentima života i kod značajnog broja ljudi, rezultira stanjem zapuštenosti i stalnog traženja izgovora i krivice u nekim faktorima koji se kao trebaju posložiti da stanje bude bolje i da dođe do promjene. Do promjene neće doći sve dok sâm insan ne bude promjena. U samome sebi.
Čovjek mora raditi i proizvoditi da bi se uopće mogao održati na Zemlji. Rad ima svoju odgojnu dimenziju, jer radnik svojim radom ne obrađuje samo predmet na kojem radi, on, istovremeno, izgrađuje i mijenja samog sebe.[2]
Djelatnim i posvećenim radom čovjek se približava Božijoj milosti. Pošten i koristan rad ljudsku dušu čuva i čisti od grijeha.
Draga braćo,
Naše starije generacije ostavile su nam lijepe primjere odnosa prema resursima prirode koje nam je Dragi Bog stavio na raspolaganje. Svojim odgovornim i osviještenim odnosom prema blagodatima pokazivali su brigu za prirodu i zemlju, ali i za generacije koje će doći poslije i koristiti plodove njihovog rada i truda. Tako naprimjer oni su sadnjom i kalemljenjem voćaka i u udaljenim šumskim predjelima, koja nisu bila u njihovom vlasništvu, željeli iza sebe ostaviti trajno dobro djelo (sadaku), po kome će ih ljudi poslije njih spominjati dok budu jeli njihove plodove. Sevapi od toga teku im čak i dok se ptice ili druge vrste životinja budu hranile tim plodovima. Ovim činom muslimani su u djelo provodili poruku Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., u kojoj stoji:
ما مِن مُسْلِمٍ يَغْرِسُ غَرْسًا إلَّا كانَ ما أُكِلَ منه له صَدَقَةً، وما سُرِقَ منه له صَدَقَةٌ، وما أكَلَ السَّبُعُ منه فَهو له صَدَقَةٌ، وما أكَلَتِ الطَّيْرُ فَهو له صَدَقَةٌ….
“Svakom muslimanu koji zasadi voćku, za sve što se sa njenog drveta pojede računat će se sadaka: i ono što se sa nje ukrade je sadaka, i ono što divljač pojede je sadaka, i ono što ptica pojede je sadaka… [3]
Optimističan i pozitivan pristup životu daje nadu, ohrabruje i kazuje kojim putem treba ići, bez obzira kakve okolnosti bile. Tako je naš Poslanik savjetovao da se proaktivno djeluje i u najkritičnijim momentima i kataklizmama, kakav je recimo Smak svijeta na zemlji, usmjeravajući nas:
إن قامتِ الساعةُ و في يدِ أحدِكم فسيلةً ، فإن استطاعَ أن لا تقومَ حتى يغرِسَها فليغرِسْها
““Ako se pred Kijametski dan u ruci nekog od vas nađe sadnica palme a bude imao toliko malo vremena da je zasadi prije nego nestane života na Zemlji, neka to i učini!”[4]
Današnji čovjek traži i nalazi izgovore da se nešto ne može, da nije isplativo, da je beskorisno, predajući se stihiji života i nepoduzimanju koraka da učini ono što je do njega i ono što on može dati od sebe. Vjera nas motivira da se čovjek bavi onim što je smisleno i što donosi korist njemu lično i zajednici u cjelini. Zajednici je korist kada svako radi svoj posao i doprinosi da u njoj ima više reda, poretka, urednosti i čistoće. Ogromna je lična korist i benefit da čovjek živi od svvoga halal rada, truda svojih ruku i da nije ovisan ni o kome! A musliman treba težiti tome da ovisi jedino o Allahu, a ne o stvorenjima!
Mubarek mjesec Ramazan kuca na naša vrata, on nas pokreće da vršimo svekolike pripreme da ga dočekamo u što ljepšem svjetlu i raspoloženju. Svečan je to mjesec i najdragocjenije vrijeme koje traži od čovjeka vrlinu posvećenosti i istrajnosti. Posvjedočimo te vrline u odnosu prema našoj životnoj sredini, dajmo od sebe napor da ona izgleda ljepše i sređenije. Posvjedočimo te vrline u odnosu prema našoj zemlji, neka bude više zasijana, očišćena i oplemenjena. Neka naše džamije, mesdžidi, mektebi i njihova pripadajuća vakufska dvorišta i mezarja uz njih, budu oplemenjena sadnjom miomirisnoga cvijeća i vrtnih sadnica koje će biti odraz ljepote i sklada.
Milostivi Gospodaru nadahni nas da istrajavamo u dobročinstvima, da oplemenjujemo našu zemlju. Podari nam snage, volje i odlučnosti i naputi nas da činimo ono što je korisno, lijepo i plemenito. Sačuvaj nas kušnji i nevolja. Objedini naša srca u ljubavi prema Tebi, prema našoj vjeri, domovini i državi.
Amin!
Mostarski muftija, mr. Salem ef. Dedović
Karađoz-begova džamija, 8. šaʻban 1443. / 11.mart 2022.
