Šta to čitaš, djede? -- upita Abdullah dodajući djedu čaj koji mu je pripremio. -- Čitam o jednom velikanu, o Omeru b. Abdulazizu. Znaš li ko je bio on? -- upita djed Abdullaha.
-- Ne znam, djede. Mislim da nisam čuo za njega -- odgovori Abdullah.
-- Dođi -- pokaza djed Abdullahu rukom da sjedne do njega -- ispričat ću ti. Omer b. Abdulaziz bio je halifa u kojem su ljudi vidjeli praktičan primjer islamske pravde, iskrenosti, pozitivnosti i jačine. Za vrijeme njegove vladavine ljudi su živjeli sretno i zadovoljno. A kad bi musliman htio udijeliti sadaku, danima bi tragao za siromahom kojem bi je dao. Pored toga što je bio izuzetno brižan prema ljudima, Omer je vodio računa i o životinjama u svojoj zemji. Svojim službenicima naređivao je da posipaju žito po pustinji tako da ni ptice ne bi bile gladne. U njegovo vrijeme postojali su službenici nalik današnjim policajcima koji su zabranjivali ljudima da tjeraju deve, konje ili magarce na brzi hod pod teretom, i da ih jako udaraju, i da ih ostavljaju da natovarene stoje. Na taj način pravedni halifa Omer b. Abdulaziz podsticao je na milost i zaštitu životinja u svojoj zemlji, te na poštivanje islamskih propisa.
-- Ali, djede, zar je i briga o životinjama propisana islamom? -- začuđeno upita Abdullah.
-- Naravno da jeste -- odgovori djed.
Utom se oglasi i Amina: -- Čujem da razgovarate o mojoj omiljenoj temi: o životinjama. Rado ću vam se pridružiti -- te hitro uskoči djedu u krilo.
-- Poslanik, alejhis-selam -- nastavi djed -- uči nas da čak i milost prema životinjama može čovjeka uvesti u Džennet, a da ga grubost prema životinjama može odvesti u Džehennem. U hadisima je opisano mnoštvo situacija koje nas uče kako se prema životinjama trebamo ophoditi i šta ni u kojem slučaju ne smijemo raditi. Poslanik, alejhis-selam, uči nas da je vlasnik dužan da hrani svoje životinje i da on treba obezbijediti dovoljno hrane dobrog kvaliteta. Poslanik, alejhis-selam, zabranio je izgladnjivanje životinje te iscrpljivanje poslom koji je za nju pretežak. Osim toga, zabranjeno je da se životinje huškaju jedna na drugu kako to neki rade iz zabave. A zabranjeno je i loviti životinje iz zabave -- zaključi djed.
-- Vidiš, djede, ja mnogo toga nisam znao. Nisam čak ni znao da ćemo i za krave u tvojoj štali biti, inšallah, nagrađeni ako ih pazimo i dobro hranimo. Ustvari, uopće nisam znao da brigom o životinjama mi ustvari slijedimo sunnet našeg Poslanika, alejhis-selam -- iznenađeno reče Abdullah.
-- Naravno, sinko moj. Svako dobro koje učinimo životinjama može nas približiti Allahovoj milosti -- reče djed i dodade: -- Sjećam se kad sam bio dječak, baš kao ti sad, i kad bih pošao na bunar da zahvatim vode, moj otac stalno bi me napominjao da zahvatim malo vode u posudu i ostavim sa strane za žedne životinje. I stalno me je podsjećao na ajete iz sure Zilzal: 'Onaj ko bude uradio koliko trun dobra -- vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla -- vidjet će ga' (Ez-Zilzal, 7--8).
-- A, djede, koje su životinje pile tu vodu koju si ostavljao? -- radoznalo upita Amina.
-- Sve one koje su bile žedne i u potrazi za vodom, pogotovo u vrelim ljetnim danima: psi, mačke, ptice ili ježevi -- odgovori djed.
-- Znaš djede -- stidljivo poče Abdullah -- baš bih volio kada bismo i mi pripremili nešto za životinje koje su gladne u ovim zimskim danima.
Djed se nakratko zamisli pa reče: -- Šta mislite da napravimo kućice za ptice? Imam dovoljno materijala za to. Postavit ćemo ih na drveću i napuniti žitom kako bismo pticama olakšali potragu za hranom.
Amini i Abdullahu odmah se dopao djedov prijedlog, pa su se odmah latili posla. Nedugo zatim na drveću su stajale kućice veselih boja pune sjemenki i žita -- obilna trpeza za ptice u ovim hladnim zimskim danima.
