06-10-2022.17:29
Najčešći način objavljivanja
U tefsirskoj literaturi govori se o šest načina objave, među kojima se razlikuje kur’anska i nekur’anska objava, a kur’anska se, opet, razlikuje na posrednu i neposrednu. Kur’an je najčešće objavljivan tako da melek dostavi Objavu na način sličan glasu zvona (mislu salsaleti l-džeres), kao što je navedeno u sahih hadisu. Abdullah b. Omer je rekao: - Upitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da li je osjećao vahj pa je odgovorio: ‘’Samo čujem neku zvonjavu i zašutim. Kad god mi je Objava dolazila na ovaj način, pomislio sam da će me duša napustiti’’ (Musned Ahmedov).
Hitabi veli: ‘’Ovdje se misli na jasan/ shvatljiv glas kojeg Poslanik čuje i razumije nakon što ga čuje. Neko je rekao da je to glas koji nastaje od kloparanja/topota krila meleka. Mudrost je u tome što to kloparanje prethodi Objavi kako bi Poslanik mogao čuti samo Objavu i ništa više. U jednom sahih hadisu kaže se da je ovo najteži način slanja Objave Poslaniku. Veli se da je Objava dolazila na ovaj način kada bi se objavljivali ajeti u kojima se spominje prijetnja ili zastrašivanje’’ (Sujuti, Itqan, 1/199-202).
Zapisan u zbirkama
Kur’an je sabran u Mushaf ne na način redoslijeda kako je objavljivan, već je raspored ajeta i sura u Mushafu, prema većini islamskih učenjaka, dat putem Objave (tevkifi) (Kattan, Mebāhis, 140-145). Ebu Bekr el-Enbari veli: ‘’Svevišnji Allah objavio je čitav Kur’an na dunjalučko nebo, a zatim ga je postepeno objavljivao u dvadeset i nekoliko godina. Neka sura je objavljena zbog jedne stvari koja se dogodila, dok je neki ajet objavljen kao odgovor na neko pitanje. Melek Džibril naredio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., da rasporedi ajete i sure. Raspored sura je isti kao i raspored ajeta i harfova, sve je to od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Onaj ko bi jednu suru pomjerio naprijed ili nazad, oskrnavio bi ustrojstvo Kur’ana’’ (Itqan, 1/269).
Dakle, u slučaju kur’anskog teksta mi vidimo vječni poredak Kur’ana, a ne vremenski (npr. sura el-Alek je prva objavljena, a ona je 96. sura u Kur’anu; Fatiha je objavljena u Medini, a nalazi se na prvome mjestu u Mushafu, itd.). Zato Kur’an, između ostalog, nema usporedbu u književnim tvorevinama ljudi.
U tefsirskoj literaturi govori se o šest načina objave, među kojima se razlikuje kur’anska i nekur’anska objava, a kur’anska se, opet, razlikuje na posrednu i neposrednu. Kur’an je najčešće objavljivan tako da melek dostavi Objavu na način sličan glasu zvona (mislu salsaleti l-džeres), kao što je navedeno u sahih hadisu. Abdullah b. Omer je rekao: - Upitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da li je osjećao vahj pa je odgovorio: ‘’Samo čujem neku zvonjavu i zašutim. Kad god mi je Objava dolazila na ovaj način, pomislio sam da će me duša napustiti’’ (Musned Ahmedov).
Hitabi veli: ‘’Ovdje se misli na jasan/ shvatljiv glas kojeg Poslanik čuje i razumije nakon što ga čuje. Neko je rekao da je to glas koji nastaje od kloparanja/topota krila meleka. Mudrost je u tome što to kloparanje prethodi Objavi kako bi Poslanik mogao čuti samo Objavu i ništa više. U jednom sahih hadisu kaže se da je ovo najteži način slanja Objave Poslaniku. Veli se da je Objava dolazila na ovaj način kada bi se objavljivali ajeti u kojima se spominje prijetnja ili zastrašivanje’’ (Sujuti, Itqan, 1/199-202).
Zapisan u zbirkama
Kur’an je sabran u Mushaf ne na način redoslijeda kako je objavljivan, već je raspored ajeta i sura u Mushafu, prema većini islamskih učenjaka, dat putem Objave (tevkifi) (Kattan, Mebāhis, 140-145). Ebu Bekr el-Enbari veli: ‘’Svevišnji Allah objavio je čitav Kur’an na dunjalučko nebo, a zatim ga je postepeno objavljivao u dvadeset i nekoliko godina. Neka sura je objavljena zbog jedne stvari koja se dogodila, dok je neki ajet objavljen kao odgovor na neko pitanje. Melek Džibril naredio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., da rasporedi ajete i sure. Raspored sura je isti kao i raspored ajeta i harfova, sve je to od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Onaj ko bi jednu suru pomjerio naprijed ili nazad, oskrnavio bi ustrojstvo Kur’ana’’ (Itqan, 1/269).
Dakle, u slučaju kur’anskog teksta mi vidimo vječni poredak Kur’ana, a ne vremenski (npr. sura el-Alek je prva objavljena, a ona je 96. sura u Kur’anu; Fatiha je objavljena u Medini, a nalazi se na prvome mjestu u Mushafu, itd.). Zato Kur’an, između ostalog, nema usporedbu u književnim tvorevinama ljudi.
