Selamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu,
Uvaženom šejhu Sulejmanu ibn Nasiru el Ulvanu. Vi znate da veliki broj islamskih država danas živi u teškom siromaštvu, zato postavljamo pitanje šta je bolje, zaklati kurban u našem mjestu ili poslati novac u visini cijene kurbana da se on zakolje u tim siromašnim državama?
Odgovor: We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,
U velike koristi (mesalih) o kojima islamski šerijat vodi računa i koje spadaju u najveće ciljeve šerijata spada vođenje računa o prioritetima i briga o siromašnim muslimanima i onima kojima je pomoć potrebna. Od očite koristi koja se ovdje u ovom poglavlju ostvaruje jeste dozvoljenost prenošenja kurbana iz jednog u drugo mjesto. U Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa što ovakav postupak čini spornim, tako da je osnova dozvoljenost. Ako je zekat, koji je vadžib po koncenzusu, dozvoljeno prenijeti iz jedne u drugu državu radi koristi i potrebe, kakav je tek onda slučaj sa kurbanom koji nije vadžib već mustehabb (poželjan).
Neki ljudi ovakav postupak smatraju nedozvoljenim, a kao dokaz navode to što se u slanju kurbana u drugo mjesto propušta ispoljavanje obilježja islama (še’ire), a Uzvišeni kaže:
”A kamile smo vam učinili jednom od Allahovih obreda hadždža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređani; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili” (Hadždž, 36).
Međutim ovaj ajet ne može poslužiti kao dokaz. Ajet bi mogao poslužiti kao dokaz kada bi se svi ljudi jedne države složili da zakolju svoje kurbane u drugoj državi (tj. da plate cijenu kurbana koji će se zaklati u drugoj državi op.prev.) a situacija nije takva tako da je ispoljavanje ovog obilježja u osnovi prisutno u državi.
A ako bi se čak i svi ljudi složili da svoje kurbane zakolju u drugoj državi osnova ispoljavanja ovog obilježja opet ostaje u cjelini s tim što je više izraženiji u jednoj državi zbog potrebe i koristi.
Cilj klanja kurbana jeste ispoljavanje ovog obilježja u svakoj državi i okorištavanje siromašnih. Uzvišeni kaže:
لَنْ يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلا دِمَاؤُهَا وَلَكِنْ يَنَالُهُ التَّقْوَىمِنْكُم
“Do Allaha neće doprti meso i krv njihova već bogobojaznost vaša.” (Hadždž, 37).
U dva Sahiha se od Seleme ibn Ekv’a prenosi da je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, rekao: ”Ko od vas zakolje kurban neka nakon tri dana ne ostavi ništa od njega u svojoj kući.” Pa kada je nastupila sledeća godina upitaše: O Allahov poslaniče hoćemo li postupiti kao i prošle godine ? Jedite, nahranite druge, i sačuvajte meso (tj, ostvite i sebi) – odgovori on – jer te godine su ljudi bili u neimaštini pa sam želio da ih pomognete.”
Kada je Zakonodavac vidio potrebu ljudi zabranio im je da meso sačuvaju više od tri dana, ali kada je nestalo te prepreke (neimaština ljudi) nestalo je i zabrane.
Na osnovu toga ne vidimo nikakve prepreke da izdamo fetvu o dozvoljenosti klanja kurbana u drugoj državi, jer je velikom broju muslimana zemlja postelja a nebo ogrtač a možda i umru od gladi. Zato je potrebno da stanemo uz njih i pomognemo zekatom, sadakom i slanjem kurbana.
Kod klanja kurbana se ne uslovljava da kurban bude zakoljen u mjestu u kojem osoba koja želi zaklati kurban živi. Ako nas je mimoišao sunnet jedenja od mesa kurbana onda nas nije mimoišla masleha pomaganja siromašnih muslimana i ispunjavane njihovih potreba.
A Allah najbolje zna.
