[Media]

Es-selamu alejkum! Da li loša djela i ružne stvari koje se dešavaju na svijetu bivaju Allahovom voljom? Ako bivaju, kako to da se u Allahovoj vlasti dešava, Njegovom voljom, nešto što On ne voli?

Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Svaki musliman dužan je vjerovati u Allahovu, dželle šanuhu, odredbu i da sve što se dešava, zlo ili dobro, prijatno ili gorko, biva Njegovim određenjem. Vjerovanje u Allahovu odredbu jedan je od šest temelja imana, pa ko zaniječe kader – Allahovo određenje, izašao je iz Allahove vjere. U poznatom hadisu u kojem Džibril, alejhis-selam, pita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o islamu, imanu, ihsanu i predznacima Sudnjega dana, na pitanje o imanu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike,

Sudnji dan i da vjeruješ u odredbu dobra i zla” (Muslim). U pogledu vjerovanja u Allahovu odredbu, još u ranom periodu islama nastalo je devijantno ubjeđenje da se zlo i loše stvari, koje se dešavaju na svijetu, dešavaju bez Allahove volje i htijenja. Time se Svevišnjem Gospodaru pripisuje nemoć i slabost, s obzirom na to da takvo ubjeđenje implicira da se u Allahovoj vlasti dešava ono što Allah ne želi da se desi, a to opet znači da je moguće da Allah može nešto htjeti pa da se to ne desi. Uzvišen je Allah i daleko od svake slabosti i nemoći! Ovakvo devijantno ubjeđenje posljedica je pretpostavke da Allahovo htijenje da se nešto desi istovremeno znači da to Allah voli. Međutim, istina je da ono šta Allah voli i vjerozakonom traži nije ekvivalent onom što Allah hoće da se desi i što je općom odredbom propisao. To će se eksplicirati kroz sljedeće tačke:

Prvo: Htijenje Svevišnjeg Allaha spomenuto u Kur’anu i sunnetu dijeli se na dvije vrste: jedno je opće, univerzalno htijenje koje obuhvata apsolutno sve, ništa se ne dešava a da to Allah ne želi ovim htijenjem. Dobra i loša djela, pokornost Allahu kao i grijesi i nepokornost unutar su ovog htijenja i dešavaju se Božijom voljom. Primjeri takvog htijenja spomenuti su u sljedećim ajetima: “A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti” (Hud, 118); “A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi” (El-Bekara, 253). Ovo je univerzalno htijenje koje obuhvata sva zbivanja u cijelom kosmosu, sve što se dešava, unutar je ove vrste Allahovog htijenja, u protivnom ne bi se moglo ni desiti.

[Media]

Drugo je vjersko htijenje, a odnosi se samo na ono što Allah voli i čime je zadovoljan. Primjeri takvog htijenja spomenuti su u sljedećim ajetima: “Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojima su išli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. A Allah sve zna i mudar je. Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete. Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.” (En-Nisa, 26–28)

Drugo: Između ove dvije vrste htijenja postoje bitne razlike koje ih razgraničavaju, a očituju se u sljedećem:

• Univerzalno Allahovo htijenje obuhvata djela koja Svevišnji Allah voli i kojima je zadovoljan kao i djela koja ne voli i kojima nije zadovoljan. S druge strane, vjersko htijenje odnosi se isključivo na djela i pojave koje Svevišnji Allah voli i kojima je zadovoljan. Univerzalno Allahovo htijenje sinonim je za Allahovu apsolutnu volju (mešiie'), dok je vjersko htijenje ekvivalentno Allahovoj ljubavi.

• Pojave koje se dešavaju univerzalnim htijenjem nekada nisu ciljane same po sebi, nego se dešavaju radi nekog drugog cilja. Naprimjer, stvaranje Iblisa i drugih vrsta zla ima za cilj da se putem njih dese mnoga djela koja su Allahu draga, kao što je traženje zaštite od Allaha, oslonac na Allaha, dova, traženje oprosta i sl. S druge strane, vjersko htijenje permanentno je cilj samo po sebi, Svevišnji Allah želi da Mu se bude pokorno, to je propisao, time je zadovoljan i to voli.

• Univerzalna volja neminovno se ostvaruje. Kada Allah nešto hoće ovim htijenjem, to će se nužno i desiti, kao naprimjer da nekom podari život, da nešto stvori i sl. S druge strane, vjersko htijenje, kao što je želja da svaki čovjek bude vjernik, neće se nužno desiti, nego će se možda desiti, a možda i neće. Kada bi se nužno moralo desiti, svi ljudi postali bi jedne vjere i bili bi muslimani.

• Univerzalno htijenje vezuje se za Allahovo gospodarenje svijetom i stvaranje, dok se vjersko htijenje vezuje za obožavanje Allaha od strane ljudi.

• Oba htijenja ostvaruju se zajedno u osobi koja je Allahu pokorna. Kada neko, naprimjer, obavi namaz, spram njega ostvarila su se oba htijenja; jer je namaz Allahu drag, naredio ga je, njime je zadovoljan i voli ga, te je namaz s ovog aspekta odraz vjerskog htijenja, a to što se desio i ostvario – dokaz je da ga je Allah htio Svojim univerzalnim htijenjem.

• Univerzalno htijenje ostvarilo se, bez vjerskog, u osobi koja je Allahu nepokorna. To što se desio grijeh dokaz je da ga je Allah htio, jer ništa se ne dešava bez Njegovog htijenja, ali s obzirom da to Allah ne voli i da mu je mrsko, dokaz je da se ne radi o vjerskom htijenju.

• Sve ono što je Allah naredio, što voli da Njegovi robovi čine, ali se ne dešava, kao što je iman i vjerovanje od strane nevjernika, to je vjersko htijenje, ali nije univerzalno. To što se nije desilo znak je da se ne radi o univerzalnom htijenju, a to što je Allahu drago, znak je da se radi o vjerskom htijenju.

Ovo su najbitnije razlike između dvije vrste htijenja koje je nužno poznavati da bismo se sačuvali brojnih sumnji i nejasnoća na kojima su mnogi posrnuli.

Treće: Sve što Uzvišeni Allah čini lijepo je, mudro i pravedno. Djela Svevišnjeg Allaha u skladu su s Njegovom savršenom mudrošću, koja je Njemu poznata. Nekad je ta mudrost ljudima dokučiva, a nekad je ljudski razum nemoćan da dokuči savršenu božansku mudrost. Svevišnji Allah ništa ne čini uzaludno, bez smisla, koristi, mudrosti i cilja koji se želi postići. Naprotiv, sva Njegova djela rezultat su potpune i savršene mudrosti. (Pogledati: Ibn Kajjim, Šifaul-alil fi mesailil-kadaivel-kaderi; Muhammed Salih el-Munedžid, Islamun-sualun ve dževab.)