Es-Selamu alejkum
Imam nekoliko vaznih pitanja:
Prilikom klanjanja kada vršimo ruku ili pregibanje šta je ispravno-gledati u noge ili u mjesto gdje vršimo sedždu?
U našim džamijama prilikom namaza sam primjetio kod nekih klanjača razlike a to su da neki klanjaju raširenih nogu zatim držanje ruku oko stomaka je drugačije.Da li je to novotarija.da li je to sekta? Je li to ispravno?
Zadnje pitanje da li je Poslanik a.s. i ahsabi r.a. klanjali i obelježavali četeresnice i tehvide umrlim kao što se u današnje vrijeme radi.Da li su to novotarije.Ako ste u mogućnosti možete li navesti šta je dobro učiti preseljelim(umrlim). Unaprijed zahvalan.Neka vas Dragi Allah nagradi.Selam alejkum
ODGOVOR 227:
Ve alejkumus-Selam!
Šerijatski argumenti, koliko je nama poznato, nisu precizirali mjesto pogleda dok se klanjač nalazi na rukuu, osim općih argumenata koji ukazuju da se u namazu gleda u mjesto sedžde.
Ono što se navodi u autentičnim predajama vezano je za kolektivni namaz. Međutim, nema razlike između klanjača koji klanjaju zasebno i džemata; položaj tijela pa i stopala je uvijek isti. Enes prenosi da su ashabi spajali rame sa ramenom i stopalo sa stopalom u namazu. (Buhari). U drugoj predaji En-Numan b. Bešir kaže da su ashabi spajali članak uz članak. (Buhari, Ebu-Davud). Prema tome, klanjač će stati u širini svojih kukova, ne šireći se preko mjere, niti suviše približujući svoja stopala jedno ka drugom, jer bi se i na jedan i na drugi način otežalo duže stajanje u namazu. Ujejne b. Abdur-Rahman kaže da je bio sa svojim ocem u džamiji. Vidio je čovjeka koji je približio jednu nogu ka drugoj u namazu, pa mu je Abdur-Rahman rekao: “Vidjetio sam osamnaest Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba u ovoj džamiji, ali nijedan od njih nije nikada tako nešto činio.” (Ibn-Ebi-Šejbe sa ispravnim lancem prenosilaca).
Što se tiče mjesta na kome se stavljaju ruke u namazu, islamski učenjaci imaju različita mišljenja. Najispravnije je stavljati desnu po lijevoj na prsa, kako se navodi u hadisima koje bilježe Ahmed i Ibn-Huzejme sa dobrim lancima prenosilaca. Što se tiče držanja ruku na pupku ili ispod pupka, taj postupak nije utemeljen u vjerodostojnom Sunnetu.
Obilježavanje sedmina, četeresnica, godišnjica, zatim praktikovanje mevluda tevhida itd., na ustaljeni, klasični, način je ružna novotarija i oponašanje nevjernika, o kome je bilo opširnijeg govora u našem časopisu.
Što se tiče mrtvog muslimana, lijepo je za njega doviti, podijeliti sedaku, vratiti dug, obaviti hadždž (ako nije imao mogućnosti obaviti ga sobom), napostiti dana na koje se zavjetovao umrli, lijepo se ophoditi prema prijateljima umrlog roditelja i sl., a Allah najbolje zna.
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)
Imam nekoliko vaznih pitanja:
Prilikom klanjanja kada vršimo ruku ili pregibanje šta je ispravno-gledati u noge ili u mjesto gdje vršimo sedždu?
U našim džamijama prilikom namaza sam primjetio kod nekih klanjača razlike a to su da neki klanjaju raširenih nogu zatim držanje ruku oko stomaka je drugačije.Da li je to novotarija.da li je to sekta? Je li to ispravno?
Zadnje pitanje da li je Poslanik a.s. i ahsabi r.a. klanjali i obelježavali četeresnice i tehvide umrlim kao što se u današnje vrijeme radi.Da li su to novotarije.Ako ste u mogućnosti možete li navesti šta je dobro učiti preseljelim(umrlim). Unaprijed zahvalan.Neka vas Dragi Allah nagradi.Selam alejkum
ODGOVOR 227:
Ve alejkumus-Selam!
Šerijatski argumenti, koliko je nama poznato, nisu precizirali mjesto pogleda dok se klanjač nalazi na rukuu, osim općih argumenata koji ukazuju da se u namazu gleda u mjesto sedžde.
Ono što se navodi u autentičnim predajama vezano je za kolektivni namaz. Međutim, nema razlike između klanjača koji klanjaju zasebno i džemata; položaj tijela pa i stopala je uvijek isti. Enes prenosi da su ashabi spajali rame sa ramenom i stopalo sa stopalom u namazu. (Buhari). U drugoj predaji En-Numan b. Bešir kaže da su ashabi spajali članak uz članak. (Buhari, Ebu-Davud). Prema tome, klanjač će stati u širini svojih kukova, ne šireći se preko mjere, niti suviše približujući svoja stopala jedno ka drugom, jer bi se i na jedan i na drugi način otežalo duže stajanje u namazu. Ujejne b. Abdur-Rahman kaže da je bio sa svojim ocem u džamiji. Vidio je čovjeka koji je približio jednu nogu ka drugoj u namazu, pa mu je Abdur-Rahman rekao: “Vidjetio sam osamnaest Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba u ovoj džamiji, ali nijedan od njih nije nikada tako nešto činio.” (Ibn-Ebi-Šejbe sa ispravnim lancem prenosilaca).
Što se tiče mjesta na kome se stavljaju ruke u namazu, islamski učenjaci imaju različita mišljenja. Najispravnije je stavljati desnu po lijevoj na prsa, kako se navodi u hadisima koje bilježe Ahmed i Ibn-Huzejme sa dobrim lancima prenosilaca. Što se tiče držanja ruku na pupku ili ispod pupka, taj postupak nije utemeljen u vjerodostojnom Sunnetu.
Obilježavanje sedmina, četeresnica, godišnjica, zatim praktikovanje mevluda tevhida itd., na ustaljeni, klasični, način je ružna novotarija i oponašanje nevjernika, o kome je bilo opširnijeg govora u našem časopisu.
Što se tiče mrtvog muslimana, lijepo je za njega doviti, podijeliti sedaku, vratiti dug, obaviti hadždž (ako nije imao mogućnosti obaviti ga sobom), napostiti dana na koje se zavjetovao umrli, lijepo se ophoditi prema prijateljima umrlog roditelja i sl., a Allah najbolje zna.
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)
