20-02-2023.17:10
Pristanak na El-Džudijj
Islamski učenjaci ističu da je Nuhova lađa pristala na El-Džudijj desetog muharrema na Dan Ašure, pa je taj dan postio Nuh, a.s., i naredio je svim ljudima, zvijerima, pticama i životinjama da poste tog dana u znak zahvalnosti Uzvišenom Allahu. Kaže se da se to desilo u petak, a Allah najbolje zna. Ibn Abdul-Munzir bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema ni jednog neba, ni jedne zemlje, ni jednog vjetra, ni jedne planine i ni jednog mora, a da ne priželjkuje petak.” Katade kaže da su Nuh, a.s., i vjernici u lađi proveli puni mjesec dana prije nego što su se iskrcali na zemlju. Katade i još neki kažu: “Oni su se ukrcali u lađu desetog redžeba. Plovili su sto pedeset dana, i u njoj ostali mjesec dana, kada je pristala na El-Džudijj. Iz lađe su izašli desetog dana mjeseca muharrema. Ka'b el-Ahbar kaže da je lađa obišla i istok i zapad prije nego što je pristala na planinu El-Džudijj.
Prvi posjetioci planine
Skoro svi mufessiri bilježe predaju od Ibn Abbasa u kojoj stoji da je Allah, dž.š., usmjerio lađu prema Mekki, pa je ona kružila oko Kabe četrdeset dana, a zatim ju je usmjerio prema El-Džudijju gdje je pristala. Ibn Džerir bilježi predaju od Ibn Abbasa da je rekao: “Isaa, a.s., sina Merjeminog, su njegovi učenici upitali: ‘Da li bi mogao proživjeti nekoga ko je bio na Nuhovoj lađi, pa da nam kaže nešto o njoj?’ Na to je on sa njima otišao do jedne humke, uzeo šaku zemlje i upitao ih: ‘Znate li šta je ovo?’ Oni su odgovorili: ‘Allah i Njegov poslanik to najbolje znaju.’ On im je rekao: ‘Ovo je peta Hama, sina Nuhovog.’ Zatim je štapom udario u zemlju i rekao: ‘Ustani, sa Allahovom dozvolom!’ – i jedan čovjek je ustao otresajući prašinu sa glave na kojoj je bila sijeda kosa.
Isa, a.s., ga je upitao: ‘Jesi li takav i umro?’, a on je odgovorio: ‘Ne, umro sam mlad, nego sam mislio da je Sudnji dan, pa sam zato osijedio.’ Isa, a.s., mu je zatim rekao: ‘Pričaj nam o Nuhovoj lađi!’ On im je rekao: ‘Bila je hiljadu i dvije stotine aršina duga, a šest stotina široka. Imala je tri sprata: jedan za životinje i zvijeri, drugi za ljude i treći za ptice.’ (…) Isa, a.s., ga upita: ‘A kako je Nuh znao da je sve potopljeno?’, a on mu je odgovorio: ‘Poslao je gavrana da ga o tome obavijesti, pa je gavran našao jedan leš i spustio se na njega, pa ga je Nuh prokleo strahom. Zato gavran ne živi u blizini kuća. Zatim je poslao goluba, koji se vratio noseći maslinovo lišće u kljunu i blato na nozi.
Tako je on saznao da je sve potopljeno, pa mu je stavio zelenu ogrlicu koja se vidi na njegovom vratu, i učinio mu dovu da bude druželjubiv i u sigurnosti. Zato golubovi žive u blizini kuća.’ Zatim su Isa, a.s., havarijjuni upitali: ‘Allahov Poslaniče, zar ga nećemo odvesti našim kućama, pa da sjedi s nama i priča?’ On im odgovori: ‘Kako će ići sa vama neko ko više nema nafake?’ Zatim je rekao: ‘Vrati se Allahovom dozvolom!’, pa je ponovo postao zemlja.” Ibn Kesir ističe da je ovo vrlo slaba predaja, no u drugim jačim predajama se mogu naći dodirne tačke sa ovom, pogotovo u pogledu gavranovog i golubovog leta.
Prvo mjesto i prvi jezici
Učenjaci navode da je Nuh, a.s., po silasku sa lađe i spuštanju na tlo El-Džudijja sagradio mjesto koje se nazvalo Semanun (Osamdesetorica), jer se navodi da je sa njim bilo osamdeset vjernika muškaraca, a da je njihov ukupni broj s porodicama iznosio stotinu i pedeset. Dalje se kaže da su se probudili jednog jutra brbljajući, tj. govoreći na osamdeset različitih jezika (svaki čovjek je govorio različitim jezikom) pa je Nuh, a.s., bio ujedno i prvi prevodilac na svijetu prevodeći im sa jezika na jezik šta žele reći. Od tog dana ljudski jezici se počinju razlikovati. Tumačeći kur'ansku suru Et-Tin, Ibn Abbas kaže: “Et-Tin je mesdžid Nuha, a.s., sagrađen na El-Džudijju, a Ez-Zejtun je mesdžid Bejtu-l-Makdisa.”
