Selamun alejkum. Imam pitanje vezano za srodstvo po mlijeku, naime poznajem djevojku koja je mlađa od mene svega jedan dan, te postoji mogućnost da ju je moja majka zadojila tokom boravka u bolnici. Interesuje me koliko je dojenja potrebno za srodstvo po mlijeku. Hvala Unaprijed.
Dojenjem se rađe posebna veza između dojenčeta i žene koja ga podoji, njene bliske rodbine i njenog muža. Spominjući osobe s kojima nije dozvoljeno stupiti u brak Svevišnji Allah kaže: „...i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku...“ (En-Nisa, 23) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Zabranjuje se po dojenju ono što je zabranjeno i po krvnom srodstvu.” (Buharija i Muslim) Ipak, da bi dojenjem nastala ova specifična veza postoje određeni uvjeti o kojima islamski pravnici detaljno govore. Da li je broj dojenja jedan od tih uvjeta učenjaci su podijeljeni na dva mišljenja.
Hanefijski i malikijski mezheb stanovišta su da dojenjem u maloj, kao i u velikoj mjeri, nastaje zabrana ženidbe. Uvjet je samo da mlijeko dospije u utrobu djeteta, bez obzira o kojoj količini se radilo, čak i ako bi to bio samo jedan gutljaj. Ovaj stav zastupali su i neki ashabi i tabini. Argument ovog mišljenja je citirani ajet sure En-Nisa u kojem Svevišnji Allah vezuje zabranu ženidbe samo za dojenje, bez ikakvih dodatnih uvjeta. To bi značilo da, kad god se ostvari ono što se naziva dojenjem, nastaje zabrana. Na to ukazuje i citirani hadis, jer se u njemu spominje dojenje bez spomena bilo kakvog broja. Kao dokaz ovog mišljenja navodi se i predanje Ukbe b. Haris, radijallahu anhu, u kojem kaže:
”Nakon što sam se oženio s nekom ženom, došla je jedna crnkinja i rekla: 'Ja sam vas oboje dojila.' Otišao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo rekavši: 'Oženio sam se s tom i tom ženom , a nakon toga, došla je neka crnkinja i rekla da nas je oboje dojila.' Kada sam završio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo od mene, a ja sam mu opet prišao i u lice rekao: 'Ona je lažljivica!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom reče: 'A kako kazati da je lažljivica kada tvrdi da vas je oboje dojila? Ostavi se te žene (tj. razvedi se od nje).'“ (Buharija) Ovom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pitao o broju dojenja, nego je samo naredio da se razvede, što ukazuje da iz svakog dojenja nastaje zabrana, bez obzira koliki broj dojenja bio.
Nasuprot ovom mišljenju je stav šafijskog i hanbelijskog mezheba. Ovi učenjaci stanovišta su da manje od pet dojenja neće uzrokovati zabranu ženidbe. Ovaj stav prenosi se od Aiše, Ibnu Mes'uda i Ibnuz-Zubejra, radijallahu anhum, a to je i stav nekih tabina. Argument ovog mišljenja je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže: „U Kur’anu je bilo objavljeno da nakon deset poznatih dojenja na snagu stupaju zabrane zbog srodstva po mlijeku, a potom je taj propis derogiran drugim ajetom koji kaže da zabrane zbog dojenja stupaju na snagu nakon pet poznatih dojenja...“ (Muslim) Ajet u kojem se nalazio propis o tome da nakon pet dojenja stupaju na snagu zabrane po mliječnom srodstvu derogiran je kao kur'anski tekst, ali je propis ostao pravosnažan. Kao argument ovog mišljenja navode se i predanja od nekolicine ashaba u kojima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ni jedno niti dva sisanja nisu dovoljna da bi nastala zabrana (ženidbe).“ (Muslim)
Ovim i drugim vjerodostojnim predanjima specificira se i ograničava opće značenje ajeta i hadisa na koje se oslanja prvo mišljenje. To znači da je drugo mišljenje preferirano i da manje od pet dojenja neće uzrokovati zabranu ženidbe. Treba napomenuti da, kada dijete usnama primi dojku, povuče i popije mlijeko, makar se radilo o maloj količini mlijeka, a potom ostavi dojku, to se tretira jednim dojenjem. Ako bi ponovo uzelo dojku i sisalo mlijeko to bi bilo drugo dojenje. Uočimo još da se u hadisu Aiše, radijallahu anha, spominje pet poznatih dojenja, čime se aludira na to da zabrana putem dojenja stupa na snagu tek nakon što dojenje, kao i broj dojenja, budu poznati, a sama sumnja i puka mogućnost da je neko nekog dojio nisu dovoljni, i na to se ne osvrće, sve dok se dojenje ne potvrdi. Svevišnji Allah najbolje zna. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijje, 22/244, Eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 6/369.)
