Potpuna hvala i zahvala pripadaju samo uzvišenom Allahu, a neka je Allahov mir i spas na Njegova roba i miljenika, Muhammeda sina Abdullahova, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjega dana.
Draga i poštovana braćo i sestre,
Allah nas opominje da će doći Dan kada će čovjek odgovarati za sve svoje postupka i tada će jezik šutiti a drugi organi progovoriti
الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَى أَفْوَاهِهِمْ وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُمْ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti. (Ja-sin, 65.)
Od stvaranja prvog čovjeka na zemlji osnovni organ za govor i komunikaciju među ljudima bio je jezik, i zato su islamski učenjaci skretali pažnju vjernicima na značaj i ulogu koju on ima kod čovjeka. Ukazivali su na činjenicu da se pomoću njega zikrom (sjećanjem na Allaha) i lijepom riječju mogu steći Allahova milost i nagrada, te naklonost i pažnja ljudi, ali su isto tako upozoravali na mahane i nedostatke koje jezik prouzrokuje čovjeku. O tome su govorili i knjige pisali. U kontekstu govora o opasnostima koje jezik prouzrokuje čovjeku često se spominjao hadis u kojem Allahov Poslanik, a.s., Muazu, r.a., kaže:
)ثَكِلَتْكَ أُمُّكَ يا معاذُ، وَهَلْ يَكُبُّ النَّاسَ في النَّارِ على وُجُوهِهِمْ إِلاَّ حَصَائِدُ ألْسِنَتِهِمْ(
„Muaze, rodila te majka, pa zar će ljudi biti bačeni u vatru naglavačke i zbog čeg drugog nego zbog plodova svojih jezika“ (Et-Tirmizi)
Allahov Poslanik, a.s., je također rekao:
(إِنَّ الْعَبْدَ لَيَتَكَلَّمُ بِالْكَلِمَةِ، ما يَتَبَيَّنُ فيها يَزٍلُّ بِهَا فِي النَّارِ أَبْعَدَ مِمّا بَيْنَ الْمَشْرِقِ)
„Doista čovjek (iz)govori riječ o čijem značenju ne razmišlja, a zbog koje bude bačen u Vatru dublje nego što je razdaljina između istoka.“ (Buhari, 6477)
Bilo je to u vremenu kada je riječ bila glavno komunikaciono sredstvo, kada su ljudi pored nje koristili još pisanje i išaret ali u znatno manjoj mjeri. Međutim, nakon što je čovjek Allahovom dozvolom, otkrio i osmislio savremena komunikaciona sredstva i društvene mreže, danas se komunikacija u mnogim slučajevima prebacila sa jezika na prste. Pa danas prsti nekih ljudi govore češće i više nego njihovi jezici. Ova velika promjena, možemo reći revolucija, promijenila je komunikacijske procese i oblike komunikacije. Danas imamo nova komunikaciona sredstva i kanale koji su svojom formom i uticajem nadmašili klasična komunikaciona sredstva i alate.
Ova velika revolucija u komunikaciji je jedan vid približavanja vremena koje se spominje u hadisima. Sada su približena daleka mjesta, izbrisane granice i barijere srušene, pa se čovjek može čuti i vidjeti sa svojim sagovornikom iako je on hiljadama kilometara daleko. Prije su nam trebali dani, a nekada i mjeseci, da bi se čuli ili vidjeli sa osobom u dalekom mjestu, a sada se sve to obavi u sekundi. To je jedna Božija blagodat koja se može koristiti u dobro, ali kao i ostale blagodati može se i zloupotrijebiti. Ono čega svi trebamo biti svjesni jeste da je nemoguće zanemariti ovu promjenu i izazov, te stoga trebamo nastojati da se što bolje organiziramo i prilagodima novim okolnostima kako bismo ovu blagodat iskoristili na najbolji mogući načina. Nastojmo da vrijeme provedeno za našim telefonima, računarima i laptopima bude konstruktivno i korisno za nas i našu zajednicu. Neka nam ti uređaji budu sredstvo pomoću kojeg ćemo održavati kontak sa porodicom, familijom i prijateljima. Sredstvo pomoću kojeg ćemo promovisati dobro, pomagati ljudima, podsticati na činjenje dobra i širenje istine. Sredstvo pomoću kojeg ćemo širiti znanje, vještine i korisne informacije.