Islamski učenjaci ističu da je Nuhova lađa pristala na El-Džudijj desetog muharrema na Dan Ašure, pa je taj dan postio Nuh, a.s., i naredio je svim ljudima, zvijerima, pticama i životinjama da poste tog dana u znak zahvalnosti Uzvišenom Allahu. Kaže se da se to desilo u petak, a Allah najbolje zna. Ibn Abdul-Munzir bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema ni jednog neba, ni jedne zemlje, ni jednog vjetra, ni jedne planine i ni jednog mora, a da ne priželjkuje petak.” Katade kaže da su Nuh, a.s., i vjernici u lađi proveli puni mjesec dana prije nego što su se iskrcali na zemlju. Katade i još neki kažu: “Oni su se ukrcali u lađu desetog redžeba. Plovili su sto pedeset dana, i u njoj ostali mjesec dana, kada je pristala na El-Džudijj. Iz lađe su izašli desetog dana mjeseca muharrema. Ka'b el-Ahbar kaže da je lađa obišla i istok i zapad prije nego što je pristala na planinu El-Džudijj.
Prvi posjetioci planine
Skoro svi mufessiri bilježe predaju od Ibn Abbasa u kojoj stoji da je Allah, dž.š., usmjerio lađu prema Mekki, pa je ona kružila oko Kabe četrdeset dana, a zatim ju je usmjerio prema El-Džudijju gdje je pristala. Ibn Džerir bilježi predaju od Ibn Abbasa da je rekao: “Isaa, a.s., sina Merjeminog, su njegovi učenici upitali: ‘Da li bi mogao proživjeti nekoga ko je bio na Nuhovoj lađi, pa da nam kaže nešto o njoj?’ Na to je on sa njima otišao do jedne humke, uzeo šaku zemlje i upitao ih: ‘Znate li šta je ovo?’ Oni su odgovorili: ‘Allah i Njegov poslanik to najbolje znaju.’ On im je rekao: ‘Ovo je peta Hama, sina Nuhovog.’ Zatim je štapom udario u zemlju i rekao: ‘Ustani, sa Allahovom dozvolom!’ – i jedan čovjek je ustao otresajući prašinu sa glave na kojoj je bila sijeda kosa.
Isa, a.s., ga je upitao: ‘Jesi li takav i umro?’, a on je odgovorio: ‘Ne, umro sam mlad, nego sam mislio da je Sudnji dan, pa sam zato osijedio.’ Isa, a.s., mu je zatim rekao: ‘Pričaj nam o Nuhovoj lađi!’ On im je rekao: ‘Bila je hiljadu i dvije stotine aršina duga, a šest stotina široka. Imala je tri sprata: jedan za životinje i zvijeri, drugi za ljude i treći za ptice.’ (…) Isa, a.s., ga upita: ‘A kako je Nuh znao da je sve potopljeno?’, a on mu je odgovorio: ‘Poslao je gavrana da ga o tome obavijesti, pa je gavran našao jedan leš i spustio se na njega, pa ga je Nuh prokleo strahom. Zato gavran ne živi u blizini kuća. Zatim je poslao goluba, koji se vratio noseći maslinovo lišće u kljunu i blato na nozi.
Tako je on saznao da je sve potopljeno, pa mu je stavio zelenu ogrlicu koja se vidi na njegovom vratu, i učinio mu dovu da bude druželjubiv i u sigurnosti. Zato golubovi žive u blizini kuća.’ Zatim su Isa, a.s., havarijjuni upitali: ‘Allahov Poslaniče, zar ga nećemo odvesti našim kućama, pa da sjedi s nama i priča?’ On im odgovori: ‘Kako će ići sa vama neko ko više nema nafake?’ Zatim je rekao: ‘Vrati se Allahovom dozvolom!’, pa je ponovo postao zemlja.” Ibn Kesir ističe da je ovo vrlo slaba predaja, no u drugim jačim predajama se mogu naći dodirne tačke sa ovom, pogotovo u pogledu gavranovog i golubovog leta.
Prvo mjesto i prvi jezici
Učenjaci navode da je Nuh, a.s., po silasku sa lađe i spuštanju na tlo El-Džudijja sagradio mjesto koje se nazvalo Semanun (Osamdesetorica), jer se navodi da je sa njim bilo osamdeset vjernika muškaraca, a da je njihov ukupni broj s porodicama iznosio stotinu i pedeset. Dalje se kaže da su se probudili jednog jutra brbljajući, tj. govoreći na osamdeset različitih jezika (svaki čovjek je govorio različitim jezikom) pa je Nuh, a.s., bio ujedno i prvi prevodilac na svijetu prevodeći im sa jezika na jezik šta žele reći. Od tog dana ljudski jezici se počinju razlikovati. Tumačeći kur'ansku suru Et-Tin, Ibn Abbas kaže: “Et-Tin je mesdžid Nuha, a.s., sagrađen na El-Džudijju, a Ez-Zejtun je mesdžid Bejtu-l-Makdisa.”