Vaš brat Sulejman ibn Nasir el Ulvan
Uvaženom šejhu Sulejmanu ibn Nasiru el Ulvanu. Vi znate da veliki broj islamskih država danas živi u teškom siromaštvu, zato postavljamo pitanje šta je bolje, zaklati kurban u našem mjestu ili poslati novac u visini cijene kurbana da se on zakolje u tim siromašnim državama?
Odgovor: We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,
U velike koristi (mesalih) o kojima islamski šerijat vodi računa i koje spadaju u najveće ciljeve šerijata spada vođenje računa o prioritetima i briga o siromašnim muslimanima i onima kojima je pomoć potrebna. Od očite koristi koja se ovdje u ovom poglavlju ostvaruje jeste dozvoljenost prenošenja kurbana iz jednog u drugo mjesto. U Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa što ovakav postupak čini spornim, tako da je osnova dozvoljenost. Ako je zekat, koji je vadžib po koncenzusu, dozvoljeno prenijeti iz jedne u drugu državu radi koristi i potrebe, kakav je tek onda slučaj sa kurbanom koji nije vadžib već mustehabb (poželjan).
Neki ljudi ovakav postupak smatraju nedozvoljenim, a kao dokaz navode to što se u slanju kurbana u drugo mjesto propušta ispoljavanje obilježja islama (še’ire), a Uzvišeni kaže:
”A kamile smo vam učinili jednom od Allahovih obreda hadždža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređani; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili” (Hadždž, 36).
Međutim ovaj ajet ne može poslužiti kao dokaz. Ajet bi mogao poslužiti kao dokaz kada bi se svi ljudi jedne države složili da zakolju svoje kurbane u drugoj državi (tj. da plate cijenu kurbana koji će se zaklati u drugoj državi op.prev.) a situacija nije takva tako da je ispoljavanje ovog obilježja u osnovi prisutno u državi.
A ako bi se čak i svi ljudi složili da svoje kurbane zakolju u drugoj državi osnova ispoljavanja ovog obilježja opet ostaje u cjelini s tim što je više izraženiji u jednoj državi zbog potrebe i koristi.
Cilj klanja kurbana jeste ispoljavanje ovog obilježja u svakoj državi i okorištavanje siromašnih. Uzvišeni kaže:
لَنْ يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلا دِمَاؤُهَا وَلَكِنْ يَنَالُهُ التَّقْوَىمِنْكُم
“Do Allaha neće doprti meso i krv njihova već bogobojaznost vaša.” (Hadždž, 37).
U dva Sahiha se od Seleme ibn Ekv’a prenosi da je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, rekao: ”Ko od vas zakolje kurban neka nakon tri dana ne ostavi ništa od njega u svojoj kući.” Pa kada je nastupila sledeća godina upitaše: O Allahov poslaniče hoćemo li postupiti kao i prošle godine ? Jedite, nahranite druge, i sačuvajte meso (tj, ostvite i sebi) – odgovori on – jer te godine su ljudi bili u neimaštini pa sam želio da ih pomognete.”
Kada je Zakonodavac vidio potrebu ljudi zabranio im je da meso sačuvaju više od tri dana, ali kada je nestalo te prepreke (neimaština ljudi) nestalo je i zabrane.
Na osnovu toga ne vidimo nikakve prepreke da izdamo fetvu o dozvoljenosti klanja kurbana u drugoj državi, jer je velikom broju muslimana zemlja postelja a nebo ogrtač a možda i umru od gladi. Zato je potrebno da stanemo uz njih i pomognemo zekatom, sadakom i slanjem kurbana.
Kod klanja kurbana se ne uslovljava da kurban bude zakoljen u mjestu u kojem osoba koja želi zaklati kurban živi. Ako nas je mimoišao sunnet jedenja od mesa kurbana onda nas nije mimoišla masleha pomaganja siromašnih muslimana i ispunjavane njihovih potreba.
A Allah najbolje zna.
Vaš brat Sulejman ibn Nasir el Ulvan