Nemojmo biti od onih koji će na tim uređajima provoditi sate i sate u beskorisnim raspravama, ogovaranju, širenju laži, pa makar i u šali. Allahov Poslanik nas upozorava na težinu grijeha laži:
( الرَّجُلُ يَغْدُو مِنْ بَيْتِهِ، فَيَكْذِبُ الكَذْبَةَ تَبْلُغُ الآفَاقَ)
Čovjek izlazeći iz svoje kuće slaže laž koja dostigne horizonte.“ (Buhari) Kao da je ovaj hadis upućen današnjem čovjeku, jer preko današnjih sredstava komunikacije informacija za tili čas obiđe čitav svijet i dostigne horizonte. Zamislite kada neko sada slaže, potvori ili lažno optuži nekoga kako se to proširi i djeluje. Nekada ta laž bude izgovorena da bi se ljudi nasmijali ali to ne može biti opravdanje. Allahov Poslanik, a.s., nas upozorava:
(وَيْلٌ لِلَّذِي يُحَدِّثُ فَيَكْذِبُ لِيُضْحِكَ بِهِ الْقَوْمَ، وَيْلٌ لَهُ وَيْلٌ لَهُ.)
Teško onome koji govori laži da bi time nasmijao ljude. Teško njemu, teško njemu.“ (Ebu Davud) Znajmo da onaj ko prenosi laž, makar to bilo i prosljeđivanjem iste, je isti kao i onaj koji je tu laž iznio.
Prije je dejstvo izgovorene riječi obično bilo ograničeno na manji broj ljudi koji su čuli te riječi i one do kojih one budu prenesene, ali danas izgovorena i snimljenja riječ ili napisan komentar i status ostaju dovoljno dugo da ih čuju i vide mnoge osobe na cijeloj zemaljskoj kugli. Danas su izgovorene ili napisane riječi puno dugovječnije i raspostranjenije, pa su samim tim i njihove posljedice puno veće i teže, na ovom ali i na budućem svijetu.
Sjetimo se riječi Allahova Poslanika, a.s.,:
مَنْ دَعَا إِلَى هُدًى كَانَ لَهُ مِنَ الْأَجْرِ مِثْلُ أُجُورِ مَنْ تَبِعَهُ لَا يَنْقُصُ ذَلِكَ مِنْ أُجُورِهِمْ شَيْئًا، وَمَنْ دَعَا إِلَى ضَلَالَةٍ كَانَ عَلَيْهِ مِنَ الْإِثْمِ مِثْلُ آثَامِ مَنْ تَبِعَهُ لَا يَنْقُصُ ذَلِكَ مِنْ آثَامِهِمْ شَيْئًا»
„Ko poziva u dobro imat će nagradu onih koji ga slijede u tome, a to njihovu nagradu neće umanjiti, a ko poziva u zlo ponijet će grijeh onih koji ga slijede u tome, a to njihove grijehe neće umanjiti.“ (Muslim)
Živimo u vremenu kada je važno da nas neko prepozna, vidi, primjeti. Ta pomama za pojavljivanjem (i slavom po svaku cijenu, pa makar i po cijenu dolaska na ono što se nekada zvalo stub srama) proizlazi iz gubitka stida, ili rezultira gubitkom stida- svejedno. Na tom putu isticanja primjetno je da neki ne biraju sredstava.
Neki pažnju ljudi žele privući verbalnim preuveličavanjm nekog događaja ili bombastičnim i slatkorječivim statusom ili komentarom ili objavljivanjem „smiješna“ video uradka. Psihološka zamka opsesivnog korištenja društvenih mreža funkcionira na sljedeći način: Sve dok objavljujem nešto na fejsbuku i instagramu, sve dok neko dijeli i lajkuje moje objave ja se osjećam živim i aktivnim učesnikom društvenog korpusa.
Nažalost, svjedoci smo da ima ljudi koji radi tog osjećaja da su živi ili sticanja popularnosti ismijavaju sami sebe ili druge. I dok su dobrovoljno pristali na samoponiženje, to ni u kom slučaju ne smiju činiti drugoj osobi. Izlaganje drugih osoba javnom ismijavanju i ruglu sigurno nanosi bol i poteškoće žrtvi, a one mogu biti toliko teške da joj ugrožavaju zdravlje a nekada i sami život. Odgovornost za izazivanje tih poteškoća prije svega snosi onaj ko je tu osobu izložio ruglu i ismijavanju ali mu se pridružuju i svi oni koji to šire i uživaju u tome.
