Da li je muškarcu dozvoljeno da nosi sat sa zlatnim kazaljkama i nekim drugim sitnim dijelovima od zlata, a želi takav sat radi kvalitete i lijepog izgleda?
Svevišnji Allah sve stvara u paru pa je tako stvorio muškarca i ženu. Svakom od njih podario je određene sklonosti i ulogu koju treba obavljati, i tako učinio da jedni druge dopunjavaju. Muškarac je u stanju obavljati poslove koje žena ne može, a žena lako obavlja neke poslove koje muškarci nisu u stanju obaviti. Jedno od obilježja žena jeste da su prirodno sklone dotjerivanju i ukrašavanju. Aludirajući na to Svevišnji Allah spominje žene upravo po tom svojstvu i kaže: "One koje u ukrasima rastu..." (Ez-Zuhruf, 18). U skladu s tom prirodom, zlato, kao ukras, islam je dozvolio ženama, a zabranio muškarcima. Na to ukazuju brojni hadisi, a navest ćemo neke od njih.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, strgao zlatni prsten sa ruke jednog čovjeka, bacio ga i potom rekao: "Neko od vas uputi se ka žeravici od vatre i stavi je u svoju ruku!" Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, tom čovjeku rečeno je da uzme svoj prsten i iskoristi ga u neku drugu svrhu, a on reče: "Ne, tako mi Allaha, neću ga uzeti nakon što ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bacio!" (Muslim, br. 2090)
Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, desnom rukom uzeo svilu, a lijevom zlato i rekao: "Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima moga ummeta!" (Ebu Davud, br. 4057. Hadis je sahih po ocjeni Albanija.)
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Muškarcima moga ummeta zabranjeno je da odijevaju svilu i nose zlato, a dozvoljeno je ženama." (Tirmizi, br. 1720. Hadis je hasen sahih po ocjeni Tirmizija.)
Na osnovu općeg značenja spomenutih hadisa većina učenjaka smatra da su ukrasi od zlata muškarcima zabranjeni pa makar bili sitni i neznatni. Međutim, jedan dio učenjaka ne vidi smetnju u maloj količini zlata na predmetu od nekog drugog materijala. Ovaj stav poziva se na predaju od Muavije b. Ebi Sufjana, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nošenje zlata, osim u maloj mjeri. (Ebu Davud, br. 4239, hadis je sahih po ocjeni Albanija.) To je stav velikog učenjaka današnjice šejha Usejmina, rahimehullah, što se može vidjeti iz njegovog govora o propisu nošenja sata koji nije od zlata ali su neki dijelovi u njegovom mehanizmu od zlata, rekao je: „To je dozvoljeno, jer ako je zlato u unutrašnjem mehanizmu sata neće se vidjeti niti za njega znati, a ako su od zlata sačinjeni vanjski dijelovi, poput kazaljki, u tom slučaju zlato je sekundarno i prateće tako da se tolerira. Međutim ostaje da se razmotri da li je dozvoljeno čovjeku da kupi sat koji u sebi ima dijelove od zlata? Odgovor na ovo promišljanje jeste da tu okolnosti igraju ulogu a one su različite. Kada se radi o osobi kojoj je takav sat luksuz, onda je to rasipništvo i pretjerivanje, a to je Svevišnji Allah zabranio: „I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (El-A\'araf, 31) U tom slučaju rećemo da to nije prikladno za njega. A ako se radi o osobi visokog društvenog staleža gdje su takve stvari uobičajene, onda se takav sat ne tretira luksuzom pa mu je u osnovi dozvoljen." (Eš-Šerhul-mumt\'i, 6/119.)
Ukratko, prema odabranijem mišljenju, nema smetnje da muškarac nosi sat ako su neki njegovi sitni dijelovi od zlata, osim ako se kupovina takvog sata tretira rasipanjem i pokuđenim luksuzom. A u svakom slučaju, bolje je i opreznije izbjeći sumnjive stvari i od njih se udaljiti.
Svevišnji Allah sve stvara u paru pa je tako stvorio muškarca i ženu. Svakom od njih podario je određene sklonosti i ulogu koju treba obavljati, i tako učinio da jedni druge dopunjavaju. Muškarac je u stanju obavljati poslove koje žena ne može, a žena lako obavlja neke poslove koje muškarci nisu u stanju obaviti. Jedno od obilježja žena jeste da su prirodno sklone dotjerivanju i ukrašavanju. Aludirajući na to Svevišnji Allah spominje žene upravo po tom svojstvu i kaže: "One koje u ukrasima rastu..." (Ez-Zuhruf, 18). U skladu s tom prirodom, zlato, kao ukras, islam je dozvolio ženama, a zabranio muškarcima. Na to ukazuju brojni hadisi, a navest ćemo neke od njih.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, strgao zlatni prsten sa ruke jednog čovjeka, bacio ga i potom rekao: "Neko od vas uputi se ka žeravici od vatre i stavi je u svoju ruku!" Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, tom čovjeku rečeno je da uzme svoj prsten i iskoristi ga u neku drugu svrhu, a on reče: "Ne, tako mi Allaha, neću ga uzeti nakon što ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bacio!" (Muslim, br. 2090)
Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, desnom rukom uzeo svilu, a lijevom zlato i rekao: "Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima moga ummeta!" (Ebu Davud, br. 4057. Hadis je sahih po ocjeni Albanija.)
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Muškarcima moga ummeta zabranjeno je da odijevaju svilu i nose zlato, a dozvoljeno je ženama." (Tirmizi, br. 1720. Hadis je hasen sahih po ocjeni Tirmizija.)
Na osnovu općeg značenja spomenutih hadisa većina učenjaka smatra da su ukrasi od zlata muškarcima zabranjeni pa makar bili sitni i neznatni. Međutim, jedan dio učenjaka ne vidi smetnju u maloj količini zlata na predmetu od nekog drugog materijala. Ovaj stav poziva se na predaju od Muavije b. Ebi Sufjana, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nošenje zlata, osim u maloj mjeri. (Ebu Davud, br. 4239, hadis je sahih po ocjeni Albanija.) To je stav velikog učenjaka današnjice šejha Usejmina, rahimehullah, što se može vidjeti iz njegovog govora o propisu nošenja sata koji nije od zlata ali su neki dijelovi u njegovom mehanizmu od zlata, rekao je: „To je dozvoljeno, jer ako je zlato u unutrašnjem mehanizmu sata neće se vidjeti niti za njega znati, a ako su od zlata sačinjeni vanjski dijelovi, poput kazaljki, u tom slučaju zlato je sekundarno i prateće tako da se tolerira. Međutim ostaje da se razmotri da li je dozvoljeno čovjeku da kupi sat koji u sebi ima dijelove od zlata? Odgovor na ovo promišljanje jeste da tu okolnosti igraju ulogu a one su različite. Kada se radi o osobi kojoj je takav sat luksuz, onda je to rasipništvo i pretjerivanje, a to je Svevišnji Allah zabranio: „I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (El-A\'araf, 31) U tom slučaju rećemo da to nije prikladno za njega. A ako se radi o osobi visokog društvenog staleža gdje su takve stvari uobičajene, onda se takav sat ne tretira luksuzom pa mu je u osnovi dozvoljen." (Eš-Šerhul-mumt\'i, 6/119.)
Ukratko, prema odabranijem mišljenju, nema smetnje da muškarac nosi sat ako su neki njegovi sitni dijelovi od zlata, osim ako se kupovina takvog sata tretira rasipanjem i pokuđenim luksuzom. A u svakom slučaju, bolje je i opreznije izbjeći sumnjive stvari i od njih se udaljiti.
