27-10-2022.20:28
Es-selamu alejkum! Da li loša djela i ružne stvari koje se dešavaju na svijetu bivaju Allahovom voljom? Ako bivaju, kako to da se u Allahovoj vlasti dešava, Njegovom voljom, nešto što On ne voli?
Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Svaki musliman dužan je vjerovati u Allahovu, dželle šanuhu, odredbu i da sve što se dešava, zlo ili dobro, prijatno ili gorko, biva Njegovim određenjem. Vjerovanje u Allahovu odredbu jedan je od šest temelja imana, pa ko zaniječe kader – Allahovo određenje, izašao je iz Allahove vjere. U poznatom hadisu u kojem Džibril, alejhis-selam, pita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o islamu, imanu, ihsanu i predznacima Sudnjega dana, na pitanje o imanu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike,
Sudnji dan i da vjeruješ u odredbu dobra i zla” (Muslim). U pogledu vjerovanja u Allahovu odredbu, još u ranom periodu islama nastalo je devijantno ubjeđenje da se zlo i loše stvari, koje se dešavaju na svijetu, dešavaju bez Allahove volje i htijenja. Time se Svevišnjem Gospodaru pripisuje nemoć i slabost, s obzirom na to da takvo ubjeđenje implicira da se u Allahovoj vlasti dešava ono što Allah ne želi da se desi, a to opet znači da je moguće da Allah može nešto htjeti pa da se to ne desi. Uzvišen je Allah i daleko od svake slabosti i nemoći! Ovakvo devijantno ubjeđenje posljedica je pretpostavke da Allahovo htijenje da se nešto desi istovremeno znači da to Allah voli. Međutim, istina je da ono šta Allah voli i vjerozakonom traži nije ekvivalent onom što Allah hoće da se desi i što je općom odredbom propisao. To će se eksplicirati kroz sljedeće tačke:
Prvo: Htijenje Svevišnjeg Allaha spomenuto u Kur’anu i sunnetu dijeli se na dvije vrste: jedno je opće, univerzalno htijenje koje obuhvata apsolutno sve, ništa se ne dešava a da to Allah ne želi ovim htijenjem. Dobra i loša djela, pokornost Allahu kao i grijesi i nepokornost unutar su ovog htijenja i dešavaju se Božijom voljom. Primjeri takvog htijenja spomenuti su u sljedećim ajetima: “A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti” (Hud, 118); “A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi” (El-Bekara, 253). Ovo je univerzalno htijenje koje obuhvata sva zbivanja u cijelom kosmosu, sve što se dešava, unutar je ove vrste Allahovog htijenja, u protivnom ne bi se moglo ni desiti.
Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Svaki musliman dužan je vjerovati u Allahovu, dželle šanuhu, odredbu i da sve što se dešava, zlo ili dobro, prijatno ili gorko, biva Njegovim određenjem. Vjerovanje u Allahovu odredbu jedan je od šest temelja imana, pa ko zaniječe kader – Allahovo određenje, izašao je iz Allahove vjere. U poznatom hadisu u kojem Džibril, alejhis-selam, pita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o islamu, imanu, ihsanu i predznacima Sudnjega dana, na pitanje o imanu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike,
Sudnji dan i da vjeruješ u odredbu dobra i zla” (Muslim). U pogledu vjerovanja u Allahovu odredbu, još u ranom periodu islama nastalo je devijantno ubjeđenje da se zlo i loše stvari, koje se dešavaju na svijetu, dešavaju bez Allahove volje i htijenja. Time se Svevišnjem Gospodaru pripisuje nemoć i slabost, s obzirom na to da takvo ubjeđenje implicira da se u Allahovoj vlasti dešava ono što Allah ne želi da se desi, a to opet znači da je moguće da Allah može nešto htjeti pa da se to ne desi. Uzvišen je Allah i daleko od svake slabosti i nemoći! Ovakvo devijantno ubjeđenje posljedica je pretpostavke da Allahovo htijenje da se nešto desi istovremeno znači da to Allah voli. Međutim, istina je da ono šta Allah voli i vjerozakonom traži nije ekvivalent onom što Allah hoće da se desi i što je općom odredbom propisao. To će se eksplicirati kroz sljedeće tačke:
Prvo: Htijenje Svevišnjeg Allaha spomenuto u Kur’anu i sunnetu dijeli se na dvije vrste: jedno je opće, univerzalno htijenje koje obuhvata apsolutno sve, ništa se ne dešava a da to Allah ne želi ovim htijenjem. Dobra i loša djela, pokornost Allahu kao i grijesi i nepokornost unutar su ovog htijenja i dešavaju se Božijom voljom. Primjeri takvog htijenja spomenuti su u sljedećim ajetima: “A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti” (Hud, 118); “A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi” (El-Bekara, 253). Ovo je univerzalno htijenje koje obuhvata sva zbivanja u cijelom kosmosu, sve što se dešava, unutar je ove vrste Allahovog htijenja, u protivnom ne bi se moglo ni desiti.