U nedostatku zakonske legislative, koja bi takve postupke adekvatno sankcionisala, mi pozivamo na savjest ljudi i bogobojaznost. Podsjećamo sve nas da jedna od osnovnih vrijednosti koju islam štiti svakom ljudskom biću jeste njegova čast. Ovom prilikom jasno i nedvosmisleno ukazujemo da sve ono što je zabranjeno i haram raditi u fizičkom svijetu, zabranjeno je i haram činiti i širiti i na internetu.
Još jedan vid problema koji se pojavio sa širenjem savremnih komunikacionih sredstava i društvenih mreža jeste lažno predstavljanje na tzv. lažnim profilima gdje sada osobe žive dvostruke živote. U stvarnom životu su ugledni, pošteni i čedni a u virtualnom svijetu se odaju razvratu, nemoralu i perverzijama. Ono što u stvarnom svijetu ne mogu ili ne smiju ni izgovoriti riječima to u virtuanom svijetu tipkaju svojim prstima. Jedini adekvatan lijek za sprječavanje ovakvog ponašanja nudi vjera ugradnjom svijesti kod čovjeka da se svaki njegov postupak posmatra i bilježi i da će za njega biti nagrađen ili kaženjen. Uzvišeni nas upozorava
وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ إِنَّ السَّمْعَ وَالبَصَرَ وَالفُؤَادَ كُلُّ أُولَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا
I ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Sura Isra, 36.)
Draga braćo i poštovane sestre, bojte se Allaha i budite mu pokoroni, kada ste u društvu i kada ste sami. Doista se naša djela bilježe i naše riječi zapisuju u naše knjige.
(مَا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ )
On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije. (Kaf, 18.)
Molimo Uzvišenog Allah da nam podari znanja i mudrosti kako bismo Njegove blagodati upotrebljavali samo za ono što nam koristi na dunjaluku i ahiretu. Amin.
Draga i poštovana braćo i sestre,
Allah nas opominje da će doći Dan kada će čovjek odgovarati za sve svoje postupka i tada će jezik šutiti a drugi organi progovoriti
الْيَوْمَ نَخْتِمُ عَلَى أَفْوَاهِهِمْ وَتُكَلِّمُنَا أَيْدِيهِمْ وَتَشْهَدُ أَرْجُلُهُمْ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ
Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti. (Ja-sin, 65.)
Od stvaranja prvog čovjeka na zemlji osnovni organ za govor i komunikaciju među ljudima bio je jezik, i zato su islamski učenjaci skretali pažnju vjernicima na značaj i ulogu koju on ima kod čovjeka. Ukazivali su na činjenicu da se pomoću njega zikrom (sjećanjem na Allaha) i lijepom riječju mogu steći Allahova milost i nagrada, te naklonost i pažnja ljudi, ali su isto tako upozoravali na mahane i nedostatke koje jezik prouzrokuje čovjeku. O tome su govorili i knjige pisali. U kontekstu govora o opasnostima koje jezik prouzrokuje čovjeku često se spominjao hadis u kojem Allahov Poslanik, a.s., Muazu, r.a., kaže:
)ثَكِلَتْكَ أُمُّكَ يا معاذُ، وَهَلْ يَكُبُّ النَّاسَ في النَّارِ على وُجُوهِهِمْ إِلاَّ حَصَائِدُ ألْسِنَتِهِمْ(
„Muaze, rodila te majka, pa zar će ljudi biti bačeni u vatru naglavačke i zbog čeg drugog nego zbog plodova svojih jezika“ (Et-Tirmizi)
Allahov Poslanik, a.s., je također rekao:
(إِنَّ الْعَبْدَ لَيَتَكَلَّمُ بِالْكَلِمَةِ، ما يَتَبَيَّنُ فيها يَزٍلُّ بِهَا فِي النَّارِ أَبْعَدَ مِمّا بَيْنَ الْمَشْرِقِ)
„Doista čovjek (iz)govori riječ o čijem značenju ne razmišlja, a zbog koje bude bačen u Vatru dublje nego što je razdaljina između istoka.“ (Buhari, 6477)
Bilo je to u vremenu kada je riječ bila glavno komunikaciono sredstvo, kada su ljudi pored nje koristili još pisanje i išaret ali u znatno manjoj mjeri. Međutim, nakon što je čovjek Allahovom dozvolom, otkrio i osmislio savremena komunikaciona sredstva i društvene mreže, danas se komunikacija u mnogim slučajevima prebacila sa jezika na prste. Pa danas prsti nekih ljudi govore češće i više nego njihovi jezici. Ova velika promjena, možemo reći revolucija, promijenila je komunikacijske procese i oblike komunikacije. Danas imamo nova komunikaciona sredstva i kanale koji su svojom formom i uticajem nadmašili klasična komunikaciona sredstva i alate.