-- Ne znam, djede. Mislim da nisam čuo za njega -- odgovori Abdullah.
-- Dođi -- pokaza djed Abdullahu rukom da sjedne do njega -- ispričat ću ti. Omer b. Abdulaziz bio je halifa u kojem su ljudi vidjeli praktičan primjer islamske pravde, iskrenosti, pozitivnosti i jačine. Za vrijeme njegove vladavine ljudi su živjeli sretno i zadovoljno. A kad bi musliman htio udijeliti sadaku, danima bi tragao za siromahom kojem bi je dao. Pored toga što je bio izuzetno brižan prema ljudima, Omer je vodio računa i o životinjama u svojoj zemji. Svojim službenicima naređivao je da posipaju žito po pustinji tako da ni ptice ne bi bile gladne. U njegovo vrijeme postojali su službenici nalik današnjim policajcima koji su zabranjivali ljudima da tjeraju deve, konje ili magarce na brzi hod pod teretom, i da ih jako udaraju, i da ih ostavljaju da natovarene stoje. Na taj način pravedni halifa Omer b. Abdulaziz podsticao je na milost i zaštitu životinja u svojoj zemlji, te na poštivanje islamskih propisa.
-- Ali, djede, zar je i briga o životinjama propisana islamom? -- začuđeno upita Abdullah.
-- Naravno da jeste -- odgovori djed.
Utom se oglasi i Amina: -- Čujem da razgovarate o mojoj omiljenoj temi: o životinjama. Rado ću vam se pridružiti -- te hitro uskoči djedu u krilo.
-- Poslanik, alejhis-selam -- nastavi djed -- uči nas da čak i milost prema životinjama može čovjeka uvesti u Džennet, a da ga grubost prema životinjama može odvesti u Džehennem. U hadisima je opisano mnoštvo situacija koje nas uče kako se prema životinjama trebamo ophoditi i šta ni u kojem slučaju ne smijemo raditi. Poslanik, alejhis-selam, uči nas da je vlasnik dužan da hrani svoje životinje i da on treba obezbijediti dovoljno hrane dobrog kvaliteta. Poslanik, alejhis-selam, zabranio je izgladnjivanje životinje te iscrpljivanje poslom koji je za nju pretežak. Osim toga, zabranjeno je da se životinje huškaju jedna na drugu kako to neki rade iz zabave. A zabranjeno je i loviti životinje iz zabave -- zaključi djed.
-- Vidiš, djede, ja mnogo toga nisam znao. Nisam čak ni znao da ćemo i za krave u tvojoj štali biti, inšallah, nagrađeni ako ih pazimo i dobro hranimo. Ustvari, uopće nisam znao da brigom o životinjama mi ustvari slijedimo sunnet našeg Poslanika, alejhis-selam -- iznenađeno reče Abdullah.
-- Naravno, sinko moj. Svako dobro koje učinimo životinjama može nas približiti Allahovoj milosti -- reče djed i dodade: -- Sjećam se kad sam bio dječak, baš kao ti sad, i kad bih pošao na bunar da zahvatim vode, moj otac stalno bi me napominjao da zahvatim malo vode u posudu i ostavim sa strane za žedne životinje. I stalno me je podsjećao na ajete iz sure Zilzal: 'Onaj ko bude uradio koliko trun dobra -- vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla -- vidjet će ga' (Ez-Zilzal, 7--8).
-- A, djede, koje su životinje pile tu vodu koju si ostavljao? -- radoznalo upita Amina.
-- Sve one koje su bile žedne i u potrazi za vodom, pogotovo u vrelim ljetnim danima: psi, mačke, ptice ili ježevi -- odgovori djed.
-- Znaš djede -- stidljivo poče Abdullah -- baš bih volio kada bismo i mi pripremili nešto za životinje koje su gladne u ovim zimskim danima.
Djed se nakratko zamisli pa reče: -- Šta mislite da napravimo kućice za ptice? Imam dovoljno materijala za to. Postavit ćemo ih na drveću i napuniti žitom kako bismo pticama olakšali potragu za hranom.
Amini i Abdullahu odmah se dopao djedov prijedlog, pa su se odmah latili posla. Nedugo zatim na drveću su stajale kućice veselih boja pune sjemenki i žita -- obilna trpeza za ptice u ovim hladnim zimskim danima.