Dojenjem se rađe posebna veza između dojenčeta i žene koja ga podoji, njene bliske rodbine i njenog muža. Spominjući osobe s kojima nije dozvoljeno stupiti u brak Svevišnji Allah kaže: „...i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku...“ (En-Nisa, 23) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Zabranjuje se po dojenju ono što je zabranjeno i po krvnom srodstvu.” (Buharija i Muslim) Ipak, da bi dojenjem nastala ova specifična veza postoje određeni uvjeti o kojima islamski pravnici detaljno govore. Da li je broj dojenja jedan od tih uvjeta učenjaci su podijeljeni na dva mišljenja.
Hanefijski i malikijski mezheb stanovišta su da dojenjem u maloj, kao i u velikoj mjeri, nastaje zabrana ženidbe. Uvjet je samo da mlijeko dospije u utrobu djeteta, bez obzira o kojoj količini se radilo, čak i ako bi to bio samo jedan gutljaj. Ovaj stav zastupali su i neki ashabi i tabini. Argument ovog mišljenja je citirani ajet sure En-Nisa u kojem Svevišnji Allah vezuje zabranu ženidbe samo za dojenje, bez ikakvih dodatnih uvjeta. To bi značilo da, kad god se ostvari ono što se naziva dojenjem, nastaje zabrana. Na to ukazuje i citirani hadis, jer se u njemu spominje dojenje bez spomena bilo kakvog broja. Kao dokaz ovog mišljenja navodi se i predanje Ukbe b. Haris, radijallahu anhu, u kojem kaže:
”Nakon što sam se oženio s nekom ženom, došla je jedna crnkinja i rekla: 'Ja sam vas oboje dojila.' Otišao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo rekavši: 'Oženio sam se s tom i tom ženom , a nakon toga, došla je neka crnkinja i rekla da nas je oboje dojila.' Kada sam završio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo od mene, a ja sam mu opet prišao i u lice rekao: 'Ona je lažljivica!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom reče: 'A kako kazati da je lažljivica kada tvrdi da vas je oboje dojila? Ostavi se te žene (tj. razvedi se od nje).'“ (Buharija) Ovom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pitao o broju dojenja, nego je samo naredio da se razvede, što ukazuje da iz svakog dojenja nastaje zabrana, bez obzira koliki broj dojenja bio.
Nasuprot ovom mišljenju je stav šafijskog i hanbelijskog mezheba. Ovi učenjaci stanovišta su da manje od pet dojenja neće uzrokovati zabranu ženidbe. Ovaj stav prenosi se od Aiše, Ibnu Mes'uda i Ibnuz-Zubejra, radijallahu anhum, a to je i stav nekih tabina. Argument ovog mišljenja je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže: „U Kur’anu je bilo objavljeno da nakon deset poznatih dojenja na snagu stupaju zabrane zbog srodstva po mlijeku, a potom je taj propis derogiran drugim ajetom koji kaže da zabrane zbog dojenja stupaju na snagu nakon pet poznatih dojenja...“ (Muslim) Ajet u kojem se nalazio propis o tome da nakon pet dojenja stupaju na snagu zabrane po mliječnom srodstvu derogiran je kao kur'anski tekst, ali je propis ostao pravosnažan. Kao argument ovog mišljenja navode se i predanja od nekolicine ashaba u kojima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ni jedno niti dva sisanja nisu dovoljna da bi nastala zabrana (ženidbe).“ (Muslim)
Ovim i drugim vjerodostojnim predanjima specificira se i ograničava opće značenje ajeta i hadisa na koje se oslanja prvo mišljenje. To znači da je drugo mišljenje preferirano i da manje od pet dojenja neće uzrokovati zabranu ženidbe. Treba napomenuti da, kada dijete usnama primi dojku, povuče i popije mlijeko, makar se radilo o maloj količini mlijeka, a potom ostavi dojku, to se tretira jednim dojenjem. Ako bi ponovo uzelo dojku i sisalo mlijeko to bi bilo drugo dojenje. Uočimo još da se u hadisu Aiše, radijallahu anha, spominje pet poznatih dojenja, čime se aludira na to da zabrana putem dojenja stupa na snagu tek nakon što dojenje, kao i broj dojenja, budu poznati, a sama sumnja i puka mogućnost da je neko nekog dojio nisu dovoljni, i na to se ne osvrće, sve dok se dojenje ne potvrdi. Svevišnji Allah najbolje zna. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijje, 22/244, Eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 6/369.)