Ova velika revolucija u komunikaciji je jedan vid približavanja vremena koje se spominje u hadisima. Sada su približena daleka mjesta, izbrisane granice i barijere srušene, pa se čovjek može čuti i vidjeti sa svojim sagovornikom iako je on hiljadama kilometara daleko. Prije su nam trebali dani, a nekada i mjeseci, da bi se čuli ili vidjeli sa osobom u dalekom mjestu, a sada se sve to obavi u sekundi. To je jedna Božija blagodat koja se može koristiti u dobro, ali kao i ostale blagodati može se i zloupotrijebiti. Ono čega svi trebamo biti svjesni jeste da je nemoguće zanemariti ovu promjenu i izazov, te stoga trebamo nastojati da se što bolje organiziramo i prilagodima novim okolnostima kako bismo ovu blagodat iskoristili na najbolji mogući načina. Nastojmo da vrijeme provedeno za našim telefonima, računarima i laptopima bude konstruktivno i korisno za nas i našu zajednicu. Neka nam ti uređaji budu sredstvo pomoću kojeg ćemo održavati kontak sa porodicom, familijom i prijateljima. Sredstvo pomoću kojeg ćemo promovisati dobro, pomagati ljudima, podsticati na činjenje dobra i širenje istine. Sredstvo pomoću kojeg ćemo širiti znanje, vještine i korisne informacije.
Nemojmo biti od onih koji će na tim uređajima provoditi sate i sate u beskorisnim raspravama, ogovaranju, širenju laži, pa makar i u šali. Allahov Poslanik nas upozorava na težinu grijeha laži:
( الرَّجُلُ يَغْدُو مِنْ بَيْتِهِ، فَيَكْذِبُ الكَذْبَةَ تَبْلُغُ الآفَاقَ)
Čovjek izlazeći iz svoje kuće slaže laž koja dostigne horizonte.“ (Buhari) Kao da je ovaj hadis upućen današnjem čovjeku, jer preko današnjih sredstava komunikacije informacija za tili čas obiđe čitav svijet i dostigne horizonte. Zamislite kada neko sada slaže, potvori ili lažno optuži nekoga kako se to proširi i djeluje. Nekada ta laž bude izgovorena da bi se ljudi nasmijali ali to ne može biti opravdanje. Allahov Poslanik, a.s., nas upozorava:
(وَيْلٌ لِلَّذِي يُحَدِّثُ فَيَكْذِبُ لِيُضْحِكَ بِهِ الْقَوْمَ، وَيْلٌ لَهُ وَيْلٌ لَهُ.)
Teško onome koji govori laži da bi time nasmijao ljude. Teško njemu, teško njemu.“ (Ebu Davud) Znajmo da onaj ko prenosi laž, makar to bilo i prosljeđivanjem iste, je isti kao i onaj koji je tu laž iznio.
Prije je dejstvo izgovorene riječi obično bilo ograničeno na manji broj ljudi koji su čuli te riječi i one do kojih one budu prenesene, ali danas izgovorena i snimljenja riječ ili napisan komentar i status ostaju dovoljno dugo da ih čuju i vide mnoge osobe na cijeloj zemaljskoj kugli. Danas su izgovorene ili napisane riječi puno dugovječnije i raspostranjenije, pa su samim tim i njihove posljedice puno veće i teže, na ovom ali i na budućem svijetu.
Sjetimo se riječi Allahova Poslanika, a.s.,:
مَنْ دَعَا إِلَى هُدًى كَانَ لَهُ مِنَ الْأَجْرِ مِثْلُ أُجُورِ مَنْ تَبِعَهُ لَا يَنْقُصُ ذَلِكَ مِنْ أُجُورِهِمْ شَيْئًا، وَمَنْ دَعَا إِلَى ضَلَالَةٍ كَانَ عَلَيْهِ مِنَ الْإِثْمِ مِثْلُ آثَامِ مَنْ تَبِعَهُ لَا يَنْقُصُ ذَلِكَ مِنْ آثَامِهِمْ شَيْئًا»
„Ko poziva u dobro imat će nagradu onih koji ga slijede u tome, a to njihovu nagradu neće umanjiti, a ko poziva u zlo ponijet će grijeh onih koji ga slijede u tome, a to njihove grijehe neće umanjiti.“ (Muslim)
Živimo u vremenu kada je važno da nas neko prepozna, vidi, primjeti. Ta pomama za pojavljivanjem (i slavom po svaku cijenu, pa makar i po cijenu dolaska na ono što se nekada zvalo stub srama) proizlazi iz gubitka stida, ili rezultira gubitkom stida- svejedno. Na tom putu isticanja primjetno je da neki ne biraju sredstava.
Neki pažnju ljudi žele privući verbalnim preuveličavanjm nekog događaja ili bombastičnim i slatkorječivim statusom ili komentarom ili objavljivanjem „smiješna“ video uradka. Psihološka zamka opsesivnog korištenja društvenih mreža funkcionira na sljedeći način: Sve dok objavljujem nešto na fejsbuku i instagramu, sve dok neko dijeli i lajkuje moje objave ja se osjećam živim i aktivnim učesnikom društvenog korpusa.
Nažalost, svjedoci smo da ima ljudi koji radi tog osjećaja da su živi ili sticanja popularnosti ismijavaju sami sebe ili druge. I dok su dobrovoljno pristali na samoponiženje, to ni u kom slučaju ne smiju činiti drugoj osobi. Izlaganje drugih osoba javnom ismijavanju i ruglu sigurno nanosi bol i poteškoće žrtvi, a one mogu biti toliko teške da joj ugrožavaju zdravlje a nekada i sami život. Odgovornost za izazivanje tih poteškoća prije svega snosi onaj ko je tu osobu izložio ruglu i ismijavanju ali mu se pridružuju i svi oni koji to šire i uživaju u tome.
U nedostatku zakonske legislative, koja bi takve postupke adekvatno sankcionisala, mi pozivamo na savjest ljudi i bogobojaznost. Podsjećamo sve nas da jedna od osnovnih vrijednosti koju islam štiti svakom ljudskom biću jeste njegova čast. Ovom prilikom jasno i nedvosmisleno ukazujemo da sve ono što je zabranjeno i haram raditi u fizičkom svijetu, zabranjeno je i haram činiti i širiti i na internetu.
Još jedan vid problema koji se pojavio sa širenjem savremnih komunikacionih sredstava i društvenih mreža jeste lažno predstavljanje na tzv. lažnim profilima gdje sada osobe žive dvostruke živote. U stvarnom životu su ugledni, pošteni i čedni a u virtualnom svijetu se odaju razvratu, nemoralu i perverzijama. Ono što u stvarnom svijetu ne mogu ili ne smiju ni izgovoriti riječima to u virtuanom svijetu tipkaju svojim prstima. Jedini adekvatan lijek za sprječavanje ovakvog ponašanja nudi vjera ugradnjom svijesti kod čovjeka da se svaki njegov postupak posmatra i bilježi i da će za njega biti nagrađen ili kaženjen. Uzvišeni nas upozorava
وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ إِنَّ السَّمْعَ وَالبَصَرَ وَالفُؤَادَ كُلُّ أُولَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا
I ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Sura Isra, 36.)
Draga braćo i poštovane sestre, bojte se Allaha i budite mu pokoroni, kada ste u društvu i kada ste sami. Doista se naša djela bilježe i naše riječi zapisuju u naše knjige.
(مَا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ )
On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije. (Kaf, 18.)
Molimo Uzvišenog Allah da nam podari znanja i mudrosti kako bismo Njegove blagodati upotrebljavali samo za ono što nam koristi na dunjaluku i ahiretu. Amin.